Bez obzira na odluku Povjerenstva o Karamarku, situacija je kristalno jasna

Afera Konzultantica upravo je krunski dokaz koliko je besmislena fraza neka institucije rade svoj posao kad je riječ o etici u politici. Postoji li itko tko ne bi pomogao tvrtki svojeg bračnog druga da uspješno posluje? Tko od nas ne bi pomogao svojoj jačoj ili boljoj polovici da pokrene posao? Ili pronalazi nove klijente?

To je sve prirodno i apsolutno u redu, osim ako se ne radi o dužnosniku – a to svaki član Vlade i svaki saborski zastupnik svakako jest. U toj situaciji vrijede neka druga pravila koja je prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko definitivno prekršio. Zakon o sprečavanju sukoba interesa nije anticipirao svaku potencijalnu situaciju u kojoj se mogu naći dužnosnici i nije isključeno da odluka Povjerenstva ne bude u potpunosti jednoznačna, ali, ako je točno sve što je objavljeno u medijima, s etičke strane situacija je kristalno jasna.

Dva su temeljna razloga zašto se u svakoj uređenoj zemlji na neki način nastoji ograničiti i regulirati uključivanje dužnosnika u biznis bilo koje vrste. Prvi je elementarna briga svakog poslodavca o tome kako njegov zaposlenik provodi radno vrijeme – ako se dužnosnik usporedo s obnašanjem javnih dužnosti bavi i nekim privatnim biznisom, koji čak i ne mora biti povezan s onim što radi, onda se postavlja pitanje kad radi za građane, svoje poslodavce. Drugi je postizanje objektivnosti kako bi donosio najbolje moguće odluke u javnom interesu – bezbroj je primjera na kojima se vidi da javni interes uvijek stradava u koliziji s privatnim. Upravo zato da bi se to spriječilo nastoji se na vrijeme detektirati sukob interesa kako netko kome su povjerene ovlasti za upravljanje imovinom građana ne bi niti došao u poziciju odlučivati između vlastitog i javnog interesa. Najjednostavnija je usporedba s nogometom – koliko se može vjerovati u objektivnost suca koji je i trener ili suvlasnik nekog kluba, odnosno čiji sin igra za jednu od momčadi?

Zakon o sprečavanju sukoba interesa vrlo jasno navodi na koga se sve odnosi i tu nema nikakve razlike između načelnika neke općine, zastupnika ili prvog potpredsjednika Vlade. Prema medijskim napisima tvrtka Drimia u vlasništvu Ane Karamarko stupila je u poslovne odnose s tvrtkom konzultanta MOL­a početkom 2013. godine, praktički odmah nakon osnivanja. A tada je njen suprug saborski zastupnik, ujedno i predsjednik HDZ­a, najjače oporbene stranke, nedvojbeno jedan od najutjecajnijih ljudi hrvatske politike.

I prije nego što je njegova stranka uspjela formirati Vladu s koalicijskim partnerima Karamarko je sigurno kroz HDZ imao utjecaja na bar neke odluke bitne za Inu -  ako ništa drugo mogao je zagovarati odustajanje od arbitraže s MOL­om kroz vrlo, vrlo glasan megafon. S obzirom da je za poslovanje tvrtke Drimia upravo MOL jedan od ključnih klijenata nekako je teško očekivati da je zastupnik, odnosno prvi potpredsjednik, uspio izbjeći sukob interesa. Naime, zakon vrlo jasno definira da sukob interesa postoji ne samo kada privatni interes dužnosnika utječe na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti, već i "kada se osnovano može smatrati da privatni interes dužnosnika utječe na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti ili privatni interes dužnosnika može utjecati na njegovu nepristranost".

Nema sigurno nikog tko bi svojim djelovanjem doveo u pitanje poslovanje tvrtke bračnog druga. Upravo zato je iluzorno uopće i razmišljati da u slučaju konzultantica interes tvrtke njegove supruge, odnosno njenih klijenata, nije mogao utjecati na objektivnost prvog potpredsjednika Vlade. Konačno, on je zagovarao odustajanje od arbitraže, što bi de facto značilo pobjedu MOL­a u sporu s Republikom Hrvatskom. Naravno, postoji mogućnost da je to za Hrvatsku bolje, ali kad se zna veza s MOL­om tu je vjerodostojnost predlagatelja bitno potkopana.

Prvi čovjek HDZ­a i prvi potpredsjednik Vlade je svakako u situaciji u kojoj je njegova objektivnost u sporu s MOL­om bitno narušena i on jednostavno ne bi smio više biti ni na koji način uključen u tu priču. Rješenje nije jednostavno naći. Čak niti izuzimanje iz procesa ništa bitno ne mijenja – postoji dovoljno poluga da može utjecati na situaciju, a ne treba zaboraviti da to nije učinio prije nego što su informacije o klijentima agencije Drimia izašle na vidjelo.

Naravno, olakšavajuća okolnost može biti što ne postoji izravna veza s MOL­om, možda se čak neće niti moći dokazati pred Povjerenstvom da je i Petrus, tvrtka lobista MOL­a Joze Petrovića angažirala tvrtku Drimia jer je znala da je povezana s jednim od najmoćnijih političara u zemlji.

Postupak pred Povjerenstvom ne mora rezultirati konkretnim zaključkom protiv prvog potpredsjednika Vlade, ali dovoljno je indicija da se ozbiljno dovede u sumnju njegova nepristranost i nekakvo rješenje se mora naći. Najradikalnije je dao Branko Roglić, jedan od najuspješnijih hrvatskih poduzetnika, u izjavi za jedan dnevni list: "Kad bi supruga direktora bilo kojeg mog poduzeća imala ugovor s konkurencijom direktor bi odmah dobio otkaz".

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2016. godinu