Piletina ili knjige, svejedno, logika kapitala je profit je iznad svega. Ako je on ugrožen, dostojanstvo radnika mu je smetnja, zato žice na trudbenički mozak, srce i pluća, pa da vidimo tko je naš, a tko nije Foto: Poligraf.ru
Jeste li čuli za Valipile? Možda ste na temelju zadnjih vijesti iz Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, koji je Upravu te tvrtke optužio za instaliranje i korištenje poligrafa, odnosno detektora laži, u svrhu ispitivanja lojalnosti radnika, pomislili kako je riječ o nekoj supertajnoj depadansi SOA-e, CIA-e ili neke druge sigurnosno-špijunske agencije. No, takvo što nije ni izbliza u opisu tvrtke nedužnog imena, smještenoj uz to u nedvojbeno vjerodostojnom mjestu - Svetom Petru u Šumi.
Valipile je, kako sami na svojim web stranicama ističu, "već 20 godina među vodećim peradarskim tvrtkama i pružaju iznimnu kvalitetu i konkurentu cijenu". Proizvode perad (jednodnevnu perad, brojlere, nesilice, grahoraste piliće, purane, patke, guske), stočnu hranu (izlaze, kažu, u susret svim zahtjevima), mesne prerađevine (ponose se jer će ih uskoro prodavati u vlastitim trgovinama znakovita imena Pile moje). Osnivač tvrtke s maticom u Sesvetama je Boris Belko, a kompanija je u 2013. godini imala 147 milijuna kuna prihoda te dobit od 3,11 milijuna. U ljeto prošle godine preuzeli su Puris u stečaju. Prosječna neto u plaća u tvrtki u 2013. godini bila je 2771 kunu, što će reći kako iz navedenih podataka ni Tomislav Karamarko (u ovom slučaju kao bivši sigurnosno-obavještajni ekspert) ne bi vidio razlog za uvođenje sprave kojom se mjere i registriraju fiziološke funkcije, a u svrhu "provjeravanja istinitosti iskaza osoba koje se nalaze pod istragom". Osim ako istraga nema za cilj utvrditi kako netko može raditi za 2771 kunu i ne biti anksiozno-depresivan!
Iako ova vijest sama po sebi izgleda iznenađujuće – u stilu, zar smo dotle došli? – detektiranje nije novost na hrvatskom trudbeničkom gombalištu. I Profil, znamenita izdavačka kuća, mitsko urbano mjesto, isto je tako poligrafirala trudbenike – još tamo 2010. – samo se zaboravilo. Google, koji ima dulje pamćenje od znamenitog Broja 1 iz, za hrvatsku zbilju, sve aktualnijeg Alana Forda, svjedoči tako da su spomenute godine poligrafskom ispitivanju bili podvrgnuti i njihovi radnici u skladištu. Tada je poligrafu bilo privedeno 50-ak zaposlenika i sezonskih radnika, a službeno je obrazloženo nužnim postupkom zbog krađa knjiga. Skladištari su tvrdili da je riječ o višemjesečnom mobbingu koji nadređeni rade nad njima.
- Prvo su postavili kamere, angažirali su zaštitare koji su osiguravali skladište od zaposlenika, a pretraživali su nas i policijski djelatnici. Prije nekoliko tjedana uhvatili su studenta, sezonca, kako krade pet knjiga i tad su nam najavili mogućnost poligrafa. Ne isplati nam se riskirati i krasti jer imamo 50 posto popusta na knjige, a posao nam je potreban kako bismo prehranili obitelji. Radimo i po 13 sati na dan, čak i nedjeljom, a oni nas smatraju kradljivcima i kriminalcima – ostalo je zabilježeno na Googleu.
Što hoću reći? Piletina ili knjige, svejedno, logika kapitala je profit iznad svega. Ako je on ugrožen, dostojanstvo radnika mu je smetnja, zato žice na trudbenički mozak, srce i pluća, pa da vidimo tko je naš, a tko nije.
A evo što radi detektor među radnom piletinom! Čim se, na primjer, kod radnika osumnjičenika uoči pojačan puls, povišen krvni tlak, oscilacija tjelesne temperature ili neritmičnost disanja, odmah postaje jasno kako tome ne može biti razlog to što ispitanik rinta za siću koju neki troše za dnevnu turu pića ili da je možda - virozan. Čuvstveno uzbuđenje, koje poligraf registrira, nedjeljivo je povezano s nečistim mislima!
Direktor istarske tvrtke Andrej Alilović detektiranje tumači potrebom za procjenom "koliko su uposlenici lojalni i odani tvrtki i koliko odgovorno pristupaju poslu" i dodaje kako su "sva pitanja isključivo vezana za takve stvari, a najčešće izazovu neki pozitivan efekt". Ispitivanju je podvrgnuto desetak zaposlenika (tvrdi se isključivo rukovoditelja i poslovođa), a jedan od njih je i Neven Turčinović, voditelj mesne industrije u Purisu, koji je u tvrtki zaposlen već 20 godina. Kaže čovjek za HTV da mu nije bilo ugodno, što će reći, ono što je poslodavcu "pozitivan efekt" za trudbenike su "suze i stres".
"To je mobbing i cijeli ćemo postupak prijaviti mjerodavnim institucijama", kaže je predsjednik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije Bruno Bulić na konferenciji za novinare u Puli. Ako poslodavac sumnja u neke radnike i u njihove protuzakonite radnje, onda postoje drugi uređaji, poput videonadzora ili neka podnesu prijavu nadležnim institucijama, tvrde u sindikatima i prozivaju Miranda Mrsića, aktualnog ministra rada i mirovinskog sustava.
Tu priča o zločestim poslodavcima i nelojalnim radnicima prestaje biti tako jednostavna. Naime, iako sindikalci angažirani u slučaju Valipilea tvrde da je poligrafiranje istine omogućio "ministar rada Mrsić i ova Vlada, novim Zakonom o radu", glasnogovornik Mrsićeva ministarstva Krunoslav Vidić čudi se prozivanju njegova ministra.
"Ne razumijem otkud sindikatima uopće ideja da prozivaju naše Ministarstvo. U ZOR-u nema ni riječi o detektorima, neka nam pokažu članak na koji se pozivaju. Dok ga ne pokažu za naš sustav 'slučaj detektor' ne postoji. Za primjedbe radnika čuli smo iz medija, nikakvu prijavu nismo zaprimili, ali poslali smo inspekciju rada i čekamo njene izvide", kaže Vidić.
Nešto malo dodatnog guglanja uvjerilo nas je kako je još u "slučaju Profil" policija tvrdila da "ne postoje zakonske odredbe kojima bi se ograničilo poligrafsko testiranje u tvrtkama". Kažu, "nije to učestala praksa, ali zaposlenici su na ispitivanje dobrovoljno pristali". Želio bih vidjeti dobrovoljnost službenika koji je to izrekao kad mu s druge strane stoji – lebdeći otkaz. Da stvari stoje malo drugačije, govori stručnjak za poligrafska ispitivanja Romeo Vrečko. On na HRT-u kaže da je ova metoda vrlo česta, osobito u zaštitarskim tvrtkama, pri promjenama vlasničkih struktura ili sumnje na malverzacije.
Iz svega bi se moglo zaključiti da smo detektirali laži, a otkrili za radničku kastu tužnu istinu: ono za što smo mislili da je dopušteno samo u policijskim istragama i špijunskim filmovima moguće je i na svakom mjestu na kojem se susreću rad i kapital. To što Ministarstvo rada tvrdi kako "detektora nema u Zakonu u radu" ne znači da nije odgovorno za održavanje kakvog takvog minimuma civiliziranog radnog odnosa. Kad je u Hrvatskoj već zabilježena praksa "poligrafiranja", moralo se u zakonska rješenja uvrstiti odredbe koje bi ponižavajuće detektore zauvijek protjerale iz radnih odnosa, a njihova upotreba ostala bi samo pod strogom policijskom kontrolom.
Ovako, barem kad je ova Vlada posrijedi, zaklinjali smo se u socijaldemokraciju, a uveli – inkviziciju.