-
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski na samitu Europske unije Foto: Nicolas TUCAT / AFP / HINA
Nakon susreta s europskim čelnicima, Zelenski kaže da iz Europe nije dobio ni jedan prijekor…
Samo podršku…
Naravno…
Europa danas nikoga ne pritišće…
Europa samo prijateljski savjetuje Zelenskog da pripazi kako razgovara s Trumpom, da ga slučajno ne naljuti…
Jer rat je rat, suverenitet je suverenitet, međunarodno pravo je međunarodno pravo – ali predsjednik Sjedinjenih Država ipak ima osjećaje…
I njih treba poštovati…
To se nekada zvalo sukob interesa…
Danas se zove visoka diplomacija…
Ukrajina već godinama krvari braneći se od Rusije…
Europa joj šalje novac i oružje…
Amerika joj šalje oružje i savjete…
Rusija šalje projektile…
A onda Amerika počne razgovarati s Rusijom o dizelu…
I kao da to nije dovoljno, američki predsjednik Donald Trump izuzima od primjene ključne američke sankcije i carine povezane s Rusijom samo nekoliko dana prije nego što su trebale stupiti na snagu prema zakonu koji je sam potpisao prošlog mjeseca, prenosi Reuters…
Među njima su carine na robu iz Rusije i kaznene mjere za zemlje koje kupuju rusku naftu i plin…
A obrazloženje?
Jednostavno i dirljivo iskreno: nacionalni interes Sjedinjenih Američkih Država…
Sankcije Rusiji?
Ako štete Americi – izuzmi ih…
Ruski dizel?
Ako spušta cijenu goriva – kupuj…
Putin?
Ako se s njim može dogovoriti – razgovaraj…
Trump tu barem ne glumi Majku Terezu…
On vodi računa o Americi…
Putin vodi računa o Rusiji…
Kina o Kini…
Indija o Indiji…
A Europa vodi računa o tome da Zelenski slučajno ne naljuti Trumpa…
I odjednom Ukrajina, koja napada ruske rafinerije jer iz njih izlazi gorivo za ruski ratni stroj, treba razmisliti neće li tim napadima možda pokvariti neki budući američko-ruski posao…
Savršeno…
Dakle, Ukrajinci bi trebali uništavati ruske vojne kapacitete, ali pažljivo…
Rafineriju možete pogoditi…
Samo prije toga provjerite nije li njezina proizvodnja već predmet nekog budućeg trgovačkog sporazuma…
Ako jest – gađajte nešto drugo…
Rat mora imati reda…
I poslovnog bontona…
Jer možda je ruski dizel jučer financirao Putinov rat, ali sutra bi mogao snižavati cijenu goriva američkom biraču…
A između međunarodnog prava i cijene litre dizela, čovječanstvo je već dovoljno dugo na ovom svijetu da zna tko obično pobjeđuje…
Zelenski zato upozorava: danas dizel, sutra plin, preksutra banke…
Onda kemijska industrija, pa ukidanje sankcija pojedincima…
Pa odmrzavanje ruske imovine…
A na kraju ćemo možda svečano zaključiti da se četiri godine nismo svađali oko principa nego oko toga tko će prvi ponovno poslovati s Rusijom…
Europa će, dakako, ostati principijelna…
Kupovat će skuplje…
Slati milijarde Ukrajini…
Uvoditi sankcije Rusiji…
Moliti Trumpa da ostane uz Europu…
I objašnjavati vlastitim građanima da je sve to dio jedinstvene, čvrste i nepokolebljive politike…
Ako Ukrajini nedostaju milijarde?
Europa će ih pronaći…
Nema ih?
Posudit će ih…
Ne može uzeti zamrznutu rusku imovinu bez golemih pravnih i financijskih rizika?
Onda će uzeti vlastiti novac…
Nema dovoljno vlastitog?
Zadužit će se…
Tako je Europa pronašla genijalan način da izbjegne provaliju: zatrpava je milijardama i ide ravno prema njoj…
Ako vam se čini da tu nešto ne štima, niste dovoljno geopolitički obrazovani…
Jer kada običan čovjek vidi proturječje, diplomat vidi strategiju, političar vidi sljedeće izbore, trgovac vidi maržu, a siroti Ukrajinac vidi dron koji mu leti prema kući…
Još je bolje sa Starlinkom…
Prema Zelenskom, nije isključen…
Samo je sporiji…
Dakle, sve radi…
Samo možda ne dovoljno brzo da oborite ono što vas pokušava ubiti…
To je valjda tehnološka verzija europske podrške: uz vas smo, samo s nešto manjom brzinom…
I tako Zapad polako ulazi u vlastitu karikaturu…
Od Ukrajine traži da opstane…
Od Rusije da prestane…
Od Trumpa da se ne naljuti…
Od Putina da pregovara…
Od svojih građana da plate…
A od stvarnosti da se, molim lijepo, prilagodi priopćenju sa summita…
Svi imaju svoje interese u orkestru sukobljenih interesa u kojem svaki glazbenik svira drugu skladbu, a dirigenti uvjeravaju publiku da sluša Beethovenovu Devetu…
I svi ozbiljnih lica koračaju dalje…
Prema miru, kažu…
Tragikomično je što se taj golemi sukob interesa počinje predstavljati kao normalnost…
Kao odgovorna politika…
Kao realizam…
Meni to više izgleda kao sunovrat civilizacije koja je toliko dugo govorila o svojim vrijednostima da je na kraju zaboravila što one znače…
Ali bez brige…
Uz osmijehe, rukovanja, zajedničke fotografije i priopćenje da je sastanak protekao u konstruktivnoj atmosferi Zelenski kaže da nikakvog pritiska nije bilo…
Samo podrška…
Podrška Ukrajini da izdrži…
Rusiji da prodaje…
Americi da kupuje…
A Europi da plaća…
I da, držeći se za ruke i zaklinjući se u principe, napravi još jedan odlučan korak naprijed…
Ravno preko ruba…
Sve dok jednog dana ne postane očito da više nije pitanje: je li Ukrajina izgubila rat?
Nego: koliko je Europa izgubila odbijajući na vrijeme priznati da rat možda nema završetak kakav je obećavala?
I zato možda konačni slogan ove epohe neće biti:
Ukrajina mora pobijediti…
Nego:
Rat se nije smio izgubiti… Europa smije!