Saša Vejnović
<p>Uvjeren da svaki pravi novinar mora biti pošten prema sebi, iskren prema čitateljima, odan činjenicama, nepokolebljiv u otkrivanju istine. Društvo treba prave novinare, u to nema sumnje. Treba se nadati da će doći vrijeme kad će ih ponovno trebati i vlasnici medija</p>
Da se ne slažu s kupnjom skupocjenog audija, građani Siska pokazali su ostavivši pred vratima županičina ureda dvjestotinjak autića svoje djece Foto: FaH/Dario GRZELJ
Marina Lovrić Merzel, sisačko-moslavačka županica, odlučila je vratiti audi A6 čiju je nabavku još do prije neki dan žestoko zagovarala. "Pokrenut je postupak vraćanja audija leasing-kući, a dvije dosad plaćene rate za leasing podmirit ću iz vlastitih sredstava", rekla je Lovrić Merzel na početku sjednice Županijske skupštine. Platit će, kaže, i troškove najma za prva dva mjeseca iz svog džepa.
No, naivan je svatko tko pomisli da je županica shvatila kako je pogriješila, da žali zbog trenutka kad joj je miris skupocjene kože pomutio razum i da traži oprost od sugrađana zbog tog malog trenutka slabosti za koji su oni trebali iskeširati 430 tisuća kuna. Da je to učinila dan, pa i tjedan nakon kupnje, moglo bi se razumjeti. Čak i ako je uskraćena za taj osjećaj socijalne osjetljivosti, ako nije odmah uspjela osvijestiti trenutak u kojem živi i vlada, mogla se posuti pepelom nakon što su se mediji naširoko raspisali o njezinu šopingu.
Umjesto toga, županica se grohotom smijala svakoj kritici. Zbijala je šale s novinarima javljajući im se na telefon s: "Halo, ovdje Audi centar", vjerujući podjednako u ispravnost svoje kupnje kao i u vlastiti smisao za humor. Pravdala se teškim poslom, stotinama kilometara koje dnevno prelazi, pa čak i uštedom.
Ponudila je svekolikoj nezaposlenoj javnosti računicu iz koje je vidljivo da novim automobilom zapravo štedi, jer se na dotadašnju "šesticu" trošilo više. Čudila se kako to njezini podanici ne razumiju, tvrdila da su instrumentalizirani, da eto opet ta crna opozicija rovari protiv SDP-a. Svojim je nemuštim izjavama dovela u nezgodnu situaciju samu Vladu koja je tih dana svoj vozni park branila tvrdnjom da su im automobili u prosjeku stari deset godina. Iz čega je nejasno štedi li županica kupnjom novog ili pak Vlada održavanjem starih auta.
"Ja ću i dalje raditi 24 sata dnevno za dobrobit ove županije, bez obzira u čemu ću se voziti. Ni jedan auto neće stati između mene i građana moje županije. Troškovi toga automobila platit ću iz svojeg džepa da ne bi Županija bila oštećena i da ne podmeću tvrdnje građanima ove županije kako imaju rastrošnu županicu", rekla je danas Lovrić Merzel, objavljujući da se odriče skupocjenog automobila. Da je ove rečenice svog savjetnika za odnose s javnošću izgovorila tri dana nakon nepromišljene kupnje, aplaudirali bi joj svi otpušteni radnici sisačke Željezare. Pa i da ih je izrekla dan nakon što je počela puniti naslovnice novina, oprostili bi joj i bivši radnici sisačke Rafinerije i svi oni koji se bespotrebno guraju na šalterima burze rada. Bespotrebno, jer posla za njih ionako nema.
Međutim, županici su bila potrebna dva mjeseca vožnje u "šestici" i mjesec dana medijskih nasrtaja na njezin lik i djelo, pa da objasni kako se i u kočiji može voziti po neuglednim kaldrmama, ako treba i po sto sati dnevno, i ginuti svakodnevno za vlastite građane. I još će sama plaćati kočijaša i iz vlastite vrećice sa zlatnicima namirivati zob za staru kobilu koja je vuče.
Nažalost, vraćanje audija rezultat je pritiska vlastite stranke, a ne prosvijetljenja da je napravila veliki gaf. Zbog toga je i izostala isprika. Uostalom, da do nje neće doći, bilo je jasno još prije desetak dana kad je nasjela na foru riječkog komičara Davora Jurkotića. Misleći da razgovara s čovjekom iz Ureda predsjednika Republike, Lovrić Merzel mu je na pitanje zbog čega ne vrati audi, iskreno odgovorila. "Razmišljam ja o tome što ću napraviti, samo da ne ispadne kao predaja. To ne želim", rekla je tada.
Istina je da nije jedina, pa čak ni najgora dužnosnica. Ima ih s više automobila, s još luksuznijim jurilicama nakrcanima bespotrebnom opremom. Ljubav prema luksuznim automobilima iskazali su mnogi, poput Mladena Karlića, vinkovačkoga gradonačelnika, koji je naručio auto za gotovo 438 tisuća kuna. No, vaditi se tako da se upire prstom u druge ne priliči mudrom čovjeku. Gore od toga je samo vratiti automobil, ali ne priznati grešku. I napokon, ako je županica uštedjela kupnjom novog audija, trebala bi objasniti jesu li oni koji joj financiraju vozikanje sad gore prošli.
U zemljama razvijene demokracije zbog ovakvog skandala padaju ostavke. U onima bez visokog stupnja odgovornosti ostavka možda izostane, ali bi uslijedila kazna financijera ovakvih jurilica na idućim izborima. No, Lovrić Merzel se može opustiti jer hrvatski birači ovakve stvari ne kažnjavaju. Ako nije sigurna, može upitati svog kolegu Milana Bandića koji je potkraj 2008. godine, kada je sav financijski svijet, a s njim i Hrvatska, krenuo nizbrdo, naručio passat R36, vrijedan oko pola milijuna kuna. A oni koji su mu ga kupili, kaznili su ga i ove godine – još jednim mandatom.