Egzorcist Karamarko i terminator Milanović

"Pročulo se tako šumom da medvjed ima listu životinja koje želi ubiti. Sve životinje su živjele u strahu, a nakon nekog vremena jelen odluči da više ne može tako živjeti i ode pitati medvjeda je li to točno.

'Medo, čujem da imaš listu za ubijanje.'

'Imam.', odgovori medvjed.

'Jesam li ja na toj listi?', zabrinuto upita jelen.

'Jesi.', odgovori medvjed.

Dan poslije medvjed ubije jelena.

Ohrabri se potom vuk i potrča medvjedu.

'Medo, čujem da imaš listu za ubijanje.', zapita vuk.

'Imam.', uzvrati medvjed.

'Jesam li ja na toj listi?', strepeći će vuk.

'Jesi.', odgovori medvjed.

Sutradan i vuka nađu mrtvog.

Sljedeći se dan zeko uputi medvjedu, sav u strahu, pa ga upita:

'Ej, medo, jesam li ja na toj tvojoj listi?'

'Jesi, zeko.', reče mu medvjed.

'A bi li me mogao brisati s te liste?', upita zeko

'Može, nema problema.', odgovori medvjed."

Nije, kladimo se u velike novce, čelnik HDZ-a Tomislav Karamarko imao na umu ovu basnu kada je, već je tomu koji dan, šefu SDP-a Zoranu Milanoviću slao ljupki poziv na mirotvorni rendez-vous.

Epistola s Trga žrtava fašizma na Iblerov trg kojom Karamarko zove Milanovića na "pokušaj da se postigne barem minimalna suglasnost oko dijela svjetonazorskih pitanja kako bi se, svi zajedno, mogli usmjeriti na rješavanje najvažnijih problema građana, prevladavanje gospodarske i socijalne krize, poboljšanje životnog standarda i kvalitete života u Hrvatskoj" otužan je pokušaj zataškavanja i guranja na marginu samo dan ranije objavljenog egzorcističko-antikomunističkog manifesta kojim nam šef HDZ-a najavljuje novu društvenu higijenu.

Jednako nedotupav odgovor prispio je iz središnjice SDP-a. Nema uzvrata na katastrofalno gospodarsko i socijalno stanje i očajan životni standard građana koje se u pismu spominje. Tek sprdanje s Karamarkovim nedolaskom u Sabor, iako je Milanović vjerojatni zadnji koji bi bilo koga smio prozivati za nedolazak na radno mjesto u parlament. Još se sjećamo njegovih bolnih prepona od sjedenja u parlamentu, a i saborske se sjednice razvlače mjesecima kako bi kao predsjednik Vlade tek tri do četiri puta godišnje morao pred zastupnike u Sabor i odgovarati na njihova pitanja.

Još se neki genijalni um na Iblerovom dosjetio nabiti Karamarku na nos da je kao šef SOA-e "nezakonito zapošljavao svoje kadrove i prezimenjake na jedan dan u obavještajnu agenciju, pa mimo javnog natječaja, u državnu upravu" baš u vrijeme kada se ministar Orsat Miljenić "rješavao gnjavatora" koji je pitao da mu zaposli kćer SDP-ovku dajući svoj broj mobitela, uz napomenu da mu signalizira kada se javi na natječaj te da mu, svakako, ako se ne javlja na poziv pošalje SMS.

Apostrofiran je i mercedes Karamarkove tada družice, danas već supruge, koji je koristio premda se većim problemom čini Milanovićevo dizanje državnog aviona da bi odletio na privatno druženje na Krk. Nije terminator gnjavatora Milanović u maniri kvartovskog štemera zaboravio ponoviti poziv Karamarku na tv-sučeljavanje, tek toliko da i prije predizbornog cirkusa imamo cirkus. Čisto zagrijavanja radi.

Za razliku od basne s početka, bit će da je Karamarko ipak čitao francuskog romanopisca, nobelovca Andréa Gidea koji je rekao: "Ja sam biće u dijalogu, sve se u meni međusobno bori i protuslovi". Jer nema drugog objašnjenja za poziv na sastanak, razgovor, dijalog Milanoviću nakon što je dan prije u svojoj Obznani istom tom Milanoviću i njegovim pristašama, svemu lijevom, socijaldemokratskom, komunističkom, jugoslavenskom, nevoljnom prema Hrvatskoj i ideološki nepoćudnom navijestio lustraciju i progon pod egidom "temeljite promjene opće društvene klime i cjelokupnoga vrijednosnog sustava".

Trebljenje "crvenih vragova", jasno nam je dano do znanja, životna je misija egzorcista Tomislava Karamarka.

I kako bi, uostalom, izgledao taj razgovor? Dva monologa ne čine dijalog.

I dok bi Karamarko tupio da "oni europsku misao nakalemljuju na svoj stari boljševizam, a Hrvatsku nisu voljeli niti je vole", Milanović bi se busao u svoja uspješna i poštena prsa kojima vodi "najbolju Vladu do sada" koja je dovela do toga da se "u Hrvatskoj nikada nije živjelo bolje". Sigurno je da on nikada nije živio bolje, kao ni kojekakvi zmajlovići, jakovine, kotromanovići, hajdaši, varge, opačićke, mornari, marasi i tisuće stranačkih "gnjavatora" koji su imali sreću da ih ne uhvati nečija kamera pa su zbrinuti na brižnim državnim jaslama. S onim nevoljnicima sa stranačkom iskaznicom, uvjereni da i njima pripada dio stranačkog lena, koje je ipak ukebalo izdajničko oko i mikrofon kamere terminator Milanović obračunat će se žešće nego Arnold Schwarzenegger, noseći pritom u mislima najpoznatiju rečenicu iz tog znanstveno-fantastičnog klasika: "I'll be back". Pali su, međutim, i on i njegova Vlada na jedinoj točki koja ih razlikuje od HDZ-a – poštenju.

I dok HDZ čeka pravomoćnu presudu za slučaj Fimi-medija, afere, skandali i sukobi interesa vladajućih kote se geometrijskom progresijom. Da stvar bude gora, vlastito nezakonje, nepotizam, klijentelizam amnestiraju suparničkim, vođeni logikom "ako su mogli oni, možemo i mi", pri čemu opravdanje sami pred sobom nalaze u tome da je siva zona u kojoj se oni praćakaju još uvijek manja od HDZ-ove.

Karamarkova demokratičnost zaskočit će nas s Kaptola, iz šatora u Savskoj 66, u čišćenju Hrvatske, a Milanovićeva u eliminiranju svega što ne misli kao on, čemu zorno svjedočimo i u njegovoj stranci u kojoj raspušta nepoćudne varaždinske i karlovačke SDP-ovce, smjenjuje istarsku čelnicu, a kritike potpredsjednika stranke Komadine ignorira, gurajući probleme pod tepih. Njegova vizija poštenog društva i jednakih šansi za sve svodi se na uputu nezaposlenoj učiteljici: "Bavite se politikom!".

Bit će ovo izbori na koje će razloga za izaći imati samo armije dvaju velikih blokova, uglavnom interesno umreženih, jer su oni ti koji će "jamiti". Ostali uistinu nemaju što na njima tražiti.

Izbor između SDP-a i HDZ-a biranje je između kuge i kolere. One trećeputaše koji nam se nude kao izlaz i spas ionako uvijek pokose već dječje bolesti. Milanović ne smije ostati, Karamarko ne smije postati premijer. A trećega nema. Bostan ćemo, dakle, i opet obrati mi.