Petnaestogodišnja Romkinja, koja je pukim slučajem postala simbolom, Hollandea peče na tihoj vatrici

Drugi kat obiteljske kuće u Kosovskoj Mitrovici, kamo se s brojnom obitelji smjestila petnaestogodišnja Leonarda Dibrani nakon izgona iz Francuske, ovih dana opsjedaju novinari. Tako da je Leonarda trenutačno mogla otkloniti jučerašnji poziv francuskog predsjednika Francoisa Hollandea da se može vratiti na školovanje u Francusku, ali sama, a njena majka uspješno je cijelom svijetu obznanila svoju poruku Hollandeu: ako želi imati djecu - neka si ih napravi sam, a njenu pusti na miru.

Osim male sestrice Medine, i druga djeca obitelji Dibrani, u dobi od pet do 17 godina, bila su uključena u neki školski program u Francuskoj. U pismu učitelja koje je iniciralo svu buku u javnosti i natjeralo Hollandea na izvlačenje s još nesagledivim posljedicama, osim Leonarde spominje se i njena sestra Maria, koja je polazila srednju školu Toussaint Louverture. Sva djeca tečno govore francuski i o tome imaju potvrde potrebne za stjecanje državljanstva.

Leonarda je svu pažnju privukla na sebe zato što tog jutra kada je policija skupila majku i djecu nije bila kod kuće, jer je prespavala kod prijateljice, pa ju je policija na prepad izvlačila iz punog školskog autobusa kojim su djeca krenula na jednodnevni izlet. Predstavnik lokalnih vlasti Leviera nazvao ju je na mobitel dok je bila u autobusu i od učiteljice zatražio da smjesta zustave autobus i da sačekaju policiju, koja je zaprepaštenu Leonardu izvela iz autobusa i odvela je obitelji, kako bi ih istog dana, 9. listopada, deportirali na Kosovo.

Romska obitelj Dibrani u Francuskoj je živjela gotovo pet godina, a osim oca Reshata koji je rođen na Kosovu, s tom zemljom nemaju baš nikakve veze i ne znaju jezike. Majka i djeca, osim najmlađe Medine koja je rođena u Francuskoj, rođeni su i živjeli u Italiji. U medijima se jučer pojavila priča gradonačelnika malog talijanskog gradića koji tvrdi da su djeca bila upisana u školu, ali su prosjačila na ulici i zato skoro bila oduzeta roditeljima. U Francusku su pobjegli da ne bi ostali bez djece. Tamo su lagali da su došli s Kosova jer im se činilo da će pozivanjem na mogući politički progon lakše dobiti azil. Zbrinuti su u jednom stanu kao čekatelji azila, a djeca su krenula u školu. Učiteljice u prosvjednom pismu koje je došlo u javnost tvrde da su se djeca trudila u školi i pokazivala entuzijazam, a da su se integrirala pokazuju vjerojatno i prosvjedi koje su zbog Leonarde organizirali njeni školski kolege.

Leonardin slučaj koincidirao je sa slučajem mladog Armenca Khatchika Kachatryana koji u Francuskoj živi od svoje treće godine, a čijoj je obitelji naređeno da se vrati u Armeniju. Prvi pokušaj njegove deportacije 10. listopada nije uspio jer je u zračnu luku banulo tridesetak njegovih prijatelja, učitelja i aktivista i u tim uvjetima nije uspio biti utrpan u zrakoplov. Do deportacije je ipak došlo 12. listopada. Mreža Obrazovanje bez granica (RESF) upozorava kako tom mladiću u Armeniji sada prijeti i zatvor jer nema reguliranu vojnu obvezu.

Slučajevi Leonarde i Khatchika nikako nisu usamljeni. Prema podacima RESF-a, svake se godine događaju deseci slučajeva deportacije integriranih mladih imigranata koji pohađaju školski program i nadaju se ostati zauvijek u Francuskoj, ali ih vraćaju u zemlje o kojima ne znaju ništa. Ne želeći prekrštenih ruku gledati kako godišnje nestaju toliki učenici koji su ili rođeni ili su kao djeca došli u Francusku, grupa ljevičarskih aktivista prije osam godina je osnovala mrežu RESF. Aktivisti po radničkim i imigrantskim kvartovima pomažu useljenicima oko prikupljanja dokumentacije i pravnih bitaka sa sustavom, ali osnovna njihova djelatnost upravo je obrazovanje. U mreži sudjeluju i učitelji i roditelji i učenici koji dižu buku u javnosti i putem interneta i facebooka pozivaju na podršku u pojedinim slučajevima kršenja ljudskih prava useljeničke djece. Upravo su oni, zajedno sa srednjošloskim sindikatom FIDL, organizirali učenike Leonardine škole za masovne demonstracije koje su drmale Parizom dva dana, okupile nekoliko tisuća ljudi, blokirale ulaze u škole i dovele do Hollandovog poziva maloj Leonardi da se vrati u zemlju.

Dan prije, u petak, preko naslovnice Liberationa kočio se zahtjev Hollandeu da objasni ponašanje sustava u slučaju male Leonarde, a njegovi stranački kolege zgražaju se nad poistovjećivanjem vladajućih socijalista s Nicolasom Sarkozyjem.

Poduzeta istraga je utvrdila da je postupak bio vrlo neuviđavan kad je riječ o Leonardinom uhićenju, ali, tvrdi se, bio je legalan. U dokumentu se navodi i kako je njen otac u više navrata odbio ponuđene poslove, da je bio uhićen zbog provale te kako je bio fizički nasilan prema Leonardi i njenoj starijoj sestri.

Hollande se, zapravo, nalazi u nebranom grožđu. Marine Le Pen, liderica kranje desnice, izjavljuje kako se ni on, kao što se to niti Sarkozy nije usudio, zapravo ne zna obračunati s gorućim problemom imigranata u zemlji. Hollande želi suzbiti jačanje krajnje desnice uoči regionalnih izbora iduće godine, ali, izgleda, koristeći Sarkozyjeva sredstva. Pod posebnim su udarom Romi i njihova nelegalna naselja. Prošle godine deportirano je 36 822 Roma, uglavnom u Rumunjsku i Bugarsku, što je čak 12 posto više nego godinu ranije. Socijalistička vlada objašnjava da je ta brojka nabijena u prvih pola godine, prije nego su oni došli na vlast.

Za Hollandea je u ovom trenutku posebno neugodno baš to što je mala Leonarda Romkinja. Prije mjesec dana njegov popularni ministar unutarnjih poslova Manuel Valls ustvrdio je kako većina od 20 tisuća Roma u Francuskoj nema nikakve namjere integrirati se i zato trebaju biti poslani natrag u zemlje iz kojih su došli.

Nije to bilo mudro, pogotovo što je povjerenica za pravosuđe Viviane Reding  "sramotnim" ocijenila pismo iz kolovoza koje je procurilo iz kabineta ministra unutarnjih poslova, a u kojem se od francuske lokalne administracije traži da se prilikom istjerivanja nelegalnih useljenika posebno koncentriraju na Rome. Reding je prije mjesec dana zaprijetila da će pokrenuti proceduru sankcioniranja Francuske radi kršenja pravila o slobodnom kretanju ljudi u Uniji.