Ministru zaštite okoliša i prirode Mihaelu Zmajloviću sumnjivo je to što su pritvoreni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i direktor ZG Holdinga Slobodan Ljubičić izravnom pogodbom ugovorili uklanjanje i zbrinjavanje krupnog otpada sa zagrebačkih ulica s privatnom tvrtkom Cezar u suvlasništvu također pritvorenog Petra Pripuza.
Sumnjivo mu je zato što je, kako tvrdi, taj posao moglo obaviti i gradsko komunalno poduzeće Čistoća, a uhapšeni Bandić i Ljubičić ipak su odlučili višemilijunski posao povjeriti privatnoj tvrtki.
To što je taj posao sumnjiv Zmajloviću, Bandiću, Ljubičiću i Pripuzu nevažno je. Puno im je važnije što je sumnjiv Državnom odvjetništvu i Uskoku jer su zbog njihove sumnje završili iza rešetaka. DORH-ovo i Uskokovo pritvaranje i procesuiranje Bandića i njegovih suradnika sumnjivo je, pak, većini građana: tri četvrtine anketiranih građana vjeruje da je Bandićev pravosudni progon politički motiviran, a njih 55 posto još ima povjerenja u njega i ne vjeruje da je pritvoren zbog korupcije i klijentelizma, nego zbog uklanjanja s gradske i državne političke scene.
Uskok je na Bandića i njegove suradnike zapucao iz svih oružja, od teške artiljerije do praćke, od optužbi zbog višemilijunski štetnoga koruptivnog ugovaranja gradskih poslova s privatnim tvrtkama do nezakonitoga korištenja službenih automobila i zapošljavanja kojima je gradska blagajna oštećena za „pišljivih“ nekoliko desetaka tisuća kuna.
I to je jedan od razloga zašto većina anketiranih građana sumnja da se Bandića politički progoni jer svakodnevno svjedoče klijentelističkom nezakonitom zapošljavanju i zloporabi državne imovine, a osim Bandića nitko njegova političkoga kalibra do sada nije zbog toga kazneno progonjen.
Selektivnost koja se primjenjuje na Bandiću kako bi ga se na sve moguće načine optužilo i osudilo zbog korupcije i klijentelizma, argument je i odvjetnicima i Bandićevim zagovornicima da je riječ o političkom progonu i kršenju prava na jednakost pred zakonom.
I sada vladajući SDP dok je bio u opoziciji upozoravao je da policija i Državno odvjetništvo selektivnim provođenjem istraga u gradovima kojima su na čelu njegovi članovi (Rijeka, Koprivnica...) politički instrumentalizira i zloupotrebljava zakone i istražne postupke. Zbog procesuiranja Bandića, danas se upravo SDP i njegov lider Zoran Milanović, ali i Vlada na čijemu je čelu, sumnjiče da su inspirirali i inicirali Bandićev pravosudni progon radi svojih političkih i izbornih interesa.
Stjecajem okolnosti, DORH i Uskok imaju, međutim, više nego dobru priliku da javnost uvjere kako zakone ne primjenjuju selektivno i po političkom diktatu. Paralelno sa zahuktavanjem procesuiranja Milana Bandića i njegovih suradnika, u javnost se probila afera s preseljenjem Ministarstva zaštite prirode i okoliša koja je, kako bi rekao ministar Zmajlović, sumnjiva jer je ugovorena s privatnim najmodavcem skupog luksuznog uredskog prostora, iako pedesetak tisuća metara četvornih državnog poslovnog prostora zvrlji prazno i neiskorišteno, zbog čega propadaju i gube svoju vrijednost.
Usto, skrivanjem ugovora o najmu, plasiranjem netočnih i djelomičnih podataka o vrijednosti ugovorenog najma, navodnim uštedama koje se postižu preseljenjem u elitni poslovni prostor, ministar Zmajlović osobno je doprinio širenju osnovane sumnje da je riječ o mutnom i potencijalno koruptivnom poslu na štetu države, a u korist privatne tvrtke i njezinih vlasnika. Budući da je od ranije u javnosti ministar Zmajlović već prozivan zbog klijentelističkog zapošljavanja u svojemu resoru, ali i zbog nepropisnoga korištenja službenih automobila u njegovu ministarstvu, zbog čega je jedan od njih i ukraden, sklopilo se dosta istih i sličnih uvjeta da DORH i Uskok i na njemu i njegovu ministarstvu primjene istražni i pravosudni model koji su primijenili i primjenjuju na zagrebačkom gradonačelniku i njegovim suradnicima.
Uskokovo temeljito češljanje ugovora o najmu, a potom i eventualno izuzimanje dokumentacije i pritvaranje ministra Zmajlovića i svih koji su sudjelovali u ugovaranju najma poslovnog prostora, ali i potencijalno nezakonitom zapošljavanju i zloupotrebi službenih automobila, uvjerilo bi gotovo sve koji sumnjaju da Bandić nije izuzetak kojega se ponajprije progoni zbog politike, a ne zbog korupcije i klijentelizma.
Štoviše, kad se Uskok prihvatio da u Bandićevu gradskom poglavarstvu i gradskim tvrtkama kazneno progoni nezakonito zapošljavanje i zloupotrebu gradske imovine, načelo jednakosti pred zakonom morao bi demonstrirati istragama i eventualnim procesuiranjem istih i sličnih nezakonitosti u svim Vladinim resorima ili barem u onima koji su javno prozivani zbog netransparentnih, sumnjivih i štetnih javnih nabava te nezakonitog zapošljavanja i korištenja službenih automobila.
Kad je smjenjivao Mirelu Holy zbog njezina pokušaja da od mogućeg otkaza u HŽ-u zaštiti suprugu svojega suradnika, Zoran Milanović tvrdio je da je visoko podigao ljestvicu vrijednosti koje moraju poštivati članovi njegove Vlade u borbi protiv klijentelizma i korupcije. U međuvremenu se pokazalo da je ljestvica bila visoko podignuta samo u slučaju Mirele Holy, a sasvim prizemljena kad je riječ o ministrima koji su Milanoviću miliji i poslušniji. O tome svjedoči i Milanovićeva šutnja o mutnim radnjama ministra Zmajlovića kojega se u javnosti proziva za neusporedivo koruptivnija djela od onoga zbog kojega je smijenjena Holy.
I Uskok je pritvaranjem i procesuiranjem Milana Bandića i njegovih suradnika zbog sumnjivih koruptivnih ugovora, ali i klijentelizma i nepropisnog korištenja gradske imovine, visoko podigao ljestvicu primjene zakona kojima je propisano procesuiranje korupcije i klijentelizma u tijelima državne, gradskih i lokalnih vlasti. Ako je ne namjerava prizemljiti nakon procesuiranja Milana Bandića, kao što je to učinio Zoran Milanović nakon smjene Mirele Holy, onda će svoju odlučnost i dosljednost uvjerljivo demonstrirati ako na isti način pravosudno obradi ministra zaštite prirode i okoliša Mihaela Zmajlovića, njegovo ugovaranje najma poslovnog prostora te zakonitost zapošljavanja i korištenja službenih automobila u njegovu resoru.
Ako ništa drugo, ministar Zmajlović razumjet će zašto je dijelu javnosti, ali i Uskoku sumnjivo to što je odlučio preseliti se u skupe i luksuzne privatne umjesto u jeftinije i skromnije državne poslovne prostore.
Tekst je dio Forumova projekta "Javne politike s figom u džepu", koji financijski podupire Agencija za elektroničke medije