-
Foto: AI
Demokracija je vidjela svašta…
Padove vlada, revolucije, pobune, izborne potrese, rušenje režima i smjene političkih generacija…
Ali rijetko je vidjela ovakav politički paradoks: studenti su praktički u jednoj noći smijenili i vlast i opoziciju…
Ne formalno…
Mnogo gore…
U glavama ljudi…
Vlasti su rekli: dosta vas je…
Opoziciji su rekli nešto još brutalnije: A tko je rekao da poslije njih dolazite vi?
I tu je nastao pravi potres…
Jer desetljećima je politički sustav počivao na jednostavnom pravilu: jedni vladaju, drugi čekaju da zavladaju, a građanima se svake četiri godine velikodušno dopušta da odluče tko će sjediti u istim foteljama…
Vlast se bojala opozicije…
Opozicija je čekala pad vlasti…
A onda su došli studenti i učinili nešto što nitko nije predvidio:
iznijeli su fotelje iz dvorane…
Bez stranke, bez ministara,
bez zastupnika, bez milijuna za kampanju…
Bez televizijskih studija, političkih konzultanata i profesionalnih spasitelja države koji već desetljećima objašnjavaju narodu zašto bez njih nema budućnosti…
Imali su samo ono što su i vlast i opozicija putem izgubile:
povjerenje naroda…
I zato ovo više nije samo pobuna protiv vlasti…
To je presuda čitavoj političkoj ponudi…
Jer vlast može izgubiti izbore…
Opozicija može izgubiti još jedne izbore…
Stranke mogu promijeniti predsjednike, slogane, koalicije, boje i plakate…
Ali postoji politički poraz od kojega nema jednostavnog oporavka: kada ljudi prestanu vjerovati da između ponuđenih uopće postoji izbor…
Tada najopasnija rečenica za vlast više nije:
Hoćemo opoziciju!
Najopasnija rečenica za cijeli sustav glasi:
Nećemo ni vas ni njih!
I zato studenti nisu samo poremetili političku scenu…
Oni su promijenili samo pitanje…
Više nije:
Vlast ili opozicija?
Nego:
Zašto bismo uopće morali izabrati bilo koga od vas?
A kada jedna generacija uspije postaviti to pitanje i iza njega povući masu ljudi, onda više nije problem tko će pobijediti na sljedećim izborima…
Problem je mnogo veći…
Tada ne pada samo vlast…
Tada opozicija ne dolazi na vlast…
Tada cijela jedna politička generacija odjednom shvati da bi povijest mogla nastaviti - bez nje…
E, to se dogodilo u Srbiji…