-
Transparent protiv AfD-a u Berlinu Foto: John MACDOUGALL / AFP / HINA
Berlinski zid pao je 1989…
Njemačka se ujedinila 1990…
A onda je, izgleda, netko zaboravio ujediniti Nijemce…
Trideset šest godina poslije postoje jedna zastava, jedna himna, jedan Bundestag i jedna reprezentacija…
Ali postoje i dalje dvije političke Njemačke…
I možda najveća pogreška počinje već u riječi ujedinjenje…
Jer Istočna i Zapadna Njemačka nisu 1990. sjele za stol i zajedno napravile neku novu Njemačku…
U praksi je uglavnom Zapadna Njemačka ostala Zapadna Njemačka - samo veća…
Zapadne institucije, zapadni kapital, zapadne političke strukture, zapadne poslovne mreže….
I, desetljećima, pretežno zapadne elite…
I onda je došla nedjelja, 20. rujna 2026…
Mecklenburg-Vorpommern.
Bivši DDR…
Rezultat:
AfD - 38,2 posto…
SPD - 35,5 posto…
CDU - 4,9 posto…
AfD je u odnosu na izbore 2021. skočio s 16,7 na 38,2 posto i osvojio 32 od 71 zastupničkog mjesta…
CDU kancelara Friedricha Merza nije samo izgubio…
Stranka Konrada Adenauera, Helmuta Kohla i Angele Merkel u jednoj njemačkoj pokrajini uspjela je ostvariti povijesno dostignuće: nije prešla ni izborni prag…
Merz je rezultat nazvao ‘katastrofom’…
To je politička činjenica koju je teško ignorirati…
Naravno, bilo bi prejednostavno tvrditi da ljudi glasaju za AfD samo zato što su prije 36 godina živjeli u DDR-u…
Migracije, gospodarstvo, cijene energije, odnos prema Rusiji i Ukrajini, nezadovoljstvo saveznom vladom i niz drugih pitanja također igraju ulogu... Reuters upravo te teme navodi među važnim obilježjima sadašnjeg političkog pomaka...
Ali ostaje pitanje: Zašto je taj politički revolt toliko snažan upravo na nekadašnjem Istoku?
Možda zato što se 1990. nisu spojila dva ravnopravna svijeta...
Jedan je uglavnom preuzeo drugi…
DDR je nestao…
Ali nisu nestali ljudi koji su u njemu živjeli…
Nisu nestale njihove biografije…
Njihova sjećanja…
Njihov osjećaj zajednice…
Njihov odnos prema državi, Zapadu i Rusiji…
Ni osjećaj da su 1990. dobili slobodu, ali istodobno izgubili gotovo cijeli društveni svijet u kojem su do tada živjeli…
Zapadni Nijemac nakon ujedinjenja uglavnom nije morao postati ništa drugo…
Istočni Nijemac morao je naučiti živjeti prema pravilima Zapada...
Tu možda počinje dio priče…
Zapadna Njemačka nakon 1945. bila je snažno politički, sigurnosno i kulturno vezana uz Sjedinjene Države...
Reći da su Zapadni Nijemci samo ‘Amerikanci koji govore njemački’ bilo bi pretjerivanje…
Ali kao provokativna metafora otvara zanimljivo pitanje:
Tko je nakon 1990. određivao što znači biti moderni Nijemac?
Uglavnom Zapad…
Istok je trebao učiti…
Prilagoditi se…
Sustizati…
I šutjeti dok sustiže…
A sada dio Istoka očito više ne šuti…
Nedjeljni izbori to pokazuju vrlo jasno: AfD je dobio 38,2 posto, više nego dvostruko u odnosu na 2021., dok je CDU ostao ispod pet posto. Izlaznost je pritom bila vrlo visoka - 78,1 posto…
Dakle, teško je sve objasniti nezainteresiranošću birača…
Ljudi su izašli…
I glasali…
Možda zato pitanje više ne bi trebalo glasiti: Što se dogodilo Istočnim Nijemcima?
Nego: Jesmo li ih ikada ozbiljno pitali kakvu su Njemačku oni željeli nakon ujedinjenja?
Jer državu možete ujediniti ugovorom…
Valutu promijeniti preko noći…
Institucije zakonom…
Granicu možete srušiti bagerom...
Ali identitet ne možete zamijeniti uredbom…
Možda zato najveći paradoks njemačkog ujedinjenja nije to što Istok nakon 36 godina još uvijek nije postao Zapad…
Nego to što je Zapad 36 godina ujedinjenje shvaćao otprilike ovako: Mi ostajemo ono što jesmo… A vi postanite kao mi…
Berlinski zid odavno ne postoji…
Ali jučerašnjih 38,2 posto govori da jedan drugi zid možda nikada nije potpuno srušen…
Samo što danas više ne prolazi kroz Berlin…
Prolazi kroz Njemačku…