Muppet Show opet u Hrvata

Karneval demokracije danas je i službeno otvoren. Ili, ako vam je milije, vodviljski The Muppet Show na hrvatski način, u kojemu, kao i u izvorniku, neće manjkati bizarnosti, neurotičnosti, anarhije, uznemirenosti, histeričnih ispada, šaljivih sadržaja, crnog humora.

A svašta se tu nakotilo. Najava uvođenja podobne kulture, pa posljedično valjda i spaljivanja nepoćudnih knjiga, dopuštenja vlastita mišljenja samo u svoja četiri zida, kupovine beba za tisuću eura, Kevinih jama, lustracije, lidera koji muku muči s brojanjem do pet, koalicijskih partnera koji svečano obilježavaju dan NDH, stranačkih uzdanica pod istragama za ozbiljne nezakonitosti, širenja straha od drugih i drugačijih, povratka u mračne devedesete.

Socijaldemokrata koji su se probudili zadnja tri mjeseca i odlučili da odjednom više nisu neoliberali koji zastupaju i štite krupni kapital, kupujući proračunskim novcem sirotinju i socijalno ponižene, plaćaju im struju, smanjuju tv-pretplatu, a umirovljenicima dijele božićnice. Na čelu sa šefom koji se užasava Špičkovine i Prnjavora snatreći da pripada Bundesligi, neskriveno pritom ašikujući sa strankom nepravomoćno osuđenog ratnog zločinca usfali li koja ručica. Iznenada otkrivenog domoljublja i ubrzanog rasta tekstilne industrije uslijed naglo višestruko povećane proizvodnje hrvatskih zastava.

Zastrašujućih crnokošuljaških stranačkih SS-gardi sa smrtonosnim zadahom akumulatorske kiseline što hine sportsko-rekreacijsku sekciju koja se postrojava pred parlamentom.

Zabludjele predsjednice kojoj su se baš svidjele kampanje iako je svoju odradila još početkom godine i nikako da shvati da u ovoj nema što tražiti i da se na dužnosti na kojoj se zatekla ne smije baviti nijednim drugim poslom, pogotovo ne agilne glasnogovornice svoje bivše stranke.

Junoša koji se bacaju pred policiju ne bi li spriječili deložacije koje svejedno ne uspiju spriječiti, ali nema veze dok su kamere tu. Koalicije "spremnih", navodno ne samo za dom, nego za koješta još. Četrnaeststranačkih koalicijskih vlakića koje predvodi wannabe gradonačelnik države koji, kladimo se u velike pare, nije u stanju naizust pobrojati sve partnere, ali zato spremno ispaljuje medomliječna obećanja da se sve praši.

Obećanja manjih poreza, većih penzija i plaća, rezanja beriva funkcionerima, besplatnih školskih udžbenika, istrebljenja gladi u školama, soma kuna penzićima za ljetovanja, zaposlenima 20 kuna za gablec, spašavanja pola države iz dužničkog ropstva, rata s bankarima i susjednim državama, reformi svih fela.

One-man-band strančica. Antispotova antistranke koja lupetanje kamenjem nudi kao društveni napredak, priznajući da je trash jedino čime su u stanju privući pažnju, s predsjednikom koji u nedostatku suvislog političkog sadržaja kolindira maljem po zidovima. Uzgajivača oraha koji proizvode parfeme dok im se članstvo osipa. Mostova za koje nismo sigurni vrijedi li ih prijeći ili ipak spaliti.

Prepucavanja, vrijeđanja, nabacivanja blatom, gađanja pljuvačkom, ponižavanja suparnika, laži, obmana, falsificiranja podataka, pretjerivanja, besprizorne samohvale, mazanja očiju, prodavanja magle, praznih frazetina, obećanja koja se nikada neće ispuniti, neukusnog samoreklamerstva, zlatoustih govorancija, milozvučnih poruka.

Očijukanja i koketiranja na sve strane, nemoralnih ponuda, komplotiranja s mrskim neprijateljima, neprincipijelnih saveza, frankensteinskih koalicija, preobraćenika i izdajnika.

I svakakve se čudnovate živalji tu još nađe, a svi redom, bez izuzetka, spremni s bilo kime u kolo se dohvatiti, neovisno o ideološkim i programskim odrednicama (ako ih uopće i imaju), samo da se dograbi kakva sinekurica.

Ponuda naoko izdašna, izbor uistinu mizeran. Bujrum, rajo!