Stradanja Roma u Drugom svjetskom ratu

Predsjednik države Zoran Milanović ovih dana ponovo se neumjesno našalio. Za promjenu na meti nisu bili politički protivnici Plenković, Jandroković ili Banožić, nego ni krivi ni dužni - Romi. Milanović je komentirajući Vladine mjere o štednji energije kazao: „Gledajte, ako ćete staviti klimu na 25, prodajte je Romima neka je odnesu, oni će napraviti profit na tome. Romi su vrlo spretni u tim stvarima“.  Dakako, to je izazvalo brojne reakcije a saborski zastupnik romske manjine Kajtazi kazao je kako čovjek koji je na čelu države u ovakvim situacijama treba bolje promisliti što i na koji način govori o svojim sugrađanima u javnom prostoru.

- Predsjednik države trebao bi biti predvodnik u borbi protiv bilo kakve diskriminacije, posebno one po nacionalnoj osnovi. Ovom izjavom uvrijedio je čitavu romsku zajednicu, ustvrdio je Kajtazi.

Mjesto stradanja memorijalni centar

Već odavno je jasno da se Milanović ne ustručava zakuhati, prozvati i nametati teme o kojima drugi šute i to radi s pravom, no ovakva neoprezna i neukusna izjava te oskudni pokušaj da se bude duhovit nije ništa drugo nego potpuni promašaj. Naročito ako znamo da je došla baš u vrijeme kada se u svijetu obilježava 2. kolovoz kao Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu – Samudaripena (masovno ubijanje op.a). Datum obilježavanja uzet je u spomen i sjećanje na 2. kolovoz 1944. kad je 2897 Roma ubijeno u koncentracijskom logoru Auschwitz i prihvatilo ga je Vijeće Europe te se komemorira u brojnim europskim zemljama kao dan sjećanja na sve romske žrtve Drugog svjetskog rata.

Tim povodom krajem prošlog tjedna otvorena je i izložba „In memoriam....Osobna svjedočanstva Roma i ne-Roma“ gdje je istaknuto da se vrlo često genocid nad Romima naziva „zaboravljenim holokaustom“. Naglašeno je kako je potrebno da priča o stradanju Roma zaživi u kolektivnoj europskoj povijesti te da bude prihvaćena kao ravnopravna ostalima o stradanju te da se o tome stalno i nanovo govori. Autorice izložbe su Sunčica Nagradić Habus i Dunja Jakopović, a na otvorenju saborski zastupnik Veljko Kajtazi posebno je naglasio važnost Romskog memorijalnog centra Uštica, kao trajnog svjedoka romskim stradanjima u Drugom svjetskom ratu.

Romski memorijalni centar Uštica nalazi se u neposrednoj blizini romskog groblja u istoimenom selu nedaleko od Jasenovca, gdje je za vrijeme Drugog svjetskog rata deportirano, a potom mučeno i ubijeno najmanje 17.000 Roma. U selu Uštica do sada je pronađena 21 masovna grobnica s tijelima ubijenih Roma, uključujući brojne žene i djecu.

Centar je izgrađen u svrhu trajnog obilježavanja najvećeg zločina nad romskim narodom, genocida nacističkog i ustaškog režima tijekom Drugog svjetskog rata. Tijekom tog najmračnijeg razdoblja novije svjetske povijesti u Europi ubijeno je između 250.000 i 500.000 Roma koji su sustavno proganjani, zatvarani u geta ili odvođeni u koncentracijske logore.

Kao što Holokaust označava progon i ubijanje Židova u Drugom svjetskom ratu tako i pojam Samudaripen (masovno ubijanje op.a), a koristi se i Porajmos (uništenje), označavaju genocid nad Romima.

Isprika i Zid boli

U Hrvatskoj je obilježavanje 2. kolovoza kao Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve započelo Romsko nacionalno vijeće, koje je 2. kolovoza 2012. godine, u suradnji s Centrom za provedbu integracije Roma u EU, organiziralo prvu komemoraciju na romskom groblju upravo u Uštici. Izgradnja kulture sjećanja utvrđivanjem prakse obilježavanja mjesta stradanja u Hrvatskoj nastavljena je donošenjem Jasenovačke deklaracije 2013. godine na konferenciji o stradanju Roma. 

Saborski zastupnik Kajtazi podsjeća da je proces pregovora i početka uređivanja prostora započeo sadnjom 21 čempresa kojima se simbolički obilježila 21 romska grobnica na tom lokalitetu.

- Romi nisu nikada tražili ispriku za zlo koje im je učinjeno. Za njih je isprika Romski memorijalni centar Uštica te Zid boli pred kojim se svatko može pokloniti romskim žrtvama ustaških zločina, naglasio je Kajtazi.

Povjesničar Hrvoje Klasić ističe kako u ranim ustaškim dokumentima nije bilo jasno koja sudbina čeka one koji nisu Hrvati, nema govora o antisemitizmu ili „anticiganizmu“.

- NDH je prema Židovima postupala po uzoru na naciste kako bi se dodvorili Hitleru, ali prema Romima su postupali na svoju ruku. U našem društvu sjećanje na romske žrtve svodi se na Jasenovac, a prava istina je da se teror nad Romima provodio i prije nego što je logor osnovan. Romi su ubijani po šumama i livadama, ali i u drugim logorima kao što je Jadovno. Bitno je skrenuti pažnju javnosti i na ta mjesta, kazao je Klasić, koji naglašava važnost postojanja Saveza Roma u Hrvatskoj „Kali Sara” koji kao organizacija shvaća važnost uključivanja Roma.

- U vrijeme Drugog svjetskog rata i Židovi i Srbi imali su neke organizacije, bilo političke, bilo vjerske koje su pomogle jednom dijelu ljudi da se spasi. Romi to nisu imali, te upravo zato trebaju čvršće biti vezani i organizirani. Kao druga važna stvar je obrazovanje, jer trebamo Rome koji će se baviti poviješću kako bi  istraživački rad dobio drugu dimenziju, navodi Klasić.

U Hrvatskoj je teško utvrditi broj stradalih u Porajmosu. Poimenični popis kojega vodi Javna ustanova Spomen područje Jasenovac sadrži podatke o 16.173 Roma, za koje se smatra da su pobijeni u Jasenovcu.

Progon i ubijanje Roma započelo je u Njemačkoj, gdje je broj Roma i Sinta u  vrijeme dolaska nacista na vlast bio relativno mali - oko 25.000 - pa je privlačio tek sporadičnu pažnju vlasti, koje su povremeno pribjegavale strogim mjerama da se ograniči kretanje karavana osoba bez stalnog prebivališta.

Izmjenom Nirnberških zakona od 26. studenog 1935. zabrane koje su se odnosile na Židove proširene su i na Rome, te su time zabranjeni brakovi i spolno općenje između "arijaca" i Roma, kojima je ujedno oduzet status državljana Njemačke. U godini početka Drugog svjetskog rata u sastavu državne policije osnovana je Reichszentrale zur Bekampfung des Zigeunerungwesens, također sa zadaćom da onemogući kretanje karavana.

Nacistički krvnici

Heinrich Himmler u travnju 1940. godine naredio je prvo preseljenje 2500 Roma iz Njemačke, na područje okupirane Poljske. Rome je pritom trebalo označiti slovom (Z) (njem. "Zigeuner", "Ciganin") a ako se vidjelo da su bili "miješane krvi" (ZM+) za one koje se prepoznavalo da su "pretežno romske" krvi, a (ZM-) ako se pretpostavljalo da kod njih prevladava "arijsko" podrijetlo. Oni kod kojih se nije prepoznavalo koje porijeklo prevladava, trebalo je označiti oznakom (ZM). Drugi veliki nacistički zlikovac Adolf Eichmann naredio je da se dio Roma iz Austrije deportira u geto koji se za njih imao u urediti u Łódźu u Poljskoj. Onamo ih je 5. studenog 1941. god. stiglo oko 1000. Poslije je taj broj narastao na oko 5000; a 1943. godine će svi oni biti premješteni u Sabirni logor Auschwitz. Hans Frank, koji je bio na čelu nacističke uprave u Poljskoj, odnosno onog dijela koji nije bio pripojen Njemačkoj, tražio je da se u Poljsku ne šalje više Roma, nego da se njihovo "pitanje" riješi na drugačiji način.

Tijekom prosinca 1942. Himmler je izdao još jednu naredbu da se svi Romi, osim onih koji su koji su bili zaposleni na poslovima koji su pomagali ratnom naporu iz Reicha, deportiraju u Auschwitz. Tamo su počeli biti dovođeni počev od 26. veljače 1943. godine. Ispočetka, za razliku od Židova, njihove obitelji nisu bile podijeljene, a nisu niti bili šišani do gola. Kod dolaska u logor našivan im je na odjeću smeđi trokut s vrhom okrenutim nadolje. Jedan red logorskih baraka sagrađenih neposredno pred dolazak Roma nazvan je Zigeunerlager. Taj je dio logora imao kapacitet za oko 10.000 zatočenika, te je bio zabranjen kontakt između njih i drugih zatočenika u logoru. Kasnije je u Auschwitz dopremljeno i više Roma - njih oko 23.000, od kojih je oko 19.000 naposljetku ubijeno u plinskim komorama. Dio muškaraca Roma je odatle poslan u rad na kamenolom u logoru Mauthausen.

Od ožujka 1943. godina Josef Mengele na blizancima - najviše među djecom u Zigeunerlageru - započinje razne medicinske pokuse. Djeca su namjerno bila izlagana zaraznim bolestima. Pred smrt zbog eksperimenta ubijani su injekcijama fenola, što je olakšavalo provođenje obdukcije. Dio Roma iz Francuske deportiran je u Dachau i neke druge sabirne logore na području Njemačke. Na područjima bivšeg Sovjetskog Saveza i nekih drugih zemalja na istoku Europe, njemačke Einsatzgruppen (mobilne postrojbe za ubijanja) su išle od sela do sela i radile pokolje Roma.

Kada su u pitanju stradanja Roma u Hrvatskoj, sve počinje kada vlasti Nezavisne Države Hrvatske ubrzo nakon proglašenja nezavisnosti 10. travnja 1941. godine, po uzoru na tadašnje njemačke rasne zakone donose Zakonsku odredbu o rasnoj pripadnosti, Zakonsku odredbu o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskoga naroda 30. travnja 1941. godine, te Naredbu o ustrojstvu djelokruga rada rasnopolitičkog povjerenstva 4. lipnja 1941. godine. Romima i Židovima, kao pripadnicima "ne-arijevskih naroda" oduzeta su tim propisima građanska prava.

Totalno istrebljenje

Smatra se da je u NDH ubijeno ukupno oko 26.000 Roma, od toga, kao što smo već spomenuli, oko 17 tisuća u Sabirnom logoru Jasenovac. Najvećim stratištem Roma u NDH smatra se Uštica. Takozvani "Ciganski logor", koji je bio dio Koncentracijskog logora Jasenovac, djelovao je od 1942. do 1945., a u njega su bile dovođene čitave romske obitelji. Tijekom ljeta 1942. svakodnevno su iz tog logora Romi prebacivani u obližnju Donju Gradinu i ondje ubijani, a dio Roma ubijen je i u samoj Uštici.

Premda popisi stanovništva i drugi službeni podaci iz doba Kraljevine Jugoslavije ne omogućuju utvrđivanje točnog broja Roma koji su II. svjetski rat dočekali na području NDH, na osnovi neizravnih indikacija Mark Biondich procjenjuje da ih je bilo približno 31 tisuću; druge procjene uglavnom se kreću od 27.000 do 28.000 Roma. Prvi poslijeratni popis iz 1948. otkrio je svega 405 Roma u Hrvatskoj i 422 u BiH, tako da je njihovo istrebljenje bilo gotovo totalno. Na području BiH je stanoviti broj Roma koji su bili muslimanske vjeroispovijesti i koji nisu bili nomadi, izbjegao pokolj, ali su se nakon rata deklarirali kao Muslimani. 

I sam Franjo Tuđman u svojoj knjizi "Velike ideje i mali narodi" zapisao je kako je „povijesna  činjenica da je ustaški režim NDH, u provedbi svojih planova o smanjenju ‘neprijateljskog srpsko-pravoslavnog pučanstva u hrvatskim zemljama’ izvršio velik genocidni zločin nad Srbima, a razmjerno još veći nad Romima i Židovima, u provedbi nacističke rasne politike“.

Njemački povjesničar Alexander Korb iznosi da, za razliku od holokausta nad Židovima, koji je u NDH provođen na zahtjev nacističke Njemačke, takvog zahtjeva Njemačke za provođenje porajmosa u NDH nije bilo. Ustaške vlasti su se na istrebljivanje Roma samostalno odlučile, premda po uzoru na Njemačku.

I na koncu, kako navode iz romske zajednice, treba podići razinu svijesti javnosti o strahotama koje su Romi proživljavali tijekom Drugog svjetskog rata, kako u Europi, tako i u Hrvatskoj. - Njihovo stradanje dugo je predstavljalo zanemaren dio stvarnosti koji je nedovoljno podučavan u školama, istraživan od strane znanstvenika te istican u javnosti, poručuju iz memorijalnog centra Uštica.  

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu