Skoči na glavni sadržaj

I uz Kalmetino ime piše postotak provizije na papiru koji DORH ima još od 2007. godine

Saša Vejnović

<p>Uvjeren da svaki pravi novinar mora biti pošten prema sebi, iskren prema čitateljima, odan činjenicama, nepokolebljiv u otkrivanju istine. Društvo treba prave novinare, u to nema sumnje. Treba se nadati da će doći vrijeme kad će ih ponovno trebati i vlasnici medija</p>

i-uz-kalmetino-ime-pise-postotak-provizije-na-papiru-koji-dorh-ima-jos-od-2007.godine-1097.jpg

Kada je još sredinom 2007. godine Ivica Pančić, tadašnji saborski zastupnik SDP-a, javno ukazivao na korupciju pri gradnji pojedinih dionica autocesta, Božidar Kalmeta ga je iz ministarske fotelje ismijavao. „Ovakvim neodgovornim izjavama neki ponovo pokušavaju narušiti ugled graditelja koji su pokazali da su među najboljima u Europi“, poručio je tada ministar Kalmeta preko službe za odnose s javnošću Ministarstva prometa, odgovarajući na Pančićeve optužbe. Pokušao ga je i tužiti zbog klevete, ali to mu nije pošlo za rukom jer je saborsko Mandatno-imunitetno povjerenstvo odbilo skinuti Pančiću imunitet. To je, međutim, Kalmeta dobro znao jer nikome dotad nije skinut imunitet zbog prijave za klevetu.

Kaznenu prijavu je, međutim, podnio sam Pančić krajem listopada te iste 2007. godine i to zajedno s još nekoliko SDP-ovih saborskih zastupnika među kojima je i današnji ministar financija Slavko Linić. Iako je prijava Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru bila protiv nepoznatih počinitelja, u dokumentaciji je priložen i popis građevinskih tvrtki koje su izvodile radove na cesti od čvora Zadar 2 do luke Gaženica uz koje su rukom napisana imena i pripadajući postoci provizije. Na toj je listi i ime Božidara Kalmete upisano uz tvrtku „Knežević coop“  i pripadajućih 20 posto. Uz tvrtke „Gortan“ i „Vodoinstalacije“ dopisano je „LIV-BOBAN“, što očito označava Zdravka Livakovića i Stjepka Bobana, a uz njih je upisano 50 posto. Uz tvrtku „Palmir“ rukom je upisano Mikulić (Milivoj, tadašnji Kalmetin pomoćnik, op. a.) i 10 posto.  SDP-ovci su tada osim liste predali i anonimnu prijavu koju je sastavio netko iz struktura Hrvatskih cesta s konkretno navedenim primjerima uvećanja cijena i još nekim nezakonitostima..

Iako je od tada do danas prošlo punih šest godina, Pančić još nikad nije dobio poziv na razgovor iz Državnog odvjetništva. Štoviše, zna da ni s Livakovićem zbog te prijave nitko nije obavio razgovor. Navodno su pokušavali, ali objašnjenje je bilo da Livakovića nisu uspjeli pronaći jer su ga tražili u Zagrebu, a on se vratio u Zadar. „Potpuno je jasno da se ništa nije poduzimalo zbog opstrukcije u policiji i Državnom odvjetništvu. Razlog je najvjerojatnije to što se štitio čitav taj koncept jer su mnogi u njemu sudjelovali“, kaže Pančić.

Danas se u istrazi koja traje spominje da je pokradeno nekoliko desetaka milijuna kuna, no Pančić je uvjeren da se radi o daleko većem iznosu. „Prije šest godina procjenjivalo se da je isisano oko milijardu kuna. Nije to teško dokučiti kad se zna da je cijena izgrađenog kilometra na ravničarskoj trasi s četiri milijuna eura narasla najprije na šest, zatim na osam, a negdje i na 12 milijuna eura. Nije sve išlo u privatne džepove. Nešto je išlo u ekstraprofite građevinskih firmi, nešto u politička sponzorstva, pa u sportske klubove, političke stranke, kulturno-umjetnička društva, a nešto je završilo na privatnim računima“, kaže Pančić.

O dokumentaciji na kojoj se temelji i kaznena prijava grupe SDP-ovih zastupnika svojedobno su pisali i mediji. Najočitiji primjer pumpanja cijena i izvlačenja novca bio je na izgradnji prilazne ceste Zadar 2 – Gaženica, popularno zvanoj „Kalmetina“. Prve procjene vrijednosti te trase, rađene još 2003. godine, govorile su da će ona stajati 283 milijuna kuna. Prvotne ponude na natječajima kretale su se oko 250 milijuna kuna, no ti su natječaji poništavani. Ponude na kasnijim natječajima narasle su na 450 milijuna kuna, a posao je u konačnici dobila tvrtka Viadukt.

Primjeri izvlačenja novca mogu se vidjeti iz troškovnika za izradu nasipa na cesti, kojeg su Hrvatske ceste Viaduktu plaćale 84 kune po kubnom metru nasipa, iako je prosječna cijena tog posla u Hrvatskoj bila svega 34 kune. Kako je duž ceste trebalo izgraditi 1,2 milijuna kubnih metara nasipa, lako se može zaključiti da je samo na izgradnji nasipa isisano oko 58,8 milijuna kuna, iako aktualna istraga osumnjičenima pripisuje isisavanje „svega“ 30 milijuna kuna na spomenutoj dionici. Takvih primjera ima još u prijavi, no DORH-u sve dosad te brojke nisu bile zanimljive.