Strepite, ognjištari nadiru

Potpuno je, kao i obično, u krivu Zoran Milanović kada tvrdi da Kukuriku koalicija nema alternativu. Tužna istina glasi: HDZ je taj koji nema alternativu. Obje vlasti jednako su nesposobne osigurati građanima pristojan život, obje na isti način predane klijentelističko-nepotističkom shvaćanju obnašanja vlasti, obje bez razumijevanja da moć koju nosi vlast mora biti kontraindicirana na afere i korupciju.

Čak i ideološke razlike među njima prelaze u sfumato. Ne moramo dalje od najsvježijeg primjera gradonačelnika Splita, drugog po veličini grada u zemlji, SDP-ovca Ive Baldasara koji ponosno slavi "dan pobjede nad antifašizmom" s HOS-ovom bojnom "Rafael Boban", koja se diči imenom ustaškog bojovnika. I kaže, opet će. Zašto splitski poteštat nema problem s onima koji u službenom grbu gordo nose natpis "za dom spremni" i zašto uživa u društvu baštinika fašističke i nacističke ideje, ipak bi morao objasniti. Za početak svojoj stranci, čije golemo brdo smeća ispod tepiha valjda čeka da već jednom prođe 25. svibnja pa da napokon krene taj bratoubilački rat svih protiv sviju.

Takav SDP ne može biti ozbiljna alternativa HDZ-u, i njihov trenutačni boravak na vlasti, evidentno je, incidentnog je karaktera.

HDZ nam je, sasvim je jasno sada, definitivna i neupitna sudbina. Čak i istraživanja javnog mišljenja, koja u pravilu izrazito ne idu u korist HDZ-a, pokazuju da Karamarkova ekipa ozbiljno odmiče, a Milanovićevi im dečki i cure iz sve veće daljine gledaju u leđa. No, nema u tome ni promila Karamarkove zasluge, orden za to ide na Milanovićeva prsa. Zatvoren u svom snobovsko-elitističkom uskom krugu, okružen isključivo poslušnicima i podguznim muhama, pun prezira prema svima koje ne smatra sebi ravnima i dostojnima, a takvih nas je više od 99 posto, sam je prepustio Karamarku svoju fotelju, kojeg je službeni spiker na motivacijskom saboru HDZ-a i najavio kao budućeg premijera. U to je sada već siguran i Karamarko, kojeg u stranci potiho zovu Mrmi, zbog vječitog mrmljanja sebi u bradu i potpuno neartikuliranog i nejasnog izražaja, lišenog i najmanje naznake energije i karizme. Istina, zna na trenutak pokazati znakove života, recimo, na spomen Kevine jame.

HDZ-ov skup u Ciboni bio je u rangu najsjajnijih trenutaka Onoga Čije Ime Se Ne Spominje, a na podužem je boravku u Remetincu. Više od šest tisuća grlatih duša, zastave stanačke, državne, transparenti, euforija, nabrijana atmosfera, pršteća energija, skandiranje, frenetičan pljesak, ovacije, ruke na srcima... I scenarij i muziku kao da je birao Onaj Čije Ime Se Ne Spominje – red klapa, red tamburica, red Ane Rucner, red Mate Bulića, red pozdravnih telegrama iz inozemstva, red videoporuka sestrinskih stranaka. I najomiljenija OČISNS-ova: "Croatio, iz duše te ljubim".

Prije Karamarkova govora "Moja domovina"... Njegov dolazak na pozornicu praćen je bučnim i dugim skandiranjem "Hoćemo pobjedu!", na što je on uzvratio stranačkim prijateljima željom da "sljedeću nedjelju eksplodiramo u svojoj pobjedi". U novinarskoj loži to je popraćeno ironičnim pitanjem da u HDZ-u možda nemaju sekciju bombaša samoubojica... Ekstatično skandiranje i pljesak pratili su svako spominjanje Franje Tuđmana, nešto poput "mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo", Bleiburga na kojem se u isto vrijeme održavala komemoracija i lustracije.

Dan ranije u Lisinskom je na saboru braniteljskih udruga pomno, sve comme il faut, odrađena topnička priprema kao uvertira u motivacijski skup HDZ-a. A svašta je tu voda nanijela: ovacije zvijezdi Thompsonu, generalu Markaču, nogometašu Šimuniću, koji je počašćen i skandiranjem "za dom spremni" usred hrama kulture, zazivanje "heroine našeg doba" Željke Markić, zajedničku molitvu, žestoko izviždanog ministra branitelja Matića i predsjednika Sabora Leku koji je odustao od držanja govora. Uz more braniteljskih zahtjeva i imperativa. Tek toliko da se zna.

HDZ-ovo sijelo zadesio je težak nesporazum s vlastitim izbornim sloganom "HDZ: novo vrijeme – nova snaga". Sudeći po tome što je Karamarko najžešći pljesak dobio za svoj forte u govoru: "Moramo pobijediti da se ova lažna socijaldemokracija nikada ne oporavi, jer to nije ništa drugo do jugofilija i jugonostalgija", o novom vremenu u HDZ-u teško je govoriti čak i kada bismo bili iznimno ženerozni. HDZ-ovci se još očito negdje po šumama i gudurama naganjaju s partizanima, komunistima, Jugoslavenima, iako takvi na ovim prostorima već dugo vremena ne obitavaju, barem ne u značajnom broju. U Hrvatskoj bogme nema ni crvenih, ni ljevičara ni komunista. Ovi salonski se ne kontaju.

U izrazito blijedom, dosadnjikavom Karamarkovu govoru ni natruha premijerskog držanja. Nekoliko ispraznih fraza o nesposobnim kukurikavcima i siromašnim građanima bez protuponude nisu vrijedne spomena. Govornička zvijezda sabora bio je Davor Ivo Stier, koji je u plamenom govoru lutao od pomirbe do lustracije, pozdravljao Bleiburg i pozvao na "ora et labora", molitvu i rad. Politički tajnik stranke Tomislav Čuljak obećao je povratak državnog pokroviteljstva nad komemoracijom u Bleiburgu, što je dovelo gotovo do kolektivne orgazmičke reakcije.

Bizarnosti nije manjkalo. U bogatom kulturno-umjetničkom programu svoje mjesto našao je i živopisni pjesnik iz Knina, izvjesni Anto Nadomir Tadić Šutra, koji je skup pozdravio s "hvaljen Isus i Marija", a pjesmu "Hrvatica" koja govori o svetom trojstvu – vjeri, obitelji i domovini – posvetio "majci, ženi, Hrvatici". Odrecitirao ju je s krunicom u ruci. Na povratak HDZ-a i čitave Europe ognjištarskim korijenima apelirali su i uvaženi gosti iz inozemstva. Tako je predsjednik Odbora za vanjsku politiku Europskog parlamenta Elmar Brok poručio kako "u ovoj zemlji stari komunisti ne mogu imati glavnu riječ" i, jasno, pobrao ovacije. Dohvatio se, sav zgrožen, i kandidata socijalista za predsjednika Europske komisije Martina Shulza prepričavši kako je dan ranije bio izviždan jer je rekao da će izbaciti križeve i vjerska znakovlja iz javnih ustanova. Nije propustio dodati kako pučani stoje iza kršćanskih vrijednosti, što će stalno ponavljati i na tome inzistirati. "Stradala" je na HDZ-ovu sijelu i pokojna Shulzova majka od jezika Josepha Daula, predsjednika Europske pučke stranke, koji se nadovezao na kolegu riječima da se jadnica "sada sigurno okreće u grobu jer je bila velika demokršćanka". Daul je "poentirao" tvrdnjom da su socijalisti populisti u službi stranih sila izvan Europe. Groteskno da to kazuje jedan pučanin, ali frenetičan aplauz ipak je pobrao.

Ništa novo, važno, vrijedno ni korisno nismo čuli na HDZ-ovu saboru, ali Karamarko će svejedno pobijediti. Ima svaki dan paliti Milanoviću svijeću na Kamenitim vratima.

"Strepite! Strepite!", vikao je prije 18 godina s balkona Kluba arhitekata na masovnom skupu potpore Stojedinici Predrag Raos ondašnjim vlastima. Danas imamo Milanovića koji se upeo objasniti da boljih od njih nema i Karamarka koji zaziva Tuđmana i trijebi jugonostalgičare. Strepimo.