Kako su se kovali trgovinski sporazumi

NAFTA, CETA, TTIP, TPP... sve su to kratice za velike trgovinske sporazume koje kod njihovih pobornika izazivaju oduševljenje, a kod protivnika jezu. Ma koliko nas premijer Zoran Milanović i golema skupina lobista uvjeravala da je riječ samo o trgovini, u njima je ponajmanje riječ o carinama i lakšem protoku roba. "Administrativne prepreke koje treba ukloniti" i zahtjevi za "manjom državom", koji već neko vrijeme prevladaju i u hrvatskom javnom prostoru samo su dio diskursa koji s obiju strana Atlantika prevladava već više od 50 godina. Riječ je prije svega o geopolitici i mijenjanju svijeta u kojemu treba izbrisati nacionalne granice i korporacijama dopustiti da vode svijet.

Taj zaključak činio se Mattu Stolleru, američkom političkom savjetniku školovanom na elitnim američkim sveučilištima, kao još jedna tipična teorija urote, ali ništa drugo nije mogao zaključiti nakon opsežnoga kopanja po golemoj arhivi američkoga Kongresa u kojoj je pronašao koncepte vladavine korporacija kao temelja američke ekonomske, ali i vanjske politike.

Okvir za današnje pregovore

"Na žalost, danas radim u Senatu, pa mi nije dopušteno komentiranje na temu trgovačkih sporazuma", odgovorio nam je Stoller nakon što smo mu postavili nekoliko pitanja. Zauzvrat je Forum.tm-u ustupio svoj esej o korijenima trgovinskih sporazuma koji je nastao na temelju pronalazaka u Kongresnoj arhivi tijekom 2013. i 2014. godine. Tada je radio kao politički savjetnik zastupnika Alana Greysona, koji je htio znati zašto američki predsjednik Barack Obama toliko inzistira na Transpacifičkom trgovinskom sporazumu (TPP) te nešto kasnije i Transatlantskom trgovinskom sporazumu između EU i SAD-a (TTIP).

Stoller se usredotočio na Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA) između SAD-a, Meksika i Kanade, koji je potpisan 1994. godine pridruživanjem Meksika. Sporazum je poslužio kao okvir današnjim pregovorima o TTIP-u i TPP-u, koji izazivaju velike rasprave zbog netransparentnosti i pokušaja da zahvate sve sfere društvenog života, a ponajmanje carine koje su sada ionako niske.

Za NAFTA-u se prvi put čulo još 1967. godine, kada je kraticu na saslušanju u Kongresu prvi upotrijebio britanski znanstvenik i bivši obavještajac Kenneth Younger u kontekstu britanskog izbora hoće li se pridružiti Europskoj ekonomskoj zajednici ili NAFTA-i. Ona je tada nosila puni naziv Sjevernoatlantski sporazum o slobodnoj trgovini (North Atlantic Free Trade Agreement – NAFTA) koji se pregovarao s Kanadom, ali ne i Meksikom, koji će se pridružiti nešto kasnije. Poziv Velikoj Britaniji da se pridruži NAFTA-i bio je geopolitički manevar kako bi se natjeralo europske vlade da ubrzaju ujedinjenje kontinenta.

"Unija sada"

Zapadne elite tada su bile pod snažnim utjecajem knjige "Unija sada" nakon što ju je 1939. godine objavio Clarence Streit u kojoj navodi da se fašizam, komunizam, ekonomska depresija i svjetski rat mogu izbjeći samo u ujedinjenom svijetu. Rezolucije koje su podupirale Streitov koncept prolazile su u Kongresu nekoliko puta. "Streitova knjiga je 1930-ih godina bila srednjostrujaška. Nešto slično 'Lexusu i maslini' Toma Friedmana danas, samo za manje glupe elite", navodi Stoller.

Ideja o ujedinjenom svijetu utopila se u pragmatičnosti korporacija kada su 1967. riječ u Kongresu uzeli David Rockefeller, tadašnji predsjednik Uprave banke Chase, te George Ball, ondašnji državni podtajnik koji je 1982. godine mirovinu dočekao kao direktor u banci Lehman Brothers. Ball je bio arhitekt američke trgovinske politike 1960-ih godina sudjelujući u izradi zakona o trgovini 1962. godine koji će kasnije postati jedan od temelja uspostavljanja Svjetske trgovinske organizacije. Ballova ideja slobodne trgovine išla je mnogo dalje od pukog ukidanja carina, ona se sastojala o potpunom reorganiziranju svijeta kako bi korporacije mogle efikasno upravljati resursima "za dobrobit čovječanstva". Ballova vjera u dobročinstvo multinacionalki tada nije izgledala toliko suludo i naivno kao što izgleda danas.

"Tada, naravno, multinacionalne kompanije nisu tretirale radnike kao potrošnu robu, to je bila era 'Ugovora iz Detroita' (koji je omogućio radnicima u autoindustriji niz povlastica i veće plaće zahvaljujući kojima su se s vremenom pomakli u srednju klasu). Zato nije bilo toliko ludo pretpostaviti da će multinacionalke djelovati u dobroj vjeri. Nije bilo naivno vjerovati da trebaju izbrisati nacionalne granice nakon iskustva dva svjetska rata koji su izbili upravo zbog nacionalizma", navodi Stoller.

Napad na suverenu državu

Tvrdi da je o ovim saznanjima razgovarao s današnjim američkim predstavnikom za trgovinu Michaelom Fromanom, koji nikad nije čuo za ovu povijest, iako koristi iste idejne postavke u svojim govorima i savjetima američkom predsjedniku. "Današnje elite ne znaju koja originalna ideologija stoji iza onoga što danas predstavlja tek birokratsko vjerovanje prema kojemu je slobodna trgovina jednostavno dobra, ispravna i istinita", zaključuje Stoller.

Ball je na saslušanju Odbora za trgovinu 1967. snažno napao ideju suverenosti država, navodeći da poslovne odluke pate zbog različitih restrikcija relativno malih nacionalnih država. Zahtijevao je da se trgovačke, monetarne i antimonopolske politike predaju nadnacionalnim organizacijama i tako već 1960-ih najavio današnjicu.

Ball je, između ostalog, rekao: "Razvoj multinacionalnih korporacija je naše najveće dostignuće od rata, iako mi se čini da njihova važnost i značenje nisu do kraja shvaćeni. Prvi put u povijesti čovjek ima instrument koji mu omogućava da fleksibilno koristi resurse kako bi zadovoljio potrebe u cijelom svijetu. Ali da bi multinacionalne kompanije u potpunosti dosegnule svoj puni potencijal, one moraju djelovati bez nacionalnih stega – ili drugim riječima, bez restrikcija koje uvode pojedinačne nacionalne vlade. Da bi postigli taj cilj, moramo učiniti mnogo više od pukog eliminiranja carina. Moramo se usmjeriti na zajedničke fiskalne koncepte, zajedničku monetarnu politiku i zajedničke ideje o trgovinskoj odgovornosti. Neke razvijene zemlje već su napravile korake u tom smjeru preko agencija OECD-a, G-10 i MMF-a, ali nas i dalje čeka dugi put. Prema mojem mišljenju, moramo zauzeti brži i izravniji kurs... Moramo se riješiti rigidnih koncepata nacionalne suverenosti... Moderno poslovanje preraslo je zastarjele političke strukture na kojima se temelji većina svijeta."

Ball i Rockefeller na saslušanju su tada također spomenuli kako bi europske države trebale osnovati monetarnu uniju. Smatrali su da bi SAD mogao stvoriti globalnu ekonomiju u sljedećih 30 godina. I zaista, 30 godina kasnije NAFTA je stupila na snagu, a Kina se 1990-ih godina pripremala za ulazak u WTO.

"Pretpostavljam da teoretičari urote koji vjeruju u crne helikoptere UN-a nisu u krivu kao što se može pretpostaviti, i to ne samo zbog toga što tvrtka United Technologies, koja zaista izrađuje crne helikoptere, snažno podupire TPP", ironičan je Stoller, pa nastavlja: "Oh, naravno, u krivu su, ali to su onda i ljudi koji negiraju da trgovinski sporazumi reguliraju samo trgovinu. A nisu u krivu. Cilj ovih sporazuma je odbacivanje nacionalne suverenosti i ljudi koji su prvi zagovarali NAFTA-u bili su eksplicitni u tome. Oni su zaista htjeli osnovati globalnu vladu za korporacije. Ball je izrazio ideju o vladavini korporacija, i za korporacije, u svrhu dobrobiti čovječanstva. Imajte to na umu svaki put kada pomislite da ste paranoični", zaključuje Stoller u svojem eseju.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija