Republika prekarijata, gladnih, beskućnika i isključenih

Članstvo u Europskoj uniji od 1. srpnja 2013. Hrvatskoj nije donijelo rješenje socijalnih i ekonomskih problema. Upravo suprotno, problemi su produbljeni. Zaključak je to Kuće ljudskih prava Zagreb u iscrpnom Izvještaju o stanju ljudskih prava u Republici Hrvatskoj za 2013. godinu, obrađenom u poglavlju "Kršenja ekonomskih i socijalnih prava u 2013. godini".

Prema podacima EUROSTAT-a, navodi se u izvještaju, oko 19 posto hrvatskih građana i građanki nezaposleno je, pri čemu su žene, mladi i osobe starije životne dobi posebno podzastupljeni na tržištu rada. Hrvatska je suočena s problemima dugotrajne nezaposlenosti, zapošljavanja "na crno" te diskriminacije migranata.

Među zaključcima, upozorenjima i preporukama Kuće ljudskih prava posebno se ističe da će trenutačni nedostatak proaktivnih mjera i poticaja za zapošljavanje mladih dovesti do povećanog "odljeva mozgova", migracije mladih obrazovanih ljudi u druge države EU-a, što će dodatno opteretiti gospodarski razvoj Hrvatske.

Napominje se da je daljnja potpora novoj članici kao što je Hrvatska u uključivanju migranata na tržište rada ključna, a ključna je i borba protiv diskriminacije pripadnika nacionalnih manjina.

Fleksibilizacija i prekarizacija

U Izvještaju se upozorava da treba razviti zakonodavni i institucionalni okvir za podupiranje razvoja socijalnog poduzetništva i socijalnoga gospodarstva te definirati prikladne poticaje za start-up socijalna poduzeća.

Usto, zaključuju u Kući, Hrvatska treba barem dostići trenutačnu razinu standarda zaštite prava radnika. "Fleksibilizacijske" mjere koje su predložile neke međunarodne financijske institucije predlažu lakši raskid ugovora o radu i veću elastičnost broja radnih sati, što će dovesti do još veće nesigurnosti položaja radnika na tržištu rada i prekarizacije.

U svom nalazu također upućuju na to da borba protiv siromaštva treba uključiti proaktivne mjere zapošljavanja i cjeloživotnog učenja, a mora biti usmjerena na specifične potrebe većine ranjivih skupina, i to posebno mladih, žena, osoba starije životne dobi i migranata.

U prilog svojim zaključcima navode alarmantnu usporedbu prema kojoj je stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj s 8,6 posto u 2008. godini, u 2013. narasla do 18,8 posto, pri čemu je 65 posto nezaposlenih u tom statusu dulje od jedne godine. Na kraju veljače 2014. HZZ je registrirao 384.376 nezaposlenih osoba, što je povećanje za 2,4 posto u odnosu na isti mjesec 2013. godine. Istodobno, u veljači 2014. na HZZ-u je bilo prijavljeno samo 15.901 radno mjesto, što je samo četiri posto raspoložive radne snage.

Sječa mladih

Stopa nezaposlenosti među mladima u 2013. godini narasla je do 49,8 posto, što Hrvatsku svrstava među zemlje s najvišom stopom nezaposlenosti mladih. Usporedbe radi, najnižu stopu nezaposlenosti među mladima u 2013. godini bilježile su Njemačka sa 7,5 i  Austrija s 8,6 posto, dok je najviše stope imala Španjolska s 57,7, Grčka s 54,8 posto i Hrvatska.

Premda je nezaposlenost mladih među političkim prioritetima u Hrvatskoj, a pokrenute su i neke inicijative, one nisu bile ozbiljnoga strateškoga karaktera te su često i otežavane zbog nedostatka međuresorne suradnje. Mnoge su reforme podbacile zbog pretjeranog oslanjanja na tržište rada koje ne pokazuje značajnije znakove oporavka.

U posljednje dvije godine Hrvatska provodi mjere aktivne politike zapošljavanja mladih kroz programe stručnog osposobljavanja u trajanju od 12 mjeseci za stjecanje prvog radnog iskustva. Pripravnici su plaćeni iz državnog proračuna s 1600 kuna na mjesec, što je 55 posto od zajamčenog neto iznosa minimalne plaće. Iako je bilo mnogo negativnih komentara na ovu mjeru zbog malog iznosa naknade, samo u 2013. godini zabilježeno je 19.000 prijava i 12.000 korisnika, a ministar rada tvrdi da je 60 posto korisnika ove mjere pronašlo zaposlenje i nakon završenog programa.

Ulaskom u EU Hrvatska je prihvatila Garanciju za mlade, kao ključni element poboljšanja položaja mladih na tržištu rada i osiguranja njihove budućnosti te smanjenja rastućeg broja mladih nezaposlenih. Shema Garancije za mlade temelji se na preporuci da svakoj osobi mlađoj od 25 godina treba osigurati posao, naukovanje, pripravništvo ili nastavak obrazovanja u roku od četiri mjeseca otkako izađe iz sustava obrazovanja ili u slučaju nezaposlenosti. U Hrvatskoj je uočen niz problema vezanih uz sveobuhvatnost same sheme. Plan implementacije Garancije za mlade jako je usmjeren na izgradnju sustava rane intervencije (u razdoblju od 4 mjeseca), dok su mjere prilagođene potrebama onih mladih koji su u najvećem riziku od socijalne isključenosti uglavnom izostavljene. To otvara pitanje društvene odgovornosti i sustavnih napora usmjerenih prema mladim ljudima, koji većinom predstavljaju sliku dugoročnog nedostatka interesa za izgradnju koherentnog sustava integracije na tržištu rada, uzimajući svoj puni danak u vrijeme krize.

Međutim, upozoravaju u Kući ljudskih prava, bez obzira na učinke implementacije Garancije za mlade, potrebno je više napora da bi se izgradio učinkovit sustav integracije na tržište rada.

Stalno se zanemaruju neka ključna pitanja jer pravi uzroci visoke stope nezaposlenosti mladih ne počivaju ponajprije na nefleksibilnom radnom zakonodavstvu, nego na nedostatku kvalitetnog socijalnog dijaloga u obrazovanju i institucionalnim poticajima zaupskilling (razvijanje vještina) u kombinaciji sa sličnim nedostatkom koherentne ekonomske strategije.

Visoka nezaposlenost i niska participacija na tržištu radne snage povećali su udio populacije koji je u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti na 32,7 posto u 2011., što je znatno više u odnosu na prosjek EU-a s 24,2 posto. Starije žene su posebno ranjive jer je 38,4 posto žena u dobi od 65 ili više bilo na rubu siromaštva ili socijalne isključenosti u 2011. godini, u usporedbi s 27,6 posto muškaraca iste dobi. Postotak se penje na 43,2 posto za žene u dobi od 75 ili više, a za muškarce 28,4 posto.

Plan je Hrvatske broj osoba koje su siromašne ili socijalno isključene do 2020. smanjiti za 100.000 – na 1,282.000 – što, strahuje KLJP, nije dovoljno ambiciozan cilj s obzirom na opseg socijalnih izazova s kojima se Hrvatska suočava.

Pravo na rad, pravo na dom

Nema napretka ni u provedbi Ustavnog zakona o zaštiti nacionalnih manjina, koji predviđa afirmativne akcije za zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina u državnoj upravi u odnosu na njihov udio u ukupnoj populaciji. I dalje postoje ozbiljni neriješeni slučajevi diskriminacije osoba srpske nacionalne manjine, osobito u području stanogradnje, obnove i povratka izbjeglica. Srpski su povratnici socijalno isključene skupine te su posebno ranjivi na tržištu rada, što otežava njihov daljnji povratak u Hrvatsku. Dodaju li se tome inicijative za dodatno ograničavanje prava srpske nacionalne manjine, poput aktualnog "antićirilićnog" referenduma, vidljiva je povećana atmosfera netolerancije i isključivosti.

U 2013. godini pokrenut je Akcijski plan s ciljem jamstva određenih prava migrantima, što ponajprije uključuje pravo na rad, na odgovarajući smještaj i stanovanje, obrazovanje, sigurnost te sva druga pripadajuća prava, ali Hrvatska još nema stratešku i jedinstvenu integracijsku politiku. Od 102 osobe koje su dobile azil samo dvije su zaposlene, dok su samo 22 na HZZ-u registrirane kao nezaposlene, što ukazuje na nedostatak pomoći u zapošljavanju za azilante.

Poražavajuća su i socijalna kretanja koja i dalje pokazuju vrlo nizak stupanj prihvaćanja i tolerancije istospolnih zajednica i homoseksualnih osoba u cjelini. U 2013. godini, na zahtjev katoličkih udruga, Hrvatska se suočila s referendumom o ekskluzivnosti braka kao heteroseksualne zajednice, koji je poduprlo 65 posto birača, što je omogućilo da se odredba o braku kao isključivo heteroseksualnoj zajednici uvrsti u Ustav.

Srozavanje standarda građana vidljivo je i u broju onih kojima se oduzimaju stanovi i kuće zbog neplaćenih kredita, a taj opasan i zabrinjavajući trend osobito je bio zapažen u 2013. godini i u radu organizacija civilnog društva. Prema nekim prognozama, Hrvatskoj bi se vrlo skoro moglo dogoditi nešto slično onome što pogađa Španjolsku, koju masovne deložacije pretvaraju u zemlju beskućnika.

Po svojoj učestalosti i sličnosti modaliteta u kojima se pojavljuju, predmeti s područja ovršnog prava također uzimaju velik udio u kršenju prava. S obzirom na činjenicu da se Pravnoj klinici Kuće ljudskih prava najčešće obraćaju građani slabijeg imovinskog stanja, a u okviru klasične podjele ovrhe na ovrhu na nekretninama, pokretninama i na novčanim sredstvima, zaprimljeno je najviše predmeta koji se odnose na ovrhu na novčanim sredstvima, a tek potom na nekretninama.

Osobito je važno napomenuti da su nerijetko građani i građanke dolazili s upitima o mogućnosti otpisa dugovanja, spominjući lošu gospodarsku situaciju u zemlji i svoju osobnu situaciju prouzročenu otkazima ugovora o radu ili nemogućnosti zaposlenja, ističu u KLJP-u. Evidentno je da sadašnji model ovrhe pogađa ovršenike, osobito u slučajevima kada nemaju novčanih primanja, pa se ovrha provodi na nekretnini u kojoj stanuju te u KLJP-u iščekuju vidjeti hoće li hrvatski zakonodavac mijenjati legislativu u skladu s novijom praksom Europskog suda za ljudska prava, a u kontekstu "prava na dom" te hoće li i Hrvatska postati zemlja koja polako staje na stranu osobito ugroženih dužnika.

Loš, gori, ZOR

Nakon ove maligne slike Hrvatske do koje je temeljem podataka došla Kuća ljudskih prava, s velikim se interesom očekuje i ishod tripartitnih pregovora o novom Zakonu o radu uoči drugog parlamentarnog čitanja, a koji se vode u velikoj tajnosti. Budući da nam je za vratom procedura prekomjernog deficita, ali i urođena sklonost socijaldemokratske vlade Zorana Milanovića neoliberalnom kapitalizmu, bijelom se dimu ne treba nadati.

Sudionici pregovora za sada se drže džentlmenskog dogovora te s pojedinostima na kojima zapinju pregovori ne izlaze u javnost. Ipak, na zlo sluti komentar jednog od njih. Sindikalist Krešimir Sever rekao je da se pregovori odugovlače dulje od predviđenog roka kako bi završili tek nakon izbora za Europski parlament.

Vlada očito ne želi dodatno nasekirati građane, ponajprije radnike, zakonskim rješenjima na njihovu štetu prije izbora, da si ne bi još više narušili već ozbiljno nagrižene šanse u biračkim kutijama.

Sever se zasad zadržao na ocjeni da novi prijedlog ZOR-a predstavlja drastično pogoršanje u odnosu na važeći. Još na prosvjedu pred Saborom potkraj veljače, dok se u prvom čitanju raspravljalo o novom ZOR-u, sindikati su jasno poručili Vladi da će je zbog zakonskog teksta rušiti, a potkraj travnja Vilim Ribić građane je pozvao da zbog nesposobnosti nošenja s krizom na euroizborima ne glasaju za SDP ili HDZ, nego da se okrenu Ljubi Jurčiću, Dragutinu Lesaru i Mireli Holy.

Dok još ne znamo što je sve na stolu, ili još gore – ispod stola, možemo samo nagađati što će biti veća tuga: novi Zakon o radu ili Izvještaj o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj za 2014. godinu.