Prehrambena industrija i pandemija

Ne mogu se poslužiti onom starom poslovicom „dok nekome ne smrkne, drugom ne osvane“, jer u ovoj pandemiji svima nam se smrklo, ali nama koji se bavimo proizvodnjom prehrambenih proizvoda malo svjetlosti je unijelo to što je potražnja za našim proizvodima sve veća i samim time prihodi su nam sigurniji i izdašniji, a uostalom od kako je svijeta jesti se mora, slikovito nam predočava svoje gledanje na proizvodnju hrane Slavko T. vlasnik jednog zagorskog OPG-a.

I rezultati nekih već provedenih istraživanja pokazali su kako je veliki broj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstvenika pokazao žilavost i našao svoje mjesto na destabiliziranom tržištu te se pri tome lakše i brže prilagođavao od velikih poslovnih subjekata. Samo se prisjetimo početaka same krize u vrijeme  potpunog lockdowna kada su mnogi OPG-ovi svoju robu direktno prodavali na pragu potrošača i korisnika, jer su tržnice bile zatvorene.

Kakvo je stanje u poljoprivredi moglo se vidjeti i početkom listopada u Kolnu, na najvećem sajmu prehrambene industrije "Anuga". Među 4.600 izlagača iz 98 zemalja nalazili su se i izlagači iz Hrvatske, a opći je zaključak kako je za razliku od mnogih privrednih grana, prehrambena industrija dobro prošla kroz pandemiju.

Akumulirano znanje i resursi

I ministrica poljoprivrede Marija Vučković nedavno je na konferenciji “Zeleni plan u hrvatskoj poljoprivredi” kazala kako se hrvatska poljoprivreda u koronakrizi odlično snašla i odgovorila na brojne izazove, što potkrepljuju i brojke o rastu proizvodnje za 7 posto u 2020. godini.

„A brojke koje govore o produktivnosti imaju dvostruki rast između 12 i 16 posto na što su djelomično  utjecale okolnosti, kao i ulaganja u tehnologiju te bolja organizacija poslovanja. Štoviše podaci za ovu godinu pokazuju čak i zaustavljanje pada u proizvodnji mlijeka“, kazala je Vučković.

Milka Kosanović iz HUP-ove Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede ističe kako je prehrambena industrija jedna od onih s najdužom tradicijom u Republici Hrvatskoj te kao takva ima akumulirano i znanje i resurse, a prethodnih godina značajno se preustrojila i konsolidirala, što joj je sve pomoglo da bude „žilavija“ i otpornija u doma epidemije.

„Početkom lockdowna značajno je porasla potražnja za određenim artiklima, prije svega osnovnih prehrambenih namirnica, no nakon prvotnog povećanja potražnje i stvaranja kućnih zaliha potražnja se prvo značajno smanjila, a potom i ustalila. Danas se prehrambena industrija suočava s dodatnim izazovima - prije svega eksplozijom cijena sirovina (ovisno o podsektoru, prosječno 30-70%) i energenata (u pojedinim slučajevima i preko 200%). Svakako da će to tražiti daljnje konsolidiranje poslovanja, no izvjesno je da poljoprivredno-prehrambene kompanije neće moći isključivo iz vlastitih rezervi amortizirati toliko velike udare“, navodi Kosanović te odgovarajući na pitanje da li se proizvodnja prehrambenih proizvoda smanjila ili se povećala kaže: „Statistika industrijske proizvodnje ukazuje na pad proizvodnje u prehrambeno-prerađivačkoj djelatnosti, posebice u proizvodnji pića. Volumno, proizvodnja prehrambenih proizvoda manja je za 1,9%, odnosno za 18,8% u 2020. u odnosu na 2019. Ukupna industrijska za isto razdoblje bilježi pad od 3,4%.“

Kosanović navodi kako se ne može govoriti o dobitnicima i gubitnicima u prehrambenoj industriji.

„Proizvođači prehrambenih proizvoda standardno se bore s više izazova istovremeno i pokušavaju se kvalitetom i inovacijama izboriti za svoje mjesto na tržištu. U tom smislu kompanije snažno rade na razvoju novih proizvoda, poboljšanju formulacija i sl. što ih i u tržišnom smislu odgovarajuće (re)pozicionira. Ono što je izvjesno je da bi bilo mudro i potrebno jačati kratki lanac u proizvodnji hrane i u tom smislu sve lokalne kompanije bi trebale biti dobitnici u nadolazećem periodu ako nacionalne politike budu podržale takav strateški smjer razvoja domaće poljoprivredno-prehrambene industrije“, smatra Milka Kosanović. 

Smanjen deficit

Ističe da tijekom 2020. godine Hrvatska bilježi bolje rezultate u vanjskotrgovinskoj razmjeni poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u odnosu na 2019. godinu – deficit je smanjen za 31,5% odnosno za 388 milijuna EUR.

„Još uvijek najviše uvozimo meso (10,9% ukupnog uvoza), proizvode na bazi žitarica i škroba (8,6%), mlijeko, jaja i med (7,7%), hranu za životinje (7,6%) te pića (7,4%). U izvozu su najzastupljeniji žitarice (13,5% ukupnog izvoza), prehrambeni proizvodi visokog stupnja prerade (9,4%), ribe (8,1%), proizvodi na bazi žitarica i škroba (7,7%) te uljarice (7,6%). Hrvatska ostvaruje suficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni žitarica, uljarica, riba te mesnih i ribljih prerađevina. Pri tome žitarice i uljarice generiraju čak 77% suficita, dok u svim ostalim kategorijama poljoprivredno-prehrambenih proizvoda ostvarujemo deficit. Najveći deficit prisutan je u razmjeni mesa, mlijeka i jaja, hrane za životinje, voća i pića. Meso, mlijeko i jaja te hrana za životinje generiraju čak 46% deficita“, iznosi nam iscrpne podatke Kosanović.

Predsjednik Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske (PPDIV-a) Denis Paradiš pojašnjava da se, kada je u pitanju uvoz prehrambenih proizvoda, može reći da je uvoz 2020. godine bio za približno 6 % manji u odnosu na godinu ranije.

„Razlog tome je pad turizma, ali i otežan međunarodni protok roba s obzirom na COVID krizu što je ujedno dovelo i do smanjenja potrošnje. Dio toga se sigurno prelio i u ovu 2021. godinu, tako da je generalno gledajući, pandemija sigurno donijela pad uvoza prehrambenih proizvoda“, navodi naš sugovornik.

Svjedoci smo rasta cijena prehrambenih proizvoda pa smo naše sugovornike upitali hoće li se taj trend nastaviti ili će se cijene stabilizirati na što nam Ilka Kosanović navodi:

„U 2021. godini su cijene rasle, no ne toliko da bi u potpunosti pratile porast cijena sirovina na dobavnim  tržištima. Dapače, pojedini dijelovi industrije bilježe povijesne razine cijena sirovina - primjerice kava i kavovine - a koje nije pratio takav porast cijena finalnog proizvoda. Rast cijena neće se moći izbjeći ako se cijene sirovina i energenata ne stabiliziraju“, navodi Kosanović i dodaje kako se industrija hrane i pića uvijek ističe po visokom udjelu u BDP-u.

„To je jedna od najsnažnijih prerađivačkih grana industrije. Ima dugu tradiciju i veliki potencijal. Ono što je pred nama je učiniti ovu industriju snažnijom i konkurentnijom te samodostatnom u svim onim kulturama i proizvodima za koje kao zemlja imamo najveće potencijale“, zaključuje Kosanović.

Cijene hrane će rasti

Denis Paradiš pak ističe kako je teško reći hoće li se i kada situacija stabilizirati jer trenutno na svjetskom tržištu cijene sirovina divljaju, a dobavljači svoje cijene mijenjaju praktički na dnevnoj bazi.

„Zbog toga se vrlo teško mogu raditi planovi troškova proizvodnje jer nešto što danas košta 30, već idući tjedan može koštati 50, a do kraja mjeseca 60 i više. Za očekivati je da će se trend rasta cijena, po nekim predviđanjima, nastaviti vjerojatno dobrim dijelom i sljedeće godine, a onda bi se situacija trebala stabilizirati, no hoće li doći do povratka cijena na stanje kada su one počele rasti, teško je reći“.

Paradiš naglašava da se tijekom krize COVID-19 poljoprivredno-prehrambena industrija pokazala jednom od najotpornijih na tešku situaciju. 

„Ako gledamo situaciju u ostalim sektorima, ovdje nismo bili suočeni s otpuštanjima radnika, jer cijelo vrijeme korona krize, sva naša poduzeća uredno su poslovala, a neka u određenim periodima ostvarivala povijesne rezultate. Prava iz kolektivnih ugovora u poduzećima gdje ih imamo sklopljene nisu umanjivana, već su u nekim i povećavana.  S druge pak strane, prehrambena industrija već je duže vremena suočena s problemom nedostatka radne snage, pa se zbog toga okrenula uvozu radne snage koja ni približno nije na razini kvalitete domaćih radnika, te je uz to i trošak takvog radnika enorman. Slijedeći problem s kojim je suočena prehrambena industrija, a što će u budućnosti u velikoj mjeri utjecati na poslovanje, veliki je skok cijena sirovina do kojega je došlo uslijed pandemije. Svi ti troškovi porasli su u prosjeku 30% i više što će utjecati na cijenu proizvodu, a posredno i na poslovanje budući da je kupovna moć hrvatskih građana izuzetno niska, pa je pravo pitanje što nam nosi budućnost u prehrambenoj industriji“, navodi Paradiš i dodaje kako se u vrijeme pandemije proizvodnja prehrambenih proizvoda povećala.

„Direktan utjecaj na to je zasigurno imao otežan međunarodni protok roba što je smanjilo uvoz. Situacija s početka pandemije i lockdown proizveo je strah kod kupaca pa je došlo do pojačane kupnje prehrambenih proizvoda i stvaranja zaliha budući da se nije sa sigurnošću moglo reći u kojem smjeru će se cijela situacija odviti. Kasnije se stanje stabiliziralo, ali do nekog značajnog smanjenja proizvodnje nije došlo“, istaknuo je Paradiš.

Paradiš kaže kako je svakako situacija takva da se prehrambena industrija vrlo dobro snašla u cijeloj ovoj krizi i da je vrlo kvalitetno odgovorila na nastalu situaciju.

„Praktički prisiljena da sirovinu traži na domaćem tržištu, za sobom je povukla i poljoprivrednu proizvodnju. Na taj su način ova dva, usko povezana sektora tako reći ostala 'neokrznuta' krizom. Ono što je svakako važno istaći je da se upravo na ovom primjeru vidjelo kako bi se cjelokupna prehrambena proizvodnja trebala okrenuti upravo domaćim proizvođačima sirovina jer tako mogu sebi osigurati siguran i kontinuiran dotok provjerenih sirovina“, zaključuje Paradiš.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu