Plenković je bezbrižno prešao preko nje, no afera s poklonima je najveći mogući poraz njegove vlade Foto: FaH
Afera s poklonima u dječjem vrtiću „Blažena Hozana“ u kojoj su djeci polaznicima privatnog katoličkog vrtića dodijeljeni pokloni namijenjeni najsiromašnijima, sve pod blagoslovom najviših dužnosnika Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, zaboravila se jednako brzo kako se i pojavila.
Danas se navršilo tjedan dana otkako su novinari Nove TV otkrili da se klincima u vrtiću dijele pokloni koje je sufinancirao Fond za europsku pomoć najsiromašnijima (FEAD, Fund for European Aid to the Most Deprived), a u javnosti i medijima o tome više nema niti slova iako se u suštini radi o najvećem mogućem političkom porazu vlade premijera Andreja Plenkovića.
Podsjetit ćemo samo da su prilikom izvještavanja s posjete ministrice demografije Nade Murganić i njenih kolega zagrebačkom katoličkom vrtiću novinari Nove TV primijetili da se djeci dijele pokloni na kojima se nalazi napomena da su pripremljeni za najsiromašnije. Vođeni najavom iz poziva za medije u kojem je stajalo da će Ministarstvo darovati poklone djeci, novinari su odmah iskoristili priliku za upit prisutnim dužnosnicima ministarstva koji su pobjegli od njih izbjegavajući odgovore.
Nakon što su mediji izvijestili o aferi, i nakon što je podigla puno prašine u javnosti, zbog čega se o njoj raspravljalo i u Saboru gdje se tražila ostavka ministrice Murganić, Ministarstvo je objavilo priopćenje u kojem, tipično politički, sa sebe ispire bilo kakvu krivnju. Priopćenje se svodi na to da Ministarstvo demografije nije bilo odgovorno za darove, odnosno da je za njih bio odgovoran vrtić i da je „jedna pozitivna gesta (..) pogrešno dovela do negativnog publiciteta“.
U priopćenju, naravno, ne stoji zašto dužnosnici to isto nisu rekli novinarima istog trenutka kad su ih u vrtiću priupitali. Na poziv za smjenom ministrice zbog afere odgovorio je sam premijer Plenković kazavši da ministrica Murganić ima njegovo povjerenje i da je oporba „smiješna“ sa svojim zahtjevom.
Domar s Markovog trga i čistačice iz Ministarstva demografije tako su aferu efektno pomeli pod tepih, tvrdeći da se radi o preuveličavanju situacije koja, eto, zajedno sa svim drugim sličnim slučajevima fino stane pod tepih, praveći se da ih se gomila smeća pod tim tepihom nimalo ne tiče.
No, iako su se vladajući potrudili aferu s poklonima u potpunosti minorizirati, ona je zapravo najveći mogući poraz Plenkovićeve vlade do sada. A objasnit ćemo i zašto.
Ono čega se nitko u proteklih tjedan dana nije dotaknuo, i što je u svom tom natezanju između medija i vladajućeg HDZ-a nekako prošlo ispod radara, je činjenica da u Hrvatskoj i dan danas postoje djeca kojoj treba inozemna pomoć da bi dobila poklone. Spomenuti FEAD je fond koji, prema objašnjenju na njegovim internetskim stranicama, „pomaže zemljama EU u njihovim akcijama pružanja materijalne pomoći najsiromašnijima. To uključuje hranu odjeću i druge neophodne predmete za osobnu upotrebu, poput cipela, sapuna i šampona.“
Dakle, u 21. stoljeću, u zemlji koja se diči članstvom u Europskoj uniji, nabavkom najmodernijih aviona, i limuzina za uglednike, još uvijek postoje djeca kojoj inozemni fondovi i institucije moraju slati novac kako bi si ovi mogli priuštiti najosnovnije potrepštine. Hranu. Odjeću. Higijenske potrepštine. A vlada i njena ministarstva cijelu aferu tretiraju kao samo još jednu malu smetnju prilikom laštenja slike političke vrhuške pred blagdane.
Da stvar bude još gora, Ministarstvo demografije u svojoj reakciji na cijelu aferu, hvali se kako „je u tekućoj godini raspisalo natječaje“ za „humanitarne organizacije koje će najranjivijim skupinama društva raspoređivati hranu i ostalu materijalnu pomoć“ i dodaju da je upravu „u tijeku (..) i natječaj kroz koji se sufinancira školska prehrana za djecu u riziku od siromaštva“.
Ozbiljno? Imamo djecu koja nemaju za hranu u školi, a vi se hvalite kako ste raspisali natječaj?
U bilo kojoj normalnoj zemlji to bi bila prvorazredna sramota i činjenica da smo kao europska država koja svojom sudbinom upravlja već više od četvrt stoljeća primorani od drugih tražiti pomoć kako bi nam djeca imala hranu i osnovne higijenske potrepštine je nešto čime se mogu hvaliti, i na što mogu olako odmahivati, samo oni u potpunosti odijeljeni od ikakve realnosti.
No, poprilično je lako objasniti i zašto je tako. Hrvatske političare djeca ne zanimaju. Djeca nemaju pravo glasa na izborima i sav novac koji se potroši na njih je uzaludan jer se tako ionako ne mogu kupiti novi glasovi. Nakon što odrastu ta ista djeca će ionako napustiti zemlju sretna što mogu zbrisati od raznih plenkovića i murganićki, pa čak niti onda neće biti nikakve koristi od njih.
I, stvarno, zašto bi se onda uopće trebalo truditi?
Zašto trošiti vrijeme i novac na nekakvu žgoljad za koju će se ionako pobrinuti inozemne humanitarne inicijative kad je već došlo božićno doba i potrebno je opet odlučiti koju će boju kože imati iduća limuzina i koliko će zona imati njena klima?
Afera s poklonima, koju su vladajući ekspresno skinuli s dnevnog reda, jasno je pokazala da su djeca u ovoj zemlji korisna eventualno za protokolarna naslikavanja kad se potrebno pohvaliti kako, eto, ministarstvo pomaže u dijeljenju poklona.
No, kad je potrebno odgovoriti na pitanje zašto u Hrvatskoj i dalje postoje siromašna djeca i riješiti njihove probleme, dvadeset velebnih ministarstava vlade premijera Plenkovića, sa svih dvadeset ministara i tko zna koliko dužnosnika u njima, nije u stanju iznaći nikakvo rješenje, nego su primorani pomoć tražiti u inozemstvu.
I još se time hvale.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu