1.
U ponedjeljak, 23. ožujka, u Dalmaciji je pao snijeg. Državom upravlja represivni aparat. Na ulicama nema nikoga. Ekonomska situacija je teška s tendencijom daljnjeg usložnjavanja. Pred dućanima su redovi. Stvaraju se zalihe osnovnih artikala. Prekinuto je nogometno prvenstvo. Na TV-u su srpski filmovi, a nitko se ne buni. Svi su u strahu od zaraze.
Ne, nije ovo 1972.: znamo po snijegu na moru, nazivu države, himni i zastavi. Ona od prije gotovo pola stoljeća zvala se po istoimenom filmu: Variola vera. Misli se na bolest, ne na državu.
Nas je, izgleda, pokupio neki stroj za putovanje kroz vrijeme, ali neispravan. Kao da ga je MORH nabavio po posebno povoljnoj cijeni. No, nije to čak ni loše: od velikih boginja je u prošlom stoljeću umrlo između 300 i 500 tisuća ljudi. Od Covida-19 do utorka, 24. ožujka u 14 sati i 33 minute – 17.226.
Kažu da uvijek može gore. Hajde što kažu, već što imaju pravo.
2.
Iz Nacionalnog stožera civilne zaštite javljaju da zdravi ljudi ne moraju nositi kirurške maske, jer nema ni potrebe ni efekta. A taman poskupile... Svega će u ovoj zemlji biti osim zdrave poduzetničke klime. To je, inače, ono stanje u kojem takozvani sposobni ogule samo naivne prije nego im netko javi da su ispali budale.
3.
Portal Index je pokrenuo potpisivanje peticije kojom se traži da Vlada, predsjednik, saborski zastupnici, direktori javnih tvrtki... primaju minimalac do daljnjeg. E ako nas to ne spasi neće ništa. Kao što ništa nije lakše zamisliti od razgovora poslodavca i radnika nezadovoljnog plaćom do kojeg će jednom, nekada, kad – tada, doći. Uglavnom, vlasnik rada će se žaliti da mu je dvije – tri tisuće kuna malo, a veliki gazda koji uvijek i na svakom javnom natječaju nekim čudom ima najbolju ponudu, odgovoriti će: „Ako je predsjednik države mogao raditi za minimalac, krvi mi Isusove, možeš i ti“.
Kad tržište kreira bijeda, rad vrijedi najmanje. Uvijek, naime, ima onih kojima je nejasno da je bolje biti umoran, nego umoran i gladan.
4.
J.K. nije završio neke visoke škole: mrzile ga učiteljice, kako bi to rekao Sejo Sexon. Ima pet godina kako je otišao od kuće, iz Dalmacije, zaposlio se u Zagrebu, iznajmio stan i naučio da ne mora preskakati tramvajsku prugu kako bi izbjegao strujni udar. Zbog izvanrednih mjera je ostao bez posla. Bakica kod koje stanuje mu je smanjila najamninu taman prije potresa koji je podstanarski stan učinio neupotrebljivim. Kako je J.K. u međuvremenu promijenio osobnu i u osobnoj adresu, e tako sada može pitati u MUP-u imaju li slučajno slobodan kauč. Neće on dugo, samo dok se ovo ne smiri.
5.
Za idući je mjesec najavljeno, uz sva ostala, i poskupljenje cigareta. Kada ljudi ostanu bez novaca – a tome svjedočimo – i kada se, a nekada moraju, otvore granice, preko njih će preći i cigarete čudnih imena, te duhan u najlonskim vrećicama. Pušenje je, znamo, zbilja znamo, odvratna navika, ali i krasan izvor proračunskih sredstava. Do sada je, baš svaki puta, upravo proračunski prihod padao kako su cijene cigareta rasle. Pušači, naime, nisu mijenjali navike već dobavljače. Možda ne kao u susjednoj Bosni i Hercegovini gdje je svaka druga, da svaka druga!, kutija cigareta došla od nekog švercera, ali sigurno je broj onih što ilegalno nabavljaju a javno puše veliki. Pretjerano veliki, točnije. I njihov novac ne ide ni u zdravstvo, ni u školstvo, ni... Gdje ide, pušačima je nebitno.
6.
Stručnjaci tvrde kako je alkohol jedno od najefikasnijih sredstava za dezinfekciju. Pitanje za Nacionalni stožer glasi: ukoliko punoljetni hrvatski građanin popije pola litra ili malo više loze, šljivovice, travarice... što već voli, hoće li on biti pijan ili dezinficiran? Ima još: smije li dezinficirani upravljati automobilom? Da li se za počinjeno kazneno djelo u stanju visoke dezinficiranosti, takav oblik manifestiranja odgovornosti prema vlastitome i kolektivnom zdravlju uzima kao olakotna okolnost? I jedno retoričko: kako od znanosti koja nije našla lijeka za posljedice pretjerane dezinficiranosti očekivati da doskoči živahnom Covidu-19?
7.
Napadnutu se i Sjedinjene Američke Države. I to od istog neprijatelja kao Kina čija je borba počela prije nego se ostatak svijeta osvijestio. Zlo je, zatim, procvjetalo u Italiji, pa u Španjolskoj, zatim u Njemačkoj, Austriji... Da je MORH nabavio ispravan vremenski stroj deseti travanj bi čekali sa zebnjom, a ljeto u šumi. Neka nama Damira Krstičevića, dabogda živio 100 godina. Možda nauči i masku staviti.
Prvu "Zatvorsku koroniku" možete proćitati ovdje
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu