Vijeća nacionalnih manjina – pokaz za ispunjavanje zakonske forme

U sjeni licitiranja javnosti s datumom parlamentarnih izbora, gotovo nezapaženo prošla je vijest o najavi još jedni skorih izbora u Hrvatskoj. Vlada je nedavno donijela odluku da se izbori za manjinska vijeća i predstavnike održe 31. svibnja, dakle, za otprilike mjesec dana. Iako izbori nacionalnih manjina ni izdaleka ne pobuđuju napetosti najvažnijih političkih igrača, po svojem obujmu (provode se gotovo u cijeloj Hrvatskoj), kompliciranoj proceduri i angažmanu izbornog aparata jednako su zahtjevni. Sustav manjinskih vijeća i predstavnika postoji već 12 godina, ali mnogi upozoravaju na nedorečeni zakonski okvir, neujednačenu praksu, pa čak i političku instrumentalizaciju tzv. manjinske samouprave.   

Zadnjeg dana svibnja pripadnici 14 nacionalnih manjina imaju pravo izabrati 308 manjinskih vijeća s ukupno 4950 članova, i to na razini 20 županija te u 70 gradova i 87 općina. Sukladno zastupljenosti na određenom području, pripadnici srpske nacionalne manjine imaju pravo na najveći broj vijeća (157), potom slijedi bošnjačka manjina (36), romska (29), pripadnici albanske manjine (21) te mađarske i talijanske, koje imaju po 17 manjinskih vijeća. Manjinska vijeća formiraju se u onim općinama i gradovima gdje pripadnici određene manjine sudjeluju s najmanje 1,5 posto u ukupnom stanovništvu, odnosno tamo gdje ima više od 200 pripadnika te manjine. Na razini županija, ta je granica više od 500 pripadnika manjine. Županijska manjinska vijeća imaju 25 članova, gradska 15, a na općinskoj razini 10.

Tamo gdje nema dovoljno pripadnika neke nacionalne manjine za formiranje manjinskih vijeća, ali ih ipak ima najmanje 100 u nekoj županiji, gradu ili općini, biraju se manjinski predstavnici. Na ovim izborima tako će pripadnici 20 nacionalnih manjina birati ukupno 236 manjinskih predstavnika, i to na razini svih županija te u 55 gradova i 62 općine. I u broju raspisanih izbora za predstavnike vodi srpska nacionalna manjina (65), a slijede albanska (31) te slovenska (20). Svojevrsni kuriozitet ovih izbora je da su prvi put raspisani izbori za predstavnike turske nacionalne manjine, i to u Gradu Zagrebu, gdje ih po posljednjem popisu stanovništva živi 106.

Iskustvo govori da je odaziv na manjinske izbore vrlo slab, da ni same manjine ne predlažu kandidate za sva vijeća na koje imaju pravo, a da rad vijeća i njihova suradnja s lokalnim vlastima ima mnoge manjkavosti. Problemi su izostanak sustavnog financiranja manjinskih vijeća, njihove polovične ovlasti, slab utjecaj na lokalne odluke te nedovoljno informiranje i samih manjina

Ovo su četvrti manjinski izbori. Prvi su održani još 2003. godine, nakon što su institucije manjinskih vijeća i predstavnika unesene u Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.

Dosadašnje iskustvo pokazalo je da je odaziv na te izbore vrlo slab, da ni same manjine ne predlažu kandidate za sva manjinska vijeća na koje imaju pravo, a da rad izabranih vijeća i njihova suradnja s lokalnim vlastima u općinama, gradovima i županijama ima mnoge manjkavosti. Problemi su izostanak sustavnog financiranja manjinskih vijeća, njihove polovične ovlasti, često slab utjecaj na lokalne odluke te nedovoljno informiranje i samih manjina, ali i lokalnih vlasti, o stvarnoj snazi takvog manjinskog organiziranja. Nerijetko se može čuti i kritika da se kroz manjinska vijeća pokušava na mala vrata uvesti stranačka (manjinska) politika, što je suprotno stvarnoj ulozi manjinskih vijeća. Ona su po zakonu savjetodavna tijela koja se prije svega trebaju zalagati za poboljšanje statusa svoje nacionalne manjine vezanog uz kulturne, obrazovne i komunalne potrebe na području gdje žive.

U Savjetu za nacionalne manjine zadovoljni su ovogodišnjim datumom izbora. Prije četiri godine izbori su bili u srpnju, što je – po manjincima – glavni krivac tada lošeg izlaska od u prosjeku 15 posto.

"Datum 31. svibnja je korektno vrijeme. Zadovoljni smo što je Vlada prihvatila naš prijedlog. Prošli su put izbori bili za vrijeme godišnjih odmora, pa ne treba čuditi relativno loš odaziv, iako je on prema nekim računicama i u uvjetima u kojima se manjinski izbori provode, i bolji od odaziva na 'klasičnim' lokalnim izborima", smatra Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta.

Upozorava ipak da još nije jasno hoće li biti dovoljno novca za provođenje izbora baš u svim općinama, gradovima i županijama. Očekuje se da za potrebe svibanjskih izbora treba organizirati više od 700 biračkih odbora, što moraju financirati već uvelike osiromašene lokalne vlasti.

"I dalje je sporan način financiranja manjinskih izbora. Do danas oni nisu regulirani posebnim zakonom, kao što tražimo godinama, nego se provode prema zakonu o izborima za lokalnu samoupravu. Postoji obećanje da će biti donesen poseban zakon, ali od toga zasada 'nula bodova'. Nije propisana ni izborna kampanja, a javljaju nam se pojedine općine i gradovi da nemaju novca za provođenje manjinskih izbora. Ne znam kako će se to riješiti. Nadam se da će država uskočiti", kaže Tolnauer. Što se tiče Savjeta, Tolnauer kaže kako oni mogu izdvojiti 100.000 kuna da zajedno s GONG-om i novinskom agencijom Stinom iz Splita naprave barem reklamni televizijski spot.

Predsjednik Savjeta samo se djelomično slaže s kritikom da manjinska vijeća i nakon 12 godina postojanja dosta 'štekaju' u radu.

"Negdje su ona zaživjela bolje, negdje lošije. Lakše je u Zagrebu i većim urbanim sredinama, ali u manjim mjestima još mnogo toga treba unaprijediti. I pripadnicima manjina, ali i predstavnicima lokalnih vlasti još nije jasna savjetodavna funkcija manjinskih vijeća. To nisu politička tijela, iako ih neki žele za to iskoristiti i svi se žele ubaciti u igru. Najveći je problem u sredinama gdje su u lokalnoj vlasti desne političke opcije koje takva vijeća u pravilu ignoriraju", kaže Tolnauer. Prema njegovu mišljenju, od kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju, manjinsko se pitanje marginalizira na sličan način kao što se to već dogodilo u Slovačkoj, Češkoj i Mađarskoj, ali, kaže, manjinci neće odustati od prava koja su do sada izborili te da će "i dalje jahati po tome".

Za razliku od Tolnauera, koji vidi budućnost manjinskih vijeća, Antonija Petričušić, predavačica na Katedri za sociologiju zagrebačkog Pravnog fakulteta, nije optimistična. Temeljem višegodišnjeg sustavnog bavljenja manjinskim pitanjima, smatra da manjinska vijeća nisu ispunila svoju svrhu i da pripadnici manjina svoje interese sasvim dovoljno mogu štititi i kroz predstavništvo u lokalnoj vlasti, na što u mnogim sredinama također imaju pravo.

"Uz rijetke iznimke, manjinska vijeća postala su svrha sama sebi. Pretvorila su se u kvazipolitičke sinekure za manjinske stranke iako to nije njihova svrha. Očito da manjine nisu prepoznale manjinska vijeća kao oblik organiziranja. Vijeća bi trebala biti savjetodavna tijela, apolitične institucije, a to nisu u praksi. Uska manjinska elita na njima profitira", smatra Petričušić.

Upozorava i na upitan legitimitet manjinskih vijeća zbog niske izlaznosti na izborima. Problem je i što je njihov mandat šturo definiran u Ustavnom zakonu, nemaju mogućnost veta na odluke lokalnih vlasti koje se tiču prava manjina. Nejasne su i obaveze općina, gradova i županija u financiraju manjinskih vijeća i predstavnika, a nema ni jasnih sankcija.

"Dugo sam smatrala da se manjinska vijeća mogu unaprijediti, ali ovo je već četvrti izborni ciklus bez vidljivih pomaka. Nisam protiv manjinskih prava, ali bi bilo dobro da pripadnici nacionalnih manjina sami osmisle nove, modernije modele, jer samo tako može doći do kvalitetnog pomaka. Ovako se sve svodi na borbu da svatko dobije svojih nekoliko kvadrata prostora i faks", zaključuje Antonija Petričušić.

Zanimalo nas je kakva je situacija na terenu. Izabrali smo dva, po našem mišljenju, tipična primjera – Vijeće srpske manjine u Slatini i Vijeće bošnjačke manjine u Rijeci.

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, Slatina ima 13.686 stanovnika, od čega 1253 srpske nacionalnosti. Na posljednjim izborima za srpsko manjinsko vijeće, koje je jedino manjinsko vijeće u tom gradu, bilo je 30 kandidata za 15 mjesta. Na izbore je izašlo samo 216 od 1949 upisanih birača srpske nacionalne manjine, odnosno malo više od 11 posto.

Mladen Kulić, predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine u Slatini, razloge niske izlaznosti vidi u i dalje prisutnoj nelagodi tamošnjih Srba da se aktivno uključe u rad srpskih organizacija, ali i u nerazumijevanju gradskih vlasti za rad manjinskog vijeća.

"Rijeka i Istra najbolje su implementirali odredbe Ustavnog zakona o manjinskim vijećima. Mi smo integrirani, oplemenjujemo kulturni život Rijeke. Ravnopravno živimo. Imamo tri predstavnika manjina u gradskom odboru za nacionalne manjine. Grad nam od početka pomaže", kaže Mensur Ferhatović, predsjednik Vijeća bošnjačke manjine

"Mnogi Srbi u Slatini ne žele se angažirati u strahu da ne izgube posao. To je rezultat atmosfere u gradu koju diktiraju braniteljske udruge i vladajući HDZ. Naše vijeće ni nakon 12 godina nema svoj ured, nego zajedno s drugim organizacijama srpske manjine unajmljujemo privatni prostor. Za to nam ode većina od 40.000 kuna, koje na godinu dobivamo od grada. Lani smo od Vlade dobili još 2200 kuna za rad u cijeloj godini, kao vijeće koje djeluje u slabije razvijenim krajevima. Do danas u Zavičajnom muzeju Slatina nije uređen dio koji bi prikazao značajnu ulogu Srba na ovom području. Nema nas ni na Radiju Slatina, koji je također u vlasništvu Grada. Rekli su nam da ako hoćemo svoju emisiju, da je sami uredimo, a mi nemamo ni ljudskih ni materijalnih kapaciteta za to. Gradski odbor za nacionalne manjine gotovo se i ne sastaje, a gradski vijećnici pojma nemaju čemu služimo. Važni smo im samo kada Vladi trebaju pokazati da prema nama ispunjavaju zakonsku formu", objašnjava Kulić.

Iako su članove Vijeća srpske manjine predložile udruge – u ovom slučaju Srpsko narodno vijeće i Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta" – na prošlim lokalnim izborima otprilike polovica članova manjinskog vijeća kandidirala se i na izborima za gradsko vijeće i to kao članovi SDSS-a. Kulić, i sam član SDSS-a, u toj mješavini – malo kao udruga, malo kao politička stranka – ne vidi ništa čudno.

"U Vijeću imamo raznih političkih opcija, dio je članova iz SDSS-a, a ima ih i iz SDP-a i HDZ-a. To zakon ne brani. Ali, u našem se radu to ne osjeti. Kada je predsjednik Županijskog vijeća srpske manjine kao član SDSS-a postao zamjenik virovitičko-podravskog župana, dao je ostavku na manjinsko vijeće, jer to bi onda, prema mojem mišljenju, bilo nespojivo. Uostalom, takvog 'lutanja' ima i kod većinskog naroda, pa vidite sve te silne udruge, kao da neke od njih nisu u nekim političkim strankama. Važno je da je čovjek pošten u onome što radi", zaključuje Mladen Kulić. Uza sve probleme ipak smatra da manjinsko vijeće ima smisla uz bolju edukaciju i manjinaca i lokalnih vlasti.

U Rijeci potpuno druga slika. Riječ je multikulturalnoj sredini u kojoj postoji čak devet manjinskih vijeća – albansko, bošnjačko, crnogorsko, mađarsko, makedonsko, romsko, slovensko, srpsko i talijansko. Mensur Ferhatović, predsjednik Vijeća bošnjačke manjine, ujedno je i predsjednik Koordinacije manjinskih vijeća u Rijeci.

"Rijeka i Istra najbolje su implementirali odredbe Ustavnog zakona o manjinskim vijećima. Mi smo integrirani, oplemenjujemo kulturni život Rijeke. Ravnopravno živimo. Imamo tri predstavnika manjina u gradskom odboru za nacionalne manjine. Grad nam od početka pomaže. Radimo u gradskom prostoru u kojem nam Rijeka pokriva 'hladni pogon', članovi manjinskih vijeća primaju i mjesečnu naknadu koja iznosi 190 kuna bruto, što je 10 posto naknade gradskih vijećnika, a za programe našeg bošnjačkog vijeća dobivamo od Grada 44.000 kuna na godinu. Naravno, uvijek može više", kaže Ferhatović.

Na naše pitanje ima li u Vijeću bošnjačke manjine članova neke političke stranke, bez okolišanja kaže: "Na žalost, ima. Neki se žele baviti politikom i pokušavaju zloupotrijebiti infrastrukturu Vijeća za stranačke svrhe. Takvima samo mogu poručiti da idu u stranke, da su očito pobrkali lončiće kada traže politički probitak na naš račun." 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija