Skoči na glavni sadržaj

Farsa uvažavanja šovinističke farse

  • woody-1.jpg
    Je li moguće uopće zamisliti idealniji slučaj da netko ideološki bude stopostotan šljam? Da je politički nakazan baš po svakoj stavci koju uzme u usta. Divim se ovima što ističu da se gotovo ni u čemu s njim ne slažu – gdje li su našli kod Kirka nešto i za složiti se?

Slušam kako se dosta desničara sad pjeni zbog toga što onoliki, kažu, klečali za kriminalca Georgea Floyda, a tko će klečati za obiteljskog čovjeka Charlieja Kirka. Na stranu što je oznaka o "kriminalcu" simptomatična za desničarski višak interpretacije o "takvima" poput Floyda (samo malo otvorenija riječ bila bi N-word) – i što se radi o fori kupljenoj baš od Kirka. Ovo je bitnije: što je pljačka banke naspram osnivanja banke i što je puki sitni kriminalac naspram opscenosti zvane Obiteljski Čovjek, tako kako je Kirk bio Obiteljski Čovjek? 

 

GREATEST SHITS

Ideologija Svete Obitelji je jezgra svakog konzervativizma, pa tako i Kirkovog mutantskog čudovišta. Ne postoji politička dimenzija u kojoj nije visio naopačke po vampirskim spiljama, kao desni ekstremist najdegutantnije, ultra sorte. Ali o tome ste već sve čuli. Da li svejedno navoditi Kirkove pozicije, za one koji taman pristižu iz šume? Ili možda da se ne zaboravi.

Neliječeni rasist: protiv je "antibijelih" DEI programa (diversity, equity, inclusion) bio argumentom da kad vidi crnog pilota cvika ući u avion, jer vidi mu se na boji kože da je primljen za pilota samo zbog DEI. Nesuspregnuti teoretičar Grand Replacement zavjere i drugih alt-right psihodelija. Mamdanijeva pobjeda u New Yorku je travestija zato što se zaboravlja šta su u New Yorku muslimani radili '91 (pardon, 9/11). George Floyd je dobio što je zaslužio. Crni političari kradu mjesta bijelih ljudi. 

Pro-life fanatik: desetogodišnju kćer bi natjerao da rodi taman i u slučaju da je siluju. Abortus je po Kirku gori od holokausta.

Fašist 1/1: huškač na imigrante. Govorio je da su po definiciji ilegalci i kriminalci, da kradu poslove i resurse američkim građanima te opterećuju javnu infrastrukturu. Muslimani u SAD dolaze samo zato da bi rušili Zapadnu Civilizaciju. Ne treba ni reći: pozivao je na masovne deportacije. Ali i na moratorij na bilo kakvo useljavanje, čak i legalno, u ime zaštite američke kulture, te na sankcije za zemlje koje im šalju imigrante. Grabite vile i za mnom u linč, dobri Amerikanci – Haićani potajno jedu vaše kućne ljubimce!

Otvoreni pobornik seksističke opresije: nemaju žene šta izlaziti iz kuhinje – ili u krajnjoj liniji iz kuće, ako im se pusti da budu na malo dužem lancu, sve do ulaznih vrata. Njihovo je da rađaju i slušaju muža. Crnkinje su duplo hendikepirane: nemaju snagu mozga za biti shvaćene ozbiljno mimo pozitivne diskriminacije. Lijekovi ženama općenito oštećuju mozak, a kontracepcija ih čini čangrizavima. Pokvarenost žena liberalnim vrijednostima kriva je za premalo rađanja na Zapadu. Kao seksualni moral je naviještao, nikoga ne iznenadivši, incelske pričice o alfa konzervativcima i "woke beta" papcima. 

Kršćanski fundamentalist: zalagao se za Kršćansku Naciju te ukidanje sekularnosti i sekularnih sloboda. Država mora biti kršćanska, inače nema slobode. Mrš, sotono – ti ćeš propisivati da se svakoga imaju ticati čudnovata pravila tvoje sekte (tzv. "kršćanstva")? Otkud pravo i otkud uopće ideja da ih ideš nametati svekolikoj populaciji republike, kao općeobavezujuću legislativu? E, ali baš se i radi o tome: kakva uopće republika! Od silne bi ljubavi za SAD i njene, jel'te, ustavne amandmane, njeno konstitutivno republikanstvo – dokinuo tu konstitutivnost i pretvorio SAD u teokraciju.

Protivnik samog koncepta građanskih prava: neka netko odgovara, dizao je moralnu paniku, za Civil Rights Act iz '64! To je antibijelo oružje! Nekada je postojao neki red: seljak je bio seljak, a gospodin gospodin – i znalo se kome je gdje mjesto. Ženama na kratkom lancu. Crnjama u polju pamuka.

Homofob i transfob do jaja: homoseksualci su greška i treba ih kamenovati do smrti, kaže Biblija; od Trumpa je tražio da na nacionalnoj razini zabrani pružanje skrbi transrodnim osobama i da se zatvara liječnike koji im pruže skrb, zahtijevajući za njih suđenja "u stilu Nürnberga".

Opasan lunatik i u javnozdravstvenom smislu: lažnim tvrdnjama je promovirao liječenje korone hidroksiklorokinom. Cjepiva su apartheid, a protupandemijske mjere zavjera demokracije protiv kršćanstva. Ne da se samo zalagao za pravo na nošenje oružja, nego je tvrdio da je univerzalna zdravstvena zaštita kompletno nepotrebna, budući da je pravo na zdravstvo već ispunjeno u posjedovanju oružja. 

Makartistički huškač na sve ono što je percipirao kao ljevicu, kao glavni faktor uništavanja zemlje. Istureni proponent teorije zavjere o Kulturnom Marksizmu. Klimatske promjene poricao, nego što – a i proglasio antiameričkima, trojanskim konjom marksizma koji dolazi po privatno vlasništvo (to mu zapravo nije bila samo paranoja – pitajmo Woodyja Guthrieja). Sveučilišta su otoci totalitarizma, jer desne gliste ne prolaze na njima (trivia: i osobno je bio propali student).

Cionist kad je do Bliskog istoka i donacija za svoje agitatorstvo: podržavatelji Palestine su mu poput Ku Klux Klana. Ne samo da Palestina ne postoji nego ne postoje ni Palestinci. Izraelu pripadaju božanska, biblijska prava na obećanu zemlju – vjeruje u ispunjenje proročanstva i borio bi se kao IDF-ovac. Civile u Gazi je ubio Hamas. Moment kritike Trumpa i Netanjahua: nisu dovoljno bombardirali Iran.

Paranoični antisemit kad mu ne šmekaju neke domaće prilike (tobože radikalno ljevičarske): Židovi kontroliraju sveučilišta, neprofitni sektor, Hollywood, sve-sve. Židovska filantropija je sama kriva za ubijanje Židova, jer donira sveučilištima koja šire Kulturni Marksizam. Židovi financiraju antibijelu politiku. 

Poklonik stoljećâ kolonijalizma: jedino tada je svijet bio pristojan. Zapadna Civilizacija je superiorna, jer izdanak Gospoda Boga, za razliku od ostalih.

Jedva da sam išta stilizirao kod svih ovih stavki! Da, baš toliko je maloumno i toksično! Budući da se radilo o biznisu od kojeg je namlatio lijepe milijune dolara, možda je vjerovao u zloćudnu, debilnu robu koju je prodavao, a možda u trenucima ostajanja sam sa sobom i nije bio baš toliki debil, ali je to u krajnjoj liniji i nebitno. Svakako je bio produkt bolesnog društva kakvo ga je naplavilo na površinu. A kad smo već kod te bolesti, tj. kod biznisa...

Last but not least: makartist i na ekonomskom polju. Pri kobajagi populističkoj MAGA pozi, pozicija mu je bila čisti Wall Street. Vjera mu branila toleriranje bilo kakvih nastojanja u smjeru klasno pravednijeg, egalitarnijeg, socijalnijeg društva. I ponovo ekstremist do jaja: zabranio bi koncept idenja u penziju, itd. Ne radi se o samo jednoj od stavki sociopatske čudovišnosti Kirkovog vjeronauka, naprotiv, u tom grmu leži sav zec MAGA fašizma, ali otišli bismo u temu nekog drugog teksta.

Je li moguće uopće zamisliti idealniji slučaj da netko ideološki bude stopostotan šljam? Da je politički nakazan baš po svakoj stavci koju uzme u usta. Divim se ovima što ističu da se gotovo ni u čemu s njim ne slažu – gdje li su našli nešto i za složiti se? 

Do prije par dana bih napisao i da se radilo o nekome ekstremnom čak i među ekstremistima, ali onda sam saznao da postoji društvena patologija zvana "groyperi" – koji su, koliko nam se zasad komunicira, Kirka i ubili, zato što im nije bio dovoljno taliban (!). Pretendiraju na čistokrvniji neonacizam, u tipu vladike Nikolaja, klasično antisemitski, s otvorenim obožavanjem Hitlera i talibanskog fundamentalizma (doslovno – afganistanskih talibana, minus komponenta islama) te protivljenje "bezbožničkom" američkom imperiju. Dalo bi se diskutirati je li to zbilja ekstremnije od Kirkove mutantske varijante, ili su si tu negdje, budući da kolonijalni imperijalizam predstavlja ekvivalent Hitlera, ali reći ću da bi čak i originalni historijski nacisti – ideološki ako ne u krvi zasad – gledali u leđa i Kirku i "groyperima" u toj trci do apsolutnog ekstremizma.

Baš svaki od "stavova" ubijenog bio je sirovo političko nasilje. Reklamirat ću zajebanciju satiričkog portala Reductress: "Tužno! Političari osuđuju političko nasilje za čije je osovljavanje čovjek tako naporno radio!" 

 

SLOBODA GOVORA MRŽNJE

Aktualni napjevi koji utjeruju empatiju čine to uvaljujući premisu općeg pluralističkog načela, koje u traženju tolerancije radi od nje apsolutni princip. Toleranciju hoćete i za političko nasilje, znači? Čak i unutar liberalnog horizonta je Popperov paradoks objasnio u čemu je greška s time, još 1945. A potom i čitav UN svijet, kriminalizirajući "govor mržnje" kao sam po sebi akt nasilja, izuzimajući ga iz garantirane slobode govora (kroz nacionalne kaznene zakone koji se vežu na ratifikaciju UN konvencija). 

Ono što se krivično progoni, prema čemu se ne smije biti tolerantan, pozivanje je na nasilje ili diskriminaciju na temelju omalovažavajućeg govora o kolektivnim identifikacijskim odrednicama u koja čovjek biva bačen. Rođenošću s određenom bojom kože, u određenoj konfesiji, određene rase ili nacionalnosti, određenog etniciteta ili porijekla, spola, roda ili seksualne orijentacije, ili upalošću u invaliditet. Šovinizam u odnosu na sve te kategorije izjednačava se s rasizmom. I Popperovo načelo se odnosi na netoleriranje te klase netolerantnih.

Ne znači da se odnosi na netolerantnosti drugog tipa. Ne kriminalizira se prezir, gnušanje, vrijeđanje, pa ni mržnju po sebi. Sve je samo do toga što se hejta. Tu desničari obavezno dreknu o govoru mržnje prema njima. Slovkajmo još jednom za politički nepismene: do mile volje je dopušteno pljuvati, vrijeđati ili ponižavati nečije političke pozicije i ideološka uvjerenja – ne klasificira se kao govor mržnje. Označiti npr. da nisi čovjek ako si hadezeovac. Ili religijske i parareligijske političke svetinje, tipa Crkve, Gospe, Muhameda, Domovinskog Rata, Oluje, Tuđmana, Branitelja, Kosova, Đinđića, itd. Štoviše, ne samo da se neće raditi o govoru mržnje, nego je upravo ta sloboda mišljenja i govorenja garantirana međunarodnim konvencijama i ustavima demokratskih republika kao "temeljna sloboda", esencijalna da nešto bude demokracija. 

Pozivanjem na ustanovljenu višu sudsku praksu sam se i sam branio '22 na sudu, optužen za verbalni delikt. Ranio sam eto bio dostojanstvo svih Hrvata, sidreno u Oluji kao svetinji. Govor mržnje! – stali su se dračiti kao da ih kolju. Barem da nije bio tako tup taj nož koji su umislili. Prijavljen sam upravo za kazneno djelo govora mržnje, morao baš po toj točki Kaznenog zakona dati iskaz u policiji. Što je onda, uslijed očite neosnovanosti, koju sam tamo i objasnio, promijenjeno – novom predivnom zamjenom teza – u optužni prijedlog po točki zakona zamišljenoj da štiti manjinske stavove od diskriminiranosti. Ni manje ni više! Da sam, opalac, svojim manjinskim političkim stavom diskriminirao sve građane Hrvatske! 

Branio sam se performativnom gestom unaprijed javno publicirane pisane obrane – prvo objavljene na ovom portalu, pa priložene u sudsku pisarnice. Jedan od dva teksta obrane nosi naziv "Sloboda govora (mržnje)". Skretao sam pozornost da političke stavove – koji ne potpadaju pod govor mržnje – Ustav RH navodno dopušta. Ali skretao sam pozornost i na praksu Europskog suda za ljudska prava, po čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja zaštitom slobode izražavanja pokriva – izrijekom – i izjave upućene da bi vrijeđale, šokirale, uznemiravale ili omalovažavale (što je ono za što sam esencijalno bio pod optužnicom).  

Ne, ne mora se stati mirno pred ničijim uvjerenjima, pozicijama i svetinjama, niti koncepcijama o dostojanstvu ili uvriježenim moralnim osjećajima neke sredine. Kod tog se demokratski garantiranog prostora slobode za divergenciju, odjeb, disidentstvo, apostazu, herezu, blasfemiju, pa i pljuvanje i vrijeđanje, radi ne samo o nečemu ljekovitom u prilikama zakrečenosti, nego i o prvom fundamentu ljudskih i građanskih prava.

Koincidirao je s mojim procesom skandal s naci albumom Tram 11 i Menartovim otkazom suradnje, zbog čega se nadigla galerija desničarskih panjeva (Ante Cash, Davorin Karačić...), ali i, zanimljivije, k'o fol centrističkih novinskih bukvojeda (Hrvoje Horvat, Đino Kolega...). Potonji se od desnila prvih doduše ograđuju, fensirajući se liberalima, ali tako da udare u kukanja i proteste zbog toga što je Frljiću ili Dežuloviću dozvoljeno da psuju i prljaju svetinje svojim "govorom mržnje", dok se Tram 11 otkazuje, zabranjuje. Treba, viču, onda dopustiti sve! Ako je dozvoljena sloboda govora vrijeđati nečije osjećaje o Oluji, zašto se onda kriminalizira kao govor mržnje kad se kaže da Srbe treba na vrbe i da je Jasenovac mit? A kako ne prolazi sve, nego politička korektnost cenzurira jedino desna uvjerenja – to onda znači da "kultura otkazivanja" dolazi kao "privilegirani politički alat ljevice". Ajde! 

Čak im to nije samo paranoja bila. 

Slijede jauci o dvostrukom standardu i globalnoj uroti protiv njih. Ma nemoj, mi moramo tolerirati netoleranciju prema nama, dok se istovremeno ne tolerira našu netoleranciju! Kako god okreneš, uvijek smo mi strana koja izvlači deblji kraj tog štapa. Pa da, da, upravo tako, šovinistička bando! Svijet civiliziranog ponašanja je taj koji se urotio protiv vas. Konvenciju na koju sam podsjećao sud, Hrvatska je ratificirala ne toliko što su Tuđmanu ljudska prava bila prva na pameti, nego ne mogavši si dopustiti pretjerivanje u položaju inokosne države, rogue state, odmetnute od post-WW2 globalne civilizacije, konstituirane (barem nominalno) na konceptu ljudskih prava.

Pričam poznatosti zato što će centrističko postavljanje ispuštati iz vida upravo taj ključ u sklopu ovog sad utjerivanja obavezne suzice za Kirka na oko. Odmah se moglo znati da će frcati ekvidistanca na sve strane. Za desničare su lijevoliberalni mislioci jednako odvratni kao lijevoliberalnima desni! Niti jedni niti drugi ne mogu biti norma! I ovi i oni imaju pravo govoriti svoje, bez obzira na to koliko jedni drugima bili zazorni i radikalno zvučali! Osim što se zaboravilo da vanjska norma ipak postoji.

UN koncept ljudskih prava ne postoji u prirodi i uzalud ćemo ga objašnjavati ljudožderima iz prašume dok nas ubacuju u lonac – jednako je pravan ili bespravan, tj. filozofski i juristički arbitraran, kao i onaj ljudožderski ili bilo kakva drugačija socijalna konvencija. U Saudijskoj Arabiji ne priznaju Opću deklaraciju o ljudskim pravima nego, alternativnom međunarodnom konvencijom, jedino šerijatski zakon. No, prvi će baš naši panjevi i bukvojedi inzistirati na nepripadanju u društvo sa Saudijskom Arabijom, na Slobodi & Demokraciji koju je donio Domovinski Rat te Hrvatskoj kao integralnom dijelu Europske Civilizacije (umjesto "jugointegracija" s orijentalnim narodima istočno i južno). Samo što bi panjevi to htjeli kao "Europu naših kršćanskih vrijednosti", na bazi zavisti na šerijatu – onako kako talibanima zavide "Christian Nation" proroci poput Kirka i "groypersa" – dočim se, dok nisu pazili, svijet Povelje UN i Opće deklaracije o ljudskim pravima ustrojio malo drugačije. 

Nije problem u hejtu i netoleranciji automatski, već je do – opet kažem – karaktera onoga što se hejta ili ne tolerira. Nije dvostruki standard jer vas nitko ne tjera da vaši "stavovi" budu udaranje na krv i meso, na tuđu kožu, na to odakle je tko ili koje vjere ili tko s kim spava. Vjerske i druge svetinje nemaju ljudska prava, nego ih – logično, eponimski – imaju ljudi, a slučajno ste baš vi ti koji svojim hejtom, umjesto po uvjerenjima i kumirima, tučete po ljudima (manjinama). Samo i jedino šovinistički napad, na kategorije krvnog porijekla i obilježenosti, tretirat će se kao govor mržnje – kao napad na ljudsko meso, na čovjeka – te su ga potpisnice konvencije dužne goniti kazneno, po službenoj dužnosti, onako kao i krvne ili seksualne delikte.

Možemo li govoriti o latentnoj kriminalizaciji desnila i desnih glisti kao takvih? Ustanovljenje govora mržnje kao krimena ide upravo tim tragom – okomljuje se na desnicu i po definiciji isključivo desnicu. Istinabog, da bi se radilo o kaznenom djelu, nije dovoljno nekoga zateći u šovinističkom snatrenju, mora biti zakoračenja u huškačku agresiju iz šovinizma, kada "stav" postaje nasilje. Ali s obzirom na mrzilački karakter "stava", svaki je šovinist latentni nasilnik. Je li i svaki desničar nužno šovinist? Nije to pitanje empirijskog idenja od jednog do drugog da bi ih se testiralo, nego interne logike desne misli: smatramo li da je uopće moguća kao koherentna u slučaju odsutnosti šovinističkih strasti? Onoliko koliko nađemo da je to suvisao scenarij i da desničar nije sinonim za šovinista, samo toliko će biti i smisla u moralkama koje traže pluralističko uvažavanje i toleriranje "drugačijih stavova" zdesna. 

Za konkretnog desničara Kirka ne treba više ni isticati da svojim stavovima jest sinonim za šovinista, i to na steroidima, kao i da je na svakom koraku prelazio u fazu huškačke agresije. Dabome da mu greatest shits uključuju, nisam gore naveo, i klasičnu pobunu protiv cancel culture – ništa drugo nego defanzivni instinkt prijesnih šovena od prijetnje pripadajućih sankcija. 

Nije stoga za reći, kako se posvuda govori, da je Kirk samo iznosio svoje stavove, nego je njegovo iznošenje stavova predstavljalo kriminalni čin, doslovno. Kakvo jebeno neslaganje tek s njegovim stavovima? Kakvi su to eufemizmi? Agresivni šovinizam nije politički stav unutar demokratskog spektra, već zločin, krivično djelo po slovu zakona. Ne radi se o legitimnoj političkoj poziciji i legitimnom političkom nasuprotniku, za složiti se da se ne slažemo i nikom ništa – za gledati ga poprijeko samo onako kao i on nas i nikom ništa, jer da nema norme – već o nesuđenom robijašu. Nije mogao biti procesuiran isključivo zato što se rodio efektivno van UN jurisdikcije, u SAD kao rogue state, čiji barbarski pravni sustav ne poznaje govor mržnje kao osnovu kaznenog progona. Počinje od Prvog Amandmana, koji slobodu govora apsolutizira, pa za njim – još gore, još barbarskije – Drugog. 

Dokad ćemo slušati te vazda iste nepismene moralke koje pozivaju na svetoleranciju? Ima norme, pobogu. Ne budite maligni ignoranti poput svih onih koji se drače u ime slobode govora mržnje. Ne, centristi dragi – van barbarskih SAD, u Republici Hrvatskoj na primjer, nemamo i nemate šta biti tolerantni prema prljavim bujicama bigotnosti. Ne sramotite se pozivanjem na to da ih se eto uvažava i u "neslaganju" s njima. Nema se rasiste i fašiste šta uvažavati ni tolerirati, niti im priznavati pravo na takvo mišljenje, nego isključivo tjerati te krimose u k... aznenu proceduru.

 

STUPNJEVI SAMOOBRANE

Negdje sam naišao na prodornu misao, zapravo jasnu kao dan: da je koncept ničim izazvanog nasilja prema fašistima besmislen. Po definiciji je izazvano. Zato što sama fašistička dispozicija predstavlja deklaraciju nasilne namjere – to joj je jedini cilj i fokus. Svi odgovori bit će tek različiti stupnjevi samoobrane. 

Kako će izgledati samoobrana u vrijeme rata? Znamo iz partizanskih filmova: šuma, narodni ustanak i mitraljezom po glavi nacoša. Pa da pitam: bi li valjalo partizanima u bici na Sutjesci moralizirati o tome kako je nasilje mitraljezom no-no, jer dehumanizira suprotnu stranu političkog spektra? Kakvog bi smisla u trećem svjetskom ratu imala ova centristička sraćkanja o empatiji za stopostotnog, nerazrijeđenog fašista Kirka, koji dolazi kao okupator? 

A u mirnodopskom kontekstu? Nije baš izvjesno koliko je to izvjesno, ali službena informacija je da zasad još uvijek nismo u svjetskom ratu. Kako bi trebala izgledati samoobrana od Kirkove nasilnosti u tim okolnostima? Jedino što je različito je karakter nasilja s kakvim dolazi po ljude. U miru se takve dušmane ne skida samoobrambenim mitraljezom kao u ratu, ali princip ostaje: tražiti bilo kakvu empatiju za ekspanzivnog fašista bilo bi jednako apsurdno kao i u bici na Sutjesci.

Ama slažemo se svi: siledžiju zbog hiperprodukcije govora mržnje, pa čak ni direktnijih oblika zlotvorstva kojima se bavio, trebalo likvidirati. Ne u danim okolnostima. Naravno da ne. Nikakva empatija za njega, ali postoji pregršt drugih razloga zašto bi i likovati bilo glupo i promašeno. Ono što je trebalo je baciti ga na vrijeme u tamnicu i baciti ključ – taj je bome nakupio dokumentiranosti u agresivnom šovinizmu za nekoliko doživotnih. 

Ali nije to još ono što mi je na duši kao zadnja misao teksta. Slučaj je iskristalizirao problematiku odnosa prema političkim neistomišljenicima i na načelnijoj razini. Uzmimo političkog radnika koji po slovu zakona ne prelazi u govor mržnje – za razliku od Kirka, ne istupa za govornice da bi huškao i poticao na nasilje – ali svejedno zastupa politike koje su inherentno šovinističke, ili recimo propagiraju Obiteljskog Čovjeka. U takvom slučaju nema krivične odgovornosti. Pišemo da se ne radi o političkom nasilju. Postaje li desni ekstrem time demokratski legitiman? 

Čitava blamaža s pasivno-agresivnim utjerivanjem propisanog tona o Kirkovom nestanku s lica zemlje počiva na floskuli po kojoj bismo političkog nasuprotnika trebali tolerirati i uvažavati neovisno o tome o kakvoj se političkoj poziciji uopće radi. Da se ne kaže da smo netolerantni prema "drugačijem mišljenju" koje nam se ne sviđa. Jedno je drugačije mišljenje, manje ili više simpatično, a drugo šovinizam i ideologija Svete Obitelji. Za desnog ekstremista koji ne prelazi u definiciju govora mržnje nije zatvor, ali to još uvijek ne znači da ga treba tolerirati i normalizirati mu takvu politiku. Uvijek mu se može pljunuti u facu.

A desničarima tuto kompleto? Ovisi kako si odgovarate na ono pitanje je li desničar sinonim za šovinista.