Neokonzervativne grupe u EU – bogate, umrežene i netransparentne

„Moramo biti svjesni da sve ono što smo postigli na polju zaštite ljudskih prava i reproduktivnog zdravlja nije nepovratno i da se uvijek možemo vratiti untrag“, rekao je Neil Datta, tajnik Europskog parlamentarnog foruma za populaciju i razvoj (EPF) na tribini „Europski fundamentalizam protiv ljudskih prava“ u organizaciji portala Faktograf u suradnji s Hrvatskim novinarskim društvom, GONG-om i Centrom za mirovne studije

Organizacije koje su povele svojevrsnu kontrarevoluciju protiv svih liberalnih postignuća na polju zaštite ljudskih i reproduktivnog zdravlja prava danas se već mogu nazvati dobro financiranim i umreženim pokretima koji svoju agendu smanjivanja dostignutih normi u zaštiti ljudskih prava podižu na globalnu razinu. Hrvatski pokreti U ime obitelji, Vigilare i slični, jako dobro surađuju sa svojim inozemnim pandanima, a iz Poljske je došao pokret Ordo Juris koji promiče slične neokonzervativne ideje.

Neil Datta, kao predstavnik EPF-a koji okuplja europske parlamentarce u promicanju reproduktivnog zdravlja i zaštite ugroženih skupina,  dobar je poznavatelj neokonzervativnih organizacija i prati ih već godinama pa se prisjetio da je 1994. godine na razini Europske unije postojalo dvije do tri udruge povezane s vjerskim fundamentalizmom. „Tad su to bile poluamaterske skupine na koje je malo tko obraćao pozornost. Danas takvih skupina ima na stotine i zauzeli su čvrste pozicije u Bruxellessu gdje dobro povezani pokušavaju utjecati na donošenje odluka o istospolnim brakovima i reproduktivnom zdravlju. Može se reći da imaju snažnu lobističku mrežu unutar Europskog parlamenta i Komisije. Oni danas nose lijepa odijela, obrazovani su, mladi...“, kaže Datta.

Neokonzervativne grupe, ili kako ih Datta naziva, anti-choice grupe, posebno su se aktivirale nakon 2010. godine kada se različite heterogene skupine povezuju, a financijska im moć snažno raste. Danas su se proširile po cijeloj Europi i rastu na nacionalnom i europskom nivou. „Imamo nove primjere u Francuskoj ili Španjolskoj gdje se bore protiv istospolnih brakova, a proširili su se i na progresivnu Skandinaviju, posebno jačajući u Švedskoj“, objašnjava Datta.

Sve te fundamentalističke grupe vremenom su postale sofisticiranije te su u borbi za rušenje dostignutih ljudskopravaških standarda  preuzeli  strategiju i terminologiju svojih protivnika - udruga koje se bore za obranu i promicanje ljudskih prava.

Tako u svojim nastupima uvijek brane pravo na život, ali koji u nihovoj verziji počinje od začeća, što ima za cilj zabraniti abortus, odnosno pravo ženi da samostalno odlučuje o svojem tijelu.  Oni  traže ekskluzivnu definiciju  braka koji se, po njima, sastoji samo od muškarca i žene, što ima za cilj smanjiti ili ukinuti istospolne brakove i sva prava koja ih uključuju.

Posebno su aktivni u promicanju i branjenju religijskih sloboda za koje stalno naglašavaju da su ugrožene, a u posljednje vrijeme su tu retoriku podigli na višu razinu pa su, u eri ratova u Iraku, Siriji i Africi, stali upozoravati na progon kršćana. „Pomislili bi, prema njihovim nastupima, da su kršćani na cijelom svijetu najugroženija religijska skupina“, kaže Datta. Oni sve više inzistiraju na ugroženoj većini kako bi smanjili prava manjinama.

Sve to služi pomicanju težišta s pojma „ljudskih prava“, na „ljudsko dostojanstvo“, što je u skladu s učenjem Katoličke crkve. Također su razvili potpuno novi rječnik za opisivanje progresivnih pokreta za koje tvrde da promiču rodnu ideologiju. „Tim rječnikom se, zapravo, označava svaka socijalna invencija koja se protivi učenju Katoličke crkve“, ističe Datta. Osim toga, inzistiraju na pravničkoj terminologiji pa su svi njihovi prijedlozi zaogrnuti teško prohodnim jurističkim rječnikom.

„Ali kad njihove prijedloge date na analizu pravnoj službi, brzo se otkrije kako su njihovi prijedlozi uglavnom potpune besmislice i zato je dobro da pravnici dekonstruiraju njihove prijedloge“, kaže Datta.

Ovi pokreti također su značajno radili na infrastrukturi pa su se uspjeli povezati ne samo međusobno, nego i s pokretima s kojima su do sada bili nepovezivi – populističkim političkim strankama i pojedincima. „Imate primjer Brexita, Francuske, pa stranaka koji sve više promiču ideje protiv Europske unije ili establišmenta i snažno rastu u gotovo svim zemljama“.

Vrlo su aktivni i u Ujedinjenim narodima gdje pokušavaju zaustaviti svaku progresivnu inicijativu.

Tako su u te pokrete uključene i strane krajnje desnice koje većinom negiraju pravo na izbor žene pa su svi ti pokreti danas dobili političke platforme koja se predstvljaju kao branitelj tradicionalnih vrijednosti i  čija popularnost raste u svim zemljama EU. Autoritarizam i tobožnja ugroženost religijskih prava prožima sve te političke platforme. „Sve te komponente nalazimo u Mađarskoj i Poljskoj, a čini se da će im se uskoro pridružiti i Hrvatska“, upozorava Datta.

Za održavanje cijelog pokreta i agresivno promicanje agende potreban je veliki novac, a ovi ga pokreti imaju dovoljno. Oni će, kaže Datta, stalno tvrditi da novac dobivaju iz sitnih donacija običnih građana, i to je točno do neke mjere.

Njihovo financiranje je vrlo mutno i netransparentno, a i slične grupe u Hrvatskoj odbijaju otkriti svoje izvore financiranja. Teško je znati tko su donatori, ali je činjenica da se u ime ostvarivanje njihovog plana slijeva veliki novac. Datta kaže da novac u Europu dolazi iz fondova fundamentalističkih grupa iz SAD-a, ruskih oligarha, Katoličke crkve i bogatih pojedinaca. Jedan od njih je i Carlos Slim, koji se na različitim ljestvicama najbogatijih ljudi često izmjenjuje na prva četiri mjesta. Poznato je da taj meksički tajkun financira nekoliko neokonzervativnih udruga u Srednjoj i Južnoj Americi.

Da bi se suprotstavilo ovom, sad se već može nazvati, bogatom transnacionalnom pokretu, kaže Datta, potrebno je čvršće povezivanje progresivnih udruga koji su danas pomalo razjedinjene i samo će im zajedničkim akcijama uspjeti othrvati se napadu neokonzervativnih udruga na stečene standarde ljudskih prava.