Kocka je bačena iako ankete ne idu u korist škotskoj nezavisnosti

Kocka je bačena: škotski prvi ministar Alex Salmond predstavio je 670 stranica bijele knjige (ili predloška) o izlasku Škotske iz Ujedinjenoga Kraljevstva.

Dokument o povlačenju škotske modre boje s Union Jacka preglomazan je, doduše, za ukus mnogih i manjkavo informativan za neke, ali unatoč bujici riječi, objašnjava položaj buduće nezavisne države.

Škotska bi, istina, sačuvala kraljicu kao suverena i funtu kao monetarnu jedinicu, što je izravna kontra objašnjenjima drugih analiza da će Škotska, kao nova članica EU-a, morati prihvatiti euro jer u novim proširenjima nema popularnog opt-outa, izuzeća. Nitko još ne zna kako bi se stvari s novom državom, iznjedrenom iz stare, uopće tretirale u Europskoj uniji...

S terena suverene Škotske iselile bi se britanske atomske podmornice. Jer, kako je na prezentaciji objasnio vjerojatno najprobitačniji političar s Otoka Alex Salmond, nezavisna Škotska "ulagat će u djecu i obitelji, a ne u oružje masovnog uništenja".

U društvu koje se namjerava što je moguće prije približiti ili čak izjednačiti s modelom skandinavske socijalne države, bijela knjiga škotske neovisnosti obećava da će svako dijete od tri i četiri godine dobiti na tjedan 30 sati besplatne skrbi u vrtićima. Igrajući na prave karte širokog nezadovoljstva, najavljuje se izbjegavanje nekih noviteta iz nepopularnog poreznog sustava Ujedinjenog Kraljevstva. BBC, kao nacionalna institucija, ostat će u eteru, ali pojačana novom škotskom televizijom.

Škotska bi svoje blagostanje skandinavskog socijalnog modela temeljila na prirodnim resursima, prihodima od nafte i plina iz podmorja Sjevernog mora (računa se da je 90 posto rezervi na škotskom teritoriju) i na ribarstvu. Subvencije EU-a za poljoprivredu zahtijevale bi nove pregovore i aranžmane jer je Škotska njihov najveći korisnik. Porezni bi sustav bio uravnoteženiji od postojećega, uz sniženje korporativnih poreza.

Nova država bila bi članica EU-a i NATO-a. Prema bijeloj knjizi, škotske oružane snage imale bi oko 15.000 ljudi, s pet tiusća rezervista podržanih novom strukturom sigurnosnih i obavještajnih agencija. Rashod za državni proračun bit će plan da se diljem svijeta otvori devedesetak veleposlanstava.

Referendum o neovisnosti zakazan je za iduću jesen. Aktualne ankete ne idu u prilog ambicioznih škotskih nacionalista – 47 posto Škota željelo bi ostati dijelom Ujedinjenog Kraljevstva, 38 posto je danas za nezavisnu Škotsku, a 15 posto je neopredijeljeno. Ankete ovise o naručitelju.

Referendum o neovisnosti zakazan je za iduću jesen. Aktualne ankete ne idu u prilog ambicioznih škotskih nacionalista – 47 posto Škota željelo bi ostati dijelom Ujedinjenog Kraljevstva, 38 posto je danas za nezavisnu Škotsku, a 15 posto je neopredijeljeno.  Škoti vjeruju da bi stvar s neovisnošću išla glatko: 18 mjeseci pregovora sa starom državnom zajednicom o novim odnosima i – nastavak članstva u EU. Neće ići

Prođe li škotska neovisnost na referendumu, napravit će se predložak i za španjolsku Kataloniju. Ona se također – u zanosu mahanja crveno-žutim prugastim zastavama i uz parole da su za gospodarske probleme krivi oni drugi, u Madridu (jer svaka zemlja ima neku svoju Savu kojom lova teče nizvodno) – sprema dogodine na referendum... Sve uz puno dilema i veoma različitih čitanja ustava.

Hladnije glave izvan ovih zemalja smatraju da je rješenje njemački model – visoka razina autonomije landera/pokrajina.

Škoti vjeruju da bi stvar s neovisnošću išla glatko: 18 mjeseci pregovora sa starom državnom zajednicom o novim odnosima i – nastavak članstva u EU. Neće tako ići.

James Crawford, profesor međunarodnog prava s Cambridgea i Alan Boyle iz Edinburgha, tvrde da izlazak iz jedne državne zajednice ne znači automatski ostanak u Europskoj uniji. Isto misli i pravna služba Europske komisije, koja je u dugo iščekivanom odgovoru na eurozastupničko pitanje, i s potpisom predsjednika Komisije Jose Manuela Barrosa, obrazložila da će svaka novostvorena država, ako se želi priključiti Uniji, morati proći proceduru od dobivanja kandidacijskog statusa, preko pristupnih pregovora do ratifikacije pristupnog Sporazuma. To je ona lekcija koju je Škotima ne tako davno predstavio hrvatski veleposlanik u Londonu Ivan Grdešić govoreći o hrvatskim iskustvima u EU-čekaonici.

Spekulacije što i kako dogodi li se „ako“ osmišljene su na način da se ide u korist preferirane opcije. Zagovornici neovisnosti obećavaju med i mlijeko i „svoj na svome“ računajući na glatki put u UN, EU, NATO, Svjetsku banku, OECD... Drugi pak najavljuju tvrde pregovore neizvjesna ishoda.

Problem s proširenjem EU-a je taj da se svaka, pa i najmanja odluka u procesu, donosi jednoglasno, a teško je vjerovati da će Velika Britanija, odnosno ono što je ostalo u Ujedinjenom Kraljevstvu, bez riječi prigrliti svaki škotski zahtjev. Valja se podsjetiti da su Britanci glatko, bez pardona, blokirali proceduru islandske kandidature zbog bizarne priče o štednji britanskih građana u propalim islandskim bankama. Sekundirala joj je jednako neodgovorna, kratkovidna Nizozemska. Island je zbog toga za dulji rok izgubljen za EU jer je potrošeno vrijeme na nacionalne budalaštine.

Sve u svemu, predstoji neizvjesno razdoblje i – dosta udaraca ispod pojasa. S obiju strana.