“Zanimali su me motivi zašto Bešker proglašava odluku Jutarnjeg lista da piše 'Harkiv' umjesto 'Harkov' samo koji dan nakon što je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje objavio da treba pisati upravo tako. Riječ je o nekoj vrsti dobrovoljnog odazivanja na zapovijed. Hrvatska građanska inteligencija reagira na komandu. Ona salutira. Riječ je o prodavanju intelektualnog sadržaja odazivanjem na komandu”, kazao je Ivančić Foto: Boris Pavelić
Jezik nije nevin. Zato je i tekst Inoslava Beškera u Jutarnjem listu, u kojemu je 28. veljače objasnio zašto će uredništvo ubuduće pisati ukrajinski “Harkiv” a ne ruski “Harkov”, motivom podsjetio na hrvatske devedesete, i tadašnje stvaranje “utvare nacionalne kulture koja se sva svodila na eliminaciju”. Kazao je to u petak u Dubrovniku kolumnist, pisac i novinski urednik Viktor Ivančić nakon što je promocija njegovih dviju knjiga završila raspravom o Ivančićevoj aktualnoj polemici s novinarom Jutarnjeg lista Inoslavom Beškerom.
Taj je razgovor potaknuo jedan posjetitelj promocije Ivančićevih knjiga “Radnici i seljaci” i “Zlomovina” u izdanju riječkog Ex Librisa, održane u sklopu “Proljetnog Rebedua” što ga je organizirao dubrovački aktivistički kolektiv “Rebedu”. Knjige su predstavili kolumnist tjednika Novosti Sinan Gudžević, novinar i pisac Boris Dežulović, urednik u Ex Librisu Zoran Grozdanov i Viktor Ivančić, uz moderaciju organizatora “Proljetnog Rebedua” Peru Mrnarevića.
U razgovoru s publikom na kraju predstavljanja, jednog od posjetitelja zanimalo je mišljenje Viktora Ivančića o prilogu spomenutoj polemici koji je 27. ožujka na portalu Autograf.hr objavio urednik tog portala, novinar i publicist Drago Pilsel.
Ivančić je odbio komentirati taj tekst, ali jest govorio o polemici koju vodi s Inoslavom Beškerom. Riječ je, podsjetimo, o raspravi započetoj nakon što je Ivančić 4. ožujka u tjedniku Novosti, pod naslovom “Jezik za očnjacima”, objavio reakciju na članak “Harkiv, a ne više Harkov!” Inoslava Beškera o Jutarnjem listu od 28. veljače. Na Ivančićev komentar od 4. ožujka, Bešker je 20. ožujka odgovorio Pismom Novostima, na što je Ivančić 26. ožujka odgovorio tekstom “Domobranstvo i lingvistika”. U polemiku se dan kasnije, 27. ožujka, s portala Autograf.hr uključio i Drago Pilsel, člankom “Ivančićev manifest neprofesionalizma i nehumanosti”, koji je Ivančić u Dubrovniku komentirao tek tvrdnjom – slažući se zapravo s primjedbom gledatelja iz publike – kako “Pilsel i ne može ništa drugo nego diletantski pisati”.
Opširnije je, zato, komentirao polemiku s Beškerom. “On je svojim tekstom potvrdio da antiputinovsko raspoloženje, koje ja podržavam, prerasta u proturusko”, ustvrdio je. Beškerov ga je tekst, kaže, premda po učincima zanemarivo manje utjecajan, podsjetio na ono što se u Hrvatskoj zbivalo devedesetih. “Bešker koristi sintagmu 'agresorski jezik'. Zbog jednog takvog 'agresorskog jezika', ovdje smo devedesetih imali utvaru nacionalne kulture koja se sva svodila na nasilje i eliminaciju: eliminaciju tuđica, filmova, knjiga, Rade Šerbedžije... Ono što je ostalo do danas rezultat je eliminacije: eliminacija kao kreacija”, kaže Ivančić.
“Zanimali su me motivi zašto Bešker proglašava odluku Jutarnjeg lista da piše 'Harkiv' umjesto 'Harkov' samo koji dan nakon što je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje objavio da treba pisati upravo tako. Riječ je o nekoj vrsti dobrovoljnog odazivanja na zapovijed. Hrvatska građanska inteligencija reagira na komandu. Ona salutira. Riječ je o prodavanju intelektualnog sadržaja odazivanjem na komandu”, zaključio je Ivančić.
Riječ je, kaže, o “političkoj instrumentalizaciji jezikom”, za koju Ivančić prvi zloslutan primjer pronalazi u knjizi Franje Tuđmana “Bespuća povijesne zbiljnosti”, prvi put objavljenoj 1989.. Ta knjiga, podsjetio je Ivančić, prvi je put uvela hrvatski novogovor, i time “izbacivanje i arhaizaciju” kao načelo upotrebe jezika. “Tuđman je tom knjigom jasno poručio što nas čeka i što treba učiniti. Nije jezik nevin”, kazao je Ivančić.
Sinan Gudžević ustvrdio je kako je Inoslav Bešker svojim odgovorom Viktoru Ivančiću u formi Pisma Novostima iznio nekoliko insinuacija. Dodao je da je “pustoš u leksiku” posljedica odnosa prema jeziku kakav je Bešker predložio u Jutarnjem listu. Tako se, poentirao je na kraju Boris Dežulović, “pravi još ljepši i još stariji hrvatski jezik; problem je samo u tome što ga ne znaju Hrvati. Hrvatski, naime, nije jezik Hrvata: ne znaju ga”.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu