Bio je to događaj zbog kojeg se nije tresla Hrvatska, zbog kojeg su samo strukovno zainteresirani nestrpljivo čekali njegov ishod. Izbor nove osobe na čelu Hine nije vijest koja se kočoperila na naslovnicama ni otvarala središnje informativne emisije. Raspisivanje natječaja za ravnatelja nacionalne novinske agencije jedva je zabilježeno u medijima. Pristigle kandidature pobudile su tek malo više pažnje.
No, svatko tko se iole bavi medijima, zna da je jako važno tko je na čelu neke medijske kuće. Je li ta osoba gromobran ili protočni bojler prema raznoraznim političkim ili korporativnim interesima. Politika to vrlo dobro zna i zato joj je u interesu da, posebno u javnim nacionalnim medijima, ima 'svojeg' čovjeka. Što više rangiranog, to bolje. Hina u tome nije izuzetak. I da njegov izbor prođe što tiše.
Oduvijek se na čelo Hine dolazilo po političkom ključu. Sabor bira Upravno vijeće Hine, što znači da je bez političkog dogovora vladajućih nemoguće ući u to tijelo. Potom Upravno vijeće, amenovano od politike, bira – ravnatelja, uz manji ili veći mig vladajuće garniture. Tako je bilo i ovaj put, ili – skoro da je bilo tako.
Da je politici jako stalo tko će voditi Hinu u iduće četiri godine, pokazalo se već pri izboru novog Upravnog vijeća. Vladi premijera Plenkovića to je uspjelo tek u drugom pokušaju. Prvi natječaj prošle jeseni – u vrijeme dok je ljubav HDZ-a i Mosta još trajala - poništen je, navodno jer se nije javio dovoljan broj kvalitetnih kandidata. Drugi izbor prije mjesec i pol dana prošao je ispod radara zbog buke oko Agrokora i aktualnog razlaza HDZ-a i Mosta.
Kada je u četvrtak nekoliko sati prije sjednice Nenad Bach, dugogodišnji urednik u Hini i jedan od kandidata za novog ravnatelja, odustao od kandidature, činilo se da i u ovom slučaju nema dvojbe – da su karte već podijeljene, a intervjui s prijavljenima samo koreografija. Da će sve opet proći u tišini. Bach je izjavio medijima da se unaprijed zna tko će biti imenovan, da to sigurno neće biti ni on ni aktualna ravnateljica Branka Gabriela Valentić, iako imaju najbolje programe, jer da je politika uplela prste u izbor ravnatelja i da ne želi davati legitimitet nečemu što nema veze sa zakonima.
Razgovori s preostalih šest kandidata, pokazalo se, ipak nisu bili rutina. I to ne zato što se ništa nije znalo unaprijed, nego zato što su ti planovi - ako ih je i bilo - morali pasti u vodu. Morali su se izjaloviti, jer intervjui s kandidatima nisu bili u četiri zida, nego pred novinarima. Dvije kamere i fotoaparat, dva laptopa, jedna bilježnica i diktafon bili su osigurač da svaka izgovorena riječ ima i javnu težinu, da se mjeri i ocjenjuje.
Tako su ostale zabilježene izjave nekih kandidata, poput Željka Valentića, koji su bez imalo ustručavanja krenuli u difamiranje novinara Hine zbog pisma koje su poslali Upravnom vijeću. Valentić, inače i sam dugogodišnji novinar, obrušio se na kolege kojima bi već sutra mogao biti nadređeni, da su napisali "spinirani, pristrani pamflet u korist sadašnje ravnateljice".
Novinari su zapisali i da je drugi kandidat, PR-ovac Vanja Gavran, ponudio, ako postane ravnatelj, svoju mrežu kontakata s političarima "od Bruxellesa do Vatikana".
Snimljeno je i predstavljanje Nevena Pavelića, bivšeg novinara Hine s kojom on sada ima nekoliko sudskih sporova, kada je lakonski odgovorio da ne misli kako će biti u sukobu interesa ako postane ravnatelj medijske kuće s kojom se sudi. Na pitanje da komentira famoznu izjavu bivšeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka o tome da svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali u svoja četiri zida, Pavelić je rekao da "on nije za lov na vještice" jer "političar može reći što god hoće, kao i svaki drugi čovjek, i za to je sam odgovoran", a i da se "na kraju krajeva nakon te Karamarkove izjave nije ništa dogodilo".
Novinari su zabilježili i najdomljivii nastup neslužbenog favorita Ive Kujundžića, glavnog urednika Glasa Hrvatske na HRT-u, koji je nemušto pokušao opravdati to što je u 1990-ima istodobno bio diplomat u hrvatskom veleposlanstvu u Budimpešti i dopisnik Hine iz Mađarske. U njegovu obranu stala je predsjednica Upravnog vijeća Maja Pleskalt ustvrdivši da "ni po Zakonu o Hini ni po Zakonu o sukobu interesa, pisanje nije krimen". Na primjedbu zašto je preskočio navesti u biografiji da je bio član HDZ-ova Odbora za iseljeništvo i hrvatske manjine u drugim zemljama, Kujundžić je reako da nije više član, a i da sam valjda može ocijeniti što mu je važno za biografiju. Tonski je zabilježeno i njegovo pravdanje da je u izbornoj noći bio na zadatku u HDZ-u kao akreditirani novinar HRT-a.
Tonski zapisi redali su se jadan za drugim. Upornost javnosti se isplatila. Prokušana politička špranca je popustila. Nakon četiri sata ispitivanja kandidata pred novinarima i još dva sata rasprave iza zatvorenih vrata, za ravnateljicu Hine ponovo je izabrana Branka Gabriela Valentić. Na zaprepaštenje svih, pa čak – stekao se takav dojam – i nekih članova Upravnog vijeća.
Možda će netko tu iznimku da na čelu jedne javne ustanove, unatoč smjene vlasti, ostaje osoba imenovana za vrijeme bivše garniture, tumačiti aktualnom političkom situacijom. HDZ-u je teško istodobno igrati na više frontova – i spašavati Vladu, i animirati birače za drugi krug lokalnih izbora, i držati pod kontrolom nova imenovanja. Sigurno da to nije lako. Vjerojatno je i tu popustilo.
Možda je bilo važno i to da je Hina u protekle četiri godine na čelu s novom-starom ravnateljicom isplivala iz financijskih dubioza i da nakon niza godina posluje pozitivno, a to bi u zemlji u kojoj mnogi grcaju u dugovima, trebalo biti važno.
Možda ima i nešto treće. Ali to što je sjednica bila otvorena za javnost jako je važno. Premalo je događaja čiji se tijek preokrene zbog prisustva novinara. Ovaj u četvrtak uvečer bio je takav. Redoviti novinarski zadatak koji nije bio samo stenografiranje i "krušku pod njušku". Koji je bio prave oči i uši javnosti. Dan u kojem je vrijedilo biti "novinar s blokićem".
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu