Ništa novog kod Megi Tačer iz našeg sokaka

Koliko se tinte prolilo, koliko je samo energije uloženo u tipkanju kako bi se ispitalo odakle, kvragu, mejlovi tom prokletom Index.hr-u. Mora da je u pitanju globalna zavjera da bi se srušila famozna nagodba o Agrokoru, a time i sama Domovina.

„Najčitaniji“ mediji u Hrvata, oni isti koji su do jučer bili na Borgovom ugovoru,  krenuli su preispitivati objavljene mailove Martine Dalić, ministrice gospodarstva, te Megi Tačer naših dana, donijevši ekskluzivnu vijest: zaboga, pa što tu ima novoga?

I stvarno, nema ništa novoga, Index.hr samo je donio crno na bijelo ono što smo ionako svi znali: Hrvatska je duboko korumpirana država čiji zastupnici pogoduju privatnim izvođačima i kojima su  demokratske procedure samo nepotrebna gnjavaža koja koči efikasnost i lepršavost tržišta.

Čak je i premijer ponovio njihovu mantru:  Što tu ima novo? I nema  tu ničeg novog jer je  pogodovanje prijateljima na račun svih nas način djelovanja već gotovo 30 godina.

Zar treba ponovno pred njušku stavljati pljačku na gradnji autoceste gdje su se malobrojni obogatili, dok će građani plaćati njihove profite, zar su svi zaboravili privatizacije poduzeća u kojima su do jučer radili da bi im na kraju rekli da su višak ili materijal za prijevremenu mirovinu kako bi na mjestu gdje su radili niknuli novi poslovni prostori i stanovi onih odabranih? A čini se da su svi zanemarili davne nacionalističke čistke javne uprave i sudstva kako bi na njihova mjesta došli oni podobni.

Treba stoga naglašavati jedinu istinitu tvrdnju koju ponavljaju premijerovi trbuhozborci zajedno s njim: tu zaista nema ništa novoga. Skupi se njih nekoliko i uz dobru papicu u skupim restoranima nazdravljaju uspješnu podjelu nečega što nije njihovo.

Većinski dio građanstva, radništva i seljaštva od početka su isključeni iz tog procesa da bi na račun svojih mizernih plaćani života održavali neman koja plaća stotine milijuna ili milijardi bilo čega malobrojnima i odabranima, u ovom slučaju su ih nazvali Borgovima. To se, naime, zove kapitalizmom, da se ne zavedemo onima koji ga nazivaju ovim ili onim imenima. Može to biti „klijentelistički“, „kompradorski“, „kroni“, „neoliberalni“ ili nazovite ga već kako hoćete, ali je činjenica da se radi o „običnom“, „ordinarnom“, „generičnom“ „univerzalnom“ kapitalizmu u kojem, privatizirajući pa dijeleći javne jasle, megi tačeri naših dana vide svoju priliku zajedno sa svojim kompradorima.

Ovo je država u kojoj jedna Megi Tačer naših dana, koja se sada sasvim slučajno kliče Martina Dalić, predstavlja neki faktor, zajedno sa svojim šefom koristi istu onu nacionalističku matricu kako bi opravdala curenje milijardi i tu stvarno nema ničega novoga. Ili da iskoristimo povijesne arhive: „Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto“. Ili da citiramo onu pravu Margaret Thatcher, dok su njeni kompradori raspačavali javno dobro: „Nema alternative“.

Što uopće Megi Tačer iz našeg sokaka ima zajedničko s desecima tisuća onih o čijoj sudbini navodno brine? Ništa. Navikla na ekskluzivne restorane koje isti ti deseci tisuća neće vidjeti ni u časopisima i koji u „reformama“ i „restrukturiranjima“ samo gube, megi tačeri ove bijedne države uz podrugljive komentare međusobno dijele povjerljive informacije, utjecaj i tuđi novac.

I otišla je ova Megi Tačer, dovoljno bogata i s dovoljno veza da neće trebati čekati u redu za šalter zavoda za zapošljavanje. Ali bez brige, dolaze novi megi tačeri poslije nje pa će se brojni mediji u nekom trenutku opet stati pitati što tu ima novoga. I neće tu biti ništa novog, osim što ćemo samo biti siromašniji. Ali ni tu nema ničega novog.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu