Na otvorenju Beldocsa, pred tri tisuće ljudi, prikazan je dokumentarni film o Arsenu Dediću Foto: Havc.hr
Beograd se Arsenu Dediću poklonio s tri hiljade duša koje su dupkom popunile parter velike dvorane Sava centra, gdje je na otvorenju Beldocsa, beogradske verzije Zagrebdoxa, prikazan dokumentarni film "Moj zanat" beogradskog redatelja Mladena Matičevića i splitskog snimatelja Borisa Poljaka.
Bilo bi nesumnjivo još mase svijeta da je balkon SC-a bio otvoren, jer filmirani Arsen i njegov dolazak u Beograd da se "s dvi-tri beside puku obrati" s pozornice, bio je u Beogradu dugo očekivan.
Film "Moj zanat" ne prodire naročito u Arsenov intimni kozmos, on ga tek "poćiri" kroz odškrinuta vrata, onoliko koliko je Arsen to dopustio i koliko mu se to dalo u danima snimanja. A i to malo voajerizma je u slučaju s Arsenom itekako senzibilno i dojmljivo.
Svakako je beogradska premijera nadmašila prijem filma u Zagrebu. U Zagrebu je premijerno prikazan u punom kinu Tuškanac pred 400 ljudi. Poslije, u redovnom prikazivanju u kinu Europa bilo je nekako mršavo. Na prvoj večeri prikazivanja u Europi ponovo je bio došao Arsen, ali nije bilo puno svijeta. U idućima standardni broj posjetitelja toga kina, par desetaka po prikazivanju, pedesetak maksimalno.
Dokumentarni film se očito u Zagrebu gleda samo na Zagrebdoxu, u redovnim prikazivanjima u kinima ne prolazi. Zagrebdox je kino, da parafraziramo McLuhana. Ni ovaj o Arsenu kod takve zagrebačke publike nije bio iznimka. U Beogradu je druga priča. Film i Arsenov dolazak premašili su okvir. "Moj zanat" izbio je u prvi plan i postao je važniji od Beldocsa.
"Hvala vam. Evo, ja dolazim po kućama i izlažem se ko maneken", rekao je u svom kućnom posjetu Arsen Beogradu.