Gledajući taj novi hit-klip, koji je prvo osvanuo na desničarskom internet-fanzinu Dnevno.hr, na kojem, ugodno "našišana" gomila u nekom provincijskom disku odvaljuje na folk-hitove botoksom napucane pevaljke, čovjek, onako na prvu, pomisli da je riječ o nekom derneku koji se zbio, tamo negdje, na zaostalom istoku, recimo, u Požarevcu i da se u kasne noćne sate, nakon kućnog bjesomučnog ždranja, svjetina okupila na glavnom tulumu povodom lokalne slave Sv. Ilije. Pevaljka je gomilu bacila u trans: grle se i ljube - znojni i razuzdani, zvižde - falivajući melodiju, igraju i kolo - preskačući ritam: pravi dernek, totalno rasulo. Glavna redateljska pažnja autora amatera usmjerena je na dva glavna lika: muškarca i ženu koji igraju uzdignuti na nekoj stepenici poviše svjetine. On izgleda kao prigradski švercer deviza na sitno, a ona - bog te vidio - lepa kao bogorodica s ikonostasa, bit će, neka misica...
A onda, onako na drugu, kad polako povežeš konce, oči ti se otvore, a stereotipi rasprše, shvatiš da gomila umjesto troprstja u nebesa dižu - "ona naša dva", a onda i da neki sa snimke imaju tipizirane majice HDZ-a te da onaj glavni lik nije neki ulični požarevački baja, nego moćna politička figura HDZ-a i dožupan Šibensko-kninske županije Tomislav Vrdoljak, a da je Ona - nitko drugo nego - prvi osmijeh Dinare i HDZ-a, gradonačelnica Knina i članica predsjedništva HDZ-a - Josipa Rimac.
I ta vesela svjetina koja odvaljuje na stihove "Čik, čik pogodi", zapravo ne slavi Sv. Iliju u Požarevcu, nego pobjedu svog HDZ-a na zadnjim lokalnim izborima u drevnom hrvatskom i kraljevskom Kninu.
Lijepa Josipa Rimac u toj je večeri totalnog šunda slavila svoj veliki trijumf. Uzdigla se na tu stepenicu iznad svih jer je u toj noći postala jača nego ikad. Osvojila je svoj treći mandat na čelu Knina, Tomislav Karamarko ju je postavio u Predsjedništvo HDZ-a, postavila se kao jedna od namoćnijih persona HDZ-a u srednjoj Dalmaciji. Sve je to bio razlog da se te večeri lijepa Josipa Rimac opusti i proslavi uz pjesme za svoju dušu. Sada je već i zaboravljeno da je njezina politička karijera nedugo prije derneka sa snimke bila u škripcu. Bilo je to vrijeme nakon Ive Sanadera, kada je na vlast došla Jadranka Kosor. Nakon dugo, dugo vremena, kninska gradonačelnica odjednom više nije prolazila. Jadranka Kosor jednostavno je nije voljela. Zapravo, preciznije kazano: Jadranka Kosor je nije mogla smisliti, a još manje vidjeti na svoja dva oka. Bila je to zapravo organska, a ne politička nepodnošljivost zbog koje je Josipa Rimac zapravo bila politički izopćena iz bilo kakvih ozbiljnih stranačkih shema i planova, zbog čega su je se tada, i njoj svakodnevno bliski ljudi iz HDZ-a, koji su je zapravo i politički stvorili, preko noći morali odreći.
A sve je do ustoličenja Jadranke Kosor dekretom Ive Sanadera na čelo HDZ-a u životu Josipe Rimac bilo bajno i išlo podmazano: mnogi stranački moćnici bi joj, ozareni od uzbuđenja kao uspaljene pubertetlije, pri čestim susretima javno ljubili ruke i blagoglagoljivo joj tepali, obećavajući joj daljnji politički uspon od gradonačelnice Knina do saborske zastupnice i visokih funkcija u Zagrebu. Ona se na takav tretman šarmantno smješkala. Sve joj je bilo obećano, a ona je samo strpljivo čekala na utabani politički pohod u neke više sfere politike koje se događaju na zagrebačkim adresama. Ali onda, točka preokreta - Jadranka Kosor, žena na čelu HDZ-a. Kažu da joj se Josipa Rimac zamjerila dok je još bila ministrica branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti, da Rimčeva na mnogim paradama nacionalnoga kiča u Kninu uopće nije doživljavala tadašnju ministricu, a da je kap prelila čašu kada su se jednom prilikom u Kninu njih dvije zajedno našle sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem i da je nakon obavljenog političkog protokola, Josipa Rimac kao domaćica, otišla na ručak sa zagrebačkim gradonačelnikom ne pozvavši Jadranku Kosor da im se pridruži.
Jadranka Kosor je, kad je nakon Ive Sanadera stekla apsolutnu moć, udarila Josipu Rimac tamo gdje je najviše boli: u njezine političke ambicije. Ime Josipe Rimac tako se nije našlo na listi kandidata HDZ-a u IX. izbornoj jedinici na posljednjim parlamentarnim izborima. Samo zbog organske nepodnošljivosti Jadranke Kosor i Josipe Rimac, grad Knin, mitsko mjesto hadezeovske nacionalne retorike, baš onakvo kakvo za srpske desničarske političare ima Kosovo, uopće nije imao svoga kandidata na listi HDZ-a na parlamentarnim izborima. Sukob tadašnje predsjednice stranke i kninske gradonačelnice svakako je najteže pao Anti Kulušiću, tada najmoćnijem HDZ-ovu čovjeku u Šibensko-kninskoj županiji i članu predsjedništva HDZ-a, koji je zapravo politički stvorio Jospu Rimac, omogućio joj da postane gradonačelnica Knina i planirao joj daljnji politički uspon. Kulušić, koji je tada bio jedan od najodanijih Kosoričinih ljudi, izbora ipak nije imao: protiv svoje predsjednice tada još nije mogao i preko noći je morao zaboraviti na Josipu Rimac. Ona, Josipa Rimac, prvi osmijeh Dinare i HDZ-a, preko noći postala je - "bivša". Nitko je u tom vremenu pred parlamentarne izbore više nije doživljavao: jer, predsjednica je tako željela.
Josipa Rimac tu je ostala sve dok je Tomislav Karamarko uoči unutarstranačkih izbora u HDZ-u nije prigrlio, uvrstio u svoj najbliži tim, da bi je nakon pobjede postavio u Predsjedništvo HDZ-a, a time i u visoku politiku. Tada su se stvari promijenile i na mikrorazini, u HDZ-u Šibensko-kninske županije. Iako se Kulušić u novom rasporedu snaga brzo odrekao svoje jučerašnje kraljice Jadranke Kosor, kao i same Josipe Rimac prije toga, on od tada više ne figurira kao najmoćnija osoba te stranke u toj županiji, za dosta toga sada se pita i lijepu kninsku gradonačelnicu.
U svojim mandatima Josipa Rimac Kninom je vladala potpuno despotskim stilom. Ona je ondje alfa i omega. Oporba i mediji su je optuživali za nepotizmom pa i za neke sumnjive poslove s gradskim prostorima. Prema našim saznanjima, posljednjih su mjeseci u tu dalmatinsku županiju stigli Uskokovi istražitelji iz Zagreba, pa češljaju nešto lokalnih HDZ-ovaca i poslove koje su dobivali pojedini istaknuti članovi Hvidre. Nešto od tog češljanja odnosi se i na javne poslovne prostore u Kninu. Prije gradonačelničke funkcije, Josipa Rimac bila je na čelu lokalnoga Crvenoga križa, gdje ju je postavio fra Petar Klarić, gvardijan samostana u Kninu, jako moćan čovjek u tom gradu, koji je također važan suport Rimčevoj. Nakon što je postala gradonačelnica, svoju je sestru ustoličila za novu šeficu Crvenoga križa. Drugu je sestru, kako se pisalo, preko Ante Despota i Ivana Mravka (bivši čelnici HEP-a koji su optuženi za pronevjeru) svojedobno pokušala promaknuti za voditeljicu Hidroelektrane Golubić, no navodno je ova sama od toga odustala kad se o tome počelo pisati. Treća joj je sestra "zbrinuta" u Narodnim novinama.
Vjerojatno najveću političku glupost, koju Josipa Rimac ističe kao jedan od svojih najvećih uspjeha, omogućio joj je bivši ministar zdravstva i još jedan nekadašnji ljubitelj njezina lika i djela Darko Milinović, zahvaljujući kojem se kninska bolnica odvojila od šibenske, dobila status opće bolnice, s čime je ova županija, uz Vukovarsko-srijemsku, postala jedina s dvjema općim bolnicama. Time je ministar Milinović, u doba tadašnje racionalizacije u zdravstvu, koju je načelno zagovarao, potpuno nerezonski u bolnicu u Kninu, koja je dobila ime "Hrvatski ponos", utukao suludu lovu. Ta bolnica danas gomila nebulozne gubitke, a kronično joj nedostaje i specijalista za sve odjele koje po definiciji mora imati. Zbog tog doprinosa Kninu i kninskoj gradonačelnici, Darko Milinović je mislio da će moći računati na podršku Josipe Rimac za pobjedu na izborima za predsjednika HDZ-a. Ona se ipak odlučila za Karamarka. Ispalo je da je igrala na dobru kartu - on joj je omogućio da ostvari svoje političke snove. Nasmijana Josipa Rimac stigla je na svoj vrh. Simbolično se u toj noći konačnog trijumfa, kad je osvojila i treći mandat na čelu Knina, popela na stepenicu lokalnog diska i sa svom svojom dušom zaigrala na taktove glazbene umjetnice iz Banje Luke. Uzdignuta iznad svih i - "lepa kao bogorodica s ikonostasa".