Najveći uspjeh ideologije Bože Petrova i Mosta jest što je uspjela uvjeriti ljude da ne postoji Foto: FaH/Denis CERIĆ
Taman kad smo pomalo zaboravili na "bolne rezove", pojam se u javni prostor vratio življi nego ikad. U izbornoj noći ne znaš tko ih je prizivao više - novinari, voditelji ili prvaci natjecanja pod imenom "Izbori 2015." Čovjek dobije dojam da je na godišnjoj skupštini mazohista koji nikako da dočekaju da ih počnu rezati po cijelom tijelu.
Hrvatska je zapravo u nedjelju napokon doživjela konzervativnu, desnu renesansu i tradicionalno - kakva desnica već jest - sa zakašnjenjem. Dok su glasači u većini europskih zemalja već izmoreni politikom štednje, hrvatski su jedva dočekali Mesiju s dovoljno oštrim skalpelom. Ime mu je Božo Petrov, a obećava, što su ponavljali gosti u ušminkanim televizijskim studijima, "krv, znoj i suze". I svidjelo im se što mladi čelnik koristi jezik Winstona Churchilla, koji se ipak, kad je to izgovarao, spremao za krvavi rat.
Ovakav razvoj događaja bio je očekivan jer već dugo traje medijska priprema terena za dolazak Mesije. Kvazianalitičari, komentatori, novinarski bardovi i političari već dugo imaju otvoreni lov na "uhljebe" u koje su smjestili ama baš sve što se kreće i živi od državnog proračuna. Baš kao što američki republikanci i njima bliski mediji time svakodnevno bombardiraju građane. Iako mladi Petrov tvrdi da ne želi o ideologiji i, baš kao što bombarderi na uhljebe šute kada dobivaju javni novac, prešućuje da su ekonomska pitanja prije svega ideološka, a njegova su desna. Najveći uspjeh ove ideologije jest što je uspjela uvjeriti ljude da ne postoji.
Što se tiče ostalih pitanja, dao je natuknuti da su jednako desna. Nazvati Petrova trećim putem stoga je jednako pogrešno kao i nazvati SDP socijaldemokracijom. Čeka nas privatizacija zdravstva, obrazovanja i svega onoga što je dosad bilo manje uspješno branjeno, iako dobrano načeto. Jer smanjiti javni dug i nije tako teško, dovoljno je sve prebaciti na leđa građana. Zato bi bilo pošteno da je Most birače pitao: Postoji li društvo? Želite li da sav teret umjesto s društva prebacimo na vas, pa će se liječiti samo oni koji imaju para? Želite li da mogućnost obrazovanja imaju djeca samo bogatih roditelja? Volite li bol?