Auschwitz-Birkenau: Blok 17 godinama bez spomena na žrtve s prostora bivše Jugoslavije

Već šest godina u Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau ne postoji uređeni memorijalni prostor posvećen žrtvama s prostora bivše Jugoslavije koje su ubijene u tom nacističkom koncentracijskom logoru. Nakon što je 2009. godine na hrvatsku inicijativu dotadašnji jugoslavenski postav zatvoren, izložbeni prostor potpuno je prazan. Prvi kat Bloka 17 čeka renoviranje i regionalni dogovor o novom postavu i – financiranju. Dok dogovor šest bivših jugoslavenskih republika o koncepciji nove zajedničke izložbe relativno dobro ide, čini se da je novac, barem zasad, nerješiv problem. Kako sada stvari stoje, novog postava neće biti još najmanje dvije godine.

U nacističkom logoru Auschwitz-Birkenau od 1941. do 1945. godine likvidirano je oko 1,1 milijun ljudi, većinom Židova. Prema podacima Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau, u plinskim komorama logora ugušeno je i oko 10.000 ljudi s prostora tadašnje Jugoslavije. Neki drugi izvori, pak, govore da ih je samo iz Hrvatske transportirano oko 10.000, od čega njih 80 posto – većina Židova i antifašista – nije preživjelo.

O tome zašto je uopće došlo do zatvaranja zajedničkog Yu-postava, ali i do ideje ponovne suradnje novonastalih država, govorilo se na konferenciji "Kultura pamćenja danas" u organizaciji Documente – Centra za suočavanje s prošlošću.

Jugoslavija je u Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau imala svoj izložbeni prostor još od 1963. godine. Postav je moderniziran 1988. i kao takav opstao sve do 2009. Vjerojatno bi memorijalni prvi kat u Bloku 17 posvećen žrtvama iz tadašnje Jugoslavije opstao i do danas da inicijativu za njegovo zatvaranje nisu pokrenule Nataša Mataušić, danas v.d. ravnateljice Hrvatskog povijesnog muzeja, i Nataša Jovičić, aktualna ravnateljica Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac.

Postav bez države

"Početak bavljenja temom Auschwitza bio je još 2002. godine, kada smo kolegica Nataša Jovičić i ja bile u službenom posjetu muzeju. Razgledavajući stalni jugoslavenski postav, zaključile smo da takav postav ne može više prezentirati državu koja više ne postoji. Stoga smo uputile zahtjev preko nadležnih ministarstava u Hrvatskoj da se prostor zatvori. Sama izložba koja je bila na prvom katu Bloka 17 u muzeološkom pogledu nije bila loša, poštivala je sva pravila muzeološke struke u izlaganju i načinu prezentacije teme. Međutim, interpetacija sadržaja bila je u skladu s nekadašnjim društveno-povijesnom valorizacijom određenih tema iz prošlog vremena. Bilo je nužno to promijeniti. Najviše nas je ponukalo to što je i dalje stajalo da je u Jasenovcu stradalo 700 tisuća žrtava", objasnila je Nataša Mataušić.

Lobiranje da se jugoslavenski postav u potpunosti demontira i zatvori trajao je punih sedam godina zbog, kako je objasnila Mataušić, komplicirane procedure. Muzej revolucije naroda i narodnosti Jugoslavije, realizator posljednjeg postava, odbijao je dati dozvolu sve do 2009. godine. Izložba je tada skinuta, a svi izlošci su odvezeni u Beograd. Danas taj prostor od oko 700 četvornih metara zjapi prazan, golih poluokrečenih zidova. U Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau već punih šest godina nema nikakve sustavne prezentacije o tragičnoj sudbini tisuća ljudi s ovih prostora, pa tako ni iz Hrvatske.

Gotovo istodobno sa zatvaranjem izložbe, krenule su inicijative za uspostavljanje novog postava. Niz sastanaka istraživača i predstavnika nacionalnih ministarstava kulture iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije pokrenuo je UNESCO-ov ured u Veneciji. Prvotna ideja da svaka novonastala država s prostora bivše Jugoslavije dobije zaseban dio nije mogla biti realizirana, među ostalim, zbog "specifičnog izduženog oblika izložbenog prostora" u Bloku 17, pa se pristupilo dogovorima o zajedničkom postavu i zajedničkom financiranju.

Podjela žrtava

"Bilo je gotovo nemoguće žrtve Auschwitza podijeliti po republikama, danas nezavisnim državama, jer je nemoguće uspostaviti kriterij po kojem će određeni broj žrtava 'pripasti' Hrvatskoj, drugi Srbiji, treći Sloveniji... Smatrali smo to potpuno profesionalno neetičkim i humanistički neodrživim. Mnogi ljudi koji su odvedeni s prostora tadašnje Jugoslavije rođeni su u Hrvatskoj, a odvedeni su iz Srbije i obrnuto. Uvesti republički kriterij, značilo bi ostaviti dio tih ljudi izvan glavnog narativa. Za zajedničku izložbu odlučili smo se i zato što smo smatrali da je taj period 'balkanizacije' – usitnjavanja prostora – prošlost, da se ovakve stvari mogu raditi samo zajedničkim projektima stavljajući sve u novi kontekst. Pošli smo od osnovnog postulata da muzeji nisu institucije koje su refleksija određene političke situacije u jednoj sredini nego da su oni njezin konstitutivni element. Smatrali smo da tako koncipirana zajednička izložba može doprinijeti promijeni rigidne političke klime", rekla je Olga Manojlović Pintar iz Instituta za noviju istoriju Srbije.

Od 2011. godine održano je niz sastanaka regionalne radne skupine u Beogradu, Sarajevu, Skoplju, Auschwitzu, Zagrebu i Ljubljani. Dogovoreno je da će novi postav biti koncipiran kroz četiri teme: prostor i vrijeme, žrtve, zločinci i kolaboracionisti te svjedočenje preživjelih. Kako je objašnjeno, naglasak će biti stavljen na individualne priče žrtava, po četiri iz svake države. Posebna pažnja bit će posvećena stradanju Židova, antifašističkih boraca i Roma. Iz Hrvatske će biti obrađene sudbine Lee Deutsch, Olega Mandića, Branka Lustiga i Tonke Petričević.

"Važno nam je i da priču o zločincima prikažemo kroz jasno određene ličnosti koje su bile 'zadužene' za holokaust i deportacije. Dogovorili smo se da na njima neće biti fokus, ali da oni svakako moraju biti spomenuti da bi se razumio sistem unutar kojeg su određene grupe ljudi odvođene u Auschwitz-Birkenau", naglasila je Olga Manojlović Pintar. U planu je da se prikaže Antu Pavelića i Andriju Artukovića iz Hrvatske, a iz Srbije Milana Nedića i Dimitrija Ljotića.

Sporno financiranje

Istodobno s osmišljavanjem koncepta buduće zajedničke izložbe, otvorilo se i pitanje financiranja obnove izložbenog prostora i memorijalnog postava. Do danas to pitanje nije sustavno riješeno što utječe i na rokove otvaranja izložbe. Prvotno je planirano da će izložba biti otvorena ove godine u siječnju, povodom 70. godišnjice oslobođenja logora Auschwitz, ali to se nije dogodilo. Nedostatak sigurnog izvora financiranja do daljnjega je odgodio početak obnove.

"Doista smo svi puno, teško i savjesno radili. Jako dobro surađujemo, ali na posljednjem sastanku u Ljubljani ove godine učinilo nam se da smo, unatoč svom našem uloženom trudu, zapali u ćorsokak. Kao da nema više napretka, ali ne zato što mi istraživači nismo izvršili naš posao do kraja, nego se pojavilo pitanje financiranje samog projekta", rekla je Nataša Mataušić.

Prema njezinim riječima, još 2012. godine Austrijski fond za žrtve nacional-socijalizma pokazao je interes da s tri milijuna eura sudjeluje u obnovi čitave zgrade u kojoj je Blok 17, a u čijem je prizemlju austrijski memorijalni postav. U tom su slučaju bivše jugoslavenske republike trebale snositi samo dio troškova, tada procijenjenih na ukupno 300.000 eura. U međuvremenu, došlo je navodno do zastoja u dogovorima Muzej – Austrijski fond, a iznos koji je  potreban za Hrvatsku i ostalih pet ex-Yu država popeo se do sada na dva milijuna eura, što pokriva troškove obnove i novog postava.     

Sve je pokriveno

Da je nužno što hitnije riješiti pitanje financiranja, upozorila je i Vesna Teršelič, voditeljica Documente.

"Da bi ovaj koncept i fizički zaživio, države trebaju poduzeti konkretne korake. Podjela financiranja na šest država ne bi smio biti nesavladiv problem. Na sastanku u Ljubljani ovoga svibnja dogovoreno je da će se države obratiti i Europskom parlamentu tražeći podršku kako bi se dobila dodatna financijska sredstva, ali to pismo još nije poslano. Pozivam sva ministarstva kulture iz regije da ovu izložbu uključe u svoje proračune za naredne tri godine. Pozivam hrvatsko Ministarstvo kulture i da financijski pomogne izradu popisa žrtava na kojem radi Hrvatski državni arhiv. To je civilizacijska obaveza koju dugujemo ubijenima kao nasljednici jedne tragedije, holokausta i genocida koji su počinjeni u tadašnjoj Jugoslaviji", rekla je Vesna Teršelič.

U hrvatskom Ministarstvu kulture ne vjeruju da su financije nepremostiv problem, ali se za sada ne izjašnjavaju o tome u kolikom su iznosu i u kojem vremenu spremni pomoći da se posveta žrtvama s ovih prostora ponovno vrati u Blok 17 muzeja u Auschtwizu. Vesna Jurić Bulatović, pomoćnica ministra kulture, kazala je kako bi obnovljen Blok 17 u Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau mogao poslužiti kao 'mjesto nadahnuća za generacije koje dolaze kako se zlo ne bi ponovilo' uz uvjerenje da će se iduće godine taj 'vrijedan projekt' privesti kraju. Bitno je da se jasno zna kolika je financijska obaveza svake od šest ex-Yu država uključenih u izradu novog postava.

"Do sada smo kroz redovito financiranje pratili rad ove skupine preko Hrvatskog državnog arhiva. Sva istraživanja koja su bila potrebna u proteklom razdoblju su financirana. Svi prateći troškovi našeg tima se pokrivaju, bez obzira što je sada tehnička vlada. Očekujemo da se što prije vrlo jasno postavi zajednički financijski okviri što pripada pojedinoj zemlji, te da se jasno definiraju uvjeti kako bi mogli nastaviti s financiranjem za 2016. i 2017. godinu. To nam je jedan od prioriteta", rekla je Vesna Jurić Bulatović.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.