Super je boriti se protiv predrasuda kao što to radi autor teksta na Indexu, ali ako to radi šireći druge predrasude, onda je ta borba malo u stilu jedan korak naprijed a dva nazad, što se vidi i po stilu i po meritumu, jer to nisu nepovezane razine Foto: Zagreb Pride
Nisam urednica dugo niti znam točan broj mjeseci koliko dugo pišem, ali svejedno u tekstu s Indexa vidim više stvari koje u mom časopisu odnosno na mojim portalima ne bi prošle. Srećom, većinom surađujem s autorima kojima nije potrebno crtati da paze što šalju u javni diskurs. (Doduše, na Novom Plamenu su nam čak i prijetili tužbama kada smo odbili slične pljuvačke tekstove ili kad smo tražili konkretne dokaze za iznesene tvrdnje.)
Pitanje "Što je sporno?" čini se kao nešto što bi se u onakvom tekstu trebalo vidjeti iz aviona. Krenimo redom, konkretno.
Sporno je da je javno autao čovjeka bez njegovog znanja i pristanka. O tome je napisano i više no dovoljno radova, vidi na primjer Ili jednostavno guglajte "outing harmful" i pripremite želudac za rezultate.
Onda je sporno to što je autao mrtvog čovjeka, a kasnije i sam kaže: "Najlakše je gaziti nekoga kad znaš da se neće pobuniti." Iako postoji tzv. "fair outing" (pošteno autanje) prema kojem neki tvrde da se može autati mrtve, ovde ne govorimo samo o mrtvoj osobi, nego o poznatoj mrtvoj osobi i outanju kao političkom činu i korištenju smrti za samopromociju i reklamiranje vlastite emancipiranosti, prvo na Twitteru a kasnije na Indexu.
Zatim, sporno je korištenje riječi koje su govor mržnje (pe...r, tr...đa) i riječi koje su teške predrasude (ormaruše), odnosno otvoreno mizogine (konzervativne babe), a ujedno i ageizam. Da je tekst na engleskom i da je u njemu riječ f*g, na fejsu ga ne bismo čitali. S Twittera bi dobio izgon, ako se ne varam.
Onda je sporna otvorena homofobija i predrasude koje širi jer je morao (opet) javno iznijeti svoje mišljenje, poput npr. "Toleranciju ne tražim niti bih im je dao." Znamo da je ne bi dao, pa ono barem po tome što koristi riječi koje su daleko od tolerantnih.
Sporno je što saveznike opisuje kao da "nisu uložili ni pet minuta da se educiraju o našoj povijesti, politici i životnom iskustvu". U hrvatskom društvu postoji poprilično jak LGBT+ pokret, koji uključuje i mnoge saveznike (sam autor govori da su od prvog prajda na njemu i cis-het ljudi). Među njima su mnogi poprilično načitani i učeni ljudi, čiji se rad ovakvim konstatacijama javno pljuje, i to u svrhu dokazivanja vlastite pravičnosti.
Sporna je i ova rečenica, koja je sasvim moguće psihološka projekcija: "Mi smo za njih samo prava i prajdovi, a ne ljudi od krvi i mesa."
Sporna je ova rečenica, jer otvoreno kaže da bolje od Bage zna šta je Bago htio i šta je najbolje za sjećanje na Bagu: "Mislav Bago se nije autao dok je bio živ. Ali to ne znači da je želio da njegova homoseksualnost ostane vječna tajna." Nisam ga poznavala, ali poprilično sam sigurna da ne bi htio ni da to bude javna glasina.
Sporno je što mu je poštovanje mrtvih stran pojam: "Zašto da više čuvamo tu tajnu? Zbog koga? Sigurno ne zbog njega - njega više nema."
Sporno je što uspoređuje laprdanje po kafićima sa svojim javnim laprdanjem po internetu. Ili je glup pa ne razumije razliku u tisućama ljudi ili se pravi glup da bi mogao širiti vlastite predrasude: "Dakle jednoj društvenoj skupini je dopušteno sve, drugoj ništa." Jer eto ako si strejt ili u ormaru, sve ti je dopušteno, nema niti jednog jedinog drugog načina da te netko diskriminira. Kasnije se zaista usporedio sa žrtvama obiteljskog nasilja... A ne kuži da je on taj koji u ovoj priči najviše izgleda kao nasilnik (v. link kod prve sporne stvari).
Sporno je što je jednog od najboljih novinara svoje generacije, kojem sam Zahtila bar sudeći po ovom tekstu nije ni do malog nožnog prsta, odlučio opisati isključivo kao LGBT+ osobu (tokenizacija), a ne kao jednog od najboljih novinara svoje generacije. To čak i ne bi bilo sporno, da se nije sarkastično izrugao toj karijeri: "Uostalom, to je samo nevažna fusnota koja blijedi pred Velikim Značajem Njegove Novinarske Karijere."
Sporno je što donosi uopćene zaključke temeljem osobnog iskustva, nesvjestan da je moguće da postoje stvari koje on nije vidio na svoje oči: "U životu nisam upoznao LGBT osobu koja nije patila od nekog oblika autohomofobije." ili npr. "svaka osoba koja ti želi dobro će ti reći da se autaš"... Autanje je čin osobnog izbora, koji se posebice odnosi na stvari koje nas mogu dodatno traumatizirati ili obilježiti u javnom diskursu.
Sporno je da zahvalnost opisuje kao zamku da bi opravdao vlastitu nezahvalnost: "Međutim, tu se krije velika psihološka zamka - zahvalnost." Nastavlja da je to zato jer je društvo neljubazno pa to povezuje s autohomofobijom, iako se takva neljubaznost, odnosno zahvalnost na nečemu što bi se trebalo podrazumijevati, javlja ovisno o širem kontekstu, ne samo LGBT+ pravima.
Sporna je ova konstatacija: "prema drugim gej ljudima, pogotovo onima koje ne žele jebati, ponašaju se oholo i cinično" - stavljena u kontekst ostatka teksta u kojem je popljuvao LGBT+ zajednicu, odnosno sve koji su mu rekli da nije kul autati druge/mrtve.
U kontekstu ostatka teksta, a pogotovo npr. izraza "konzervativne babe", sporna je i ova rečenica: "Mnogi od njih su toliko arogantni da se usuđuju govoriti nam kako se trebamo sjećati pokojnika, poput seksističkih muškaraca koji dociraju ženama što im doliči."
Poprilično je sporno ovo: "Spominju pokojnika kao da je živ i da ga osobno traumatizira što se javno priča o njegovoj seksualnosti." - jer otkriva da autor ne razumije da postoji neka obitelj pokojnika, koju on osobno dodatno traumatizira tako što javno priča o Baginoj seksualnosti, a koja bi u nekom normalnom društvu, u kojem se ne bismo morali zahvaljivati za poštivanje temeljnog ljudskog dostojanstva, imala vrijeme i priliku da žaluje za čovjekom, svojim članom, kojeg je prerano izgubila.
Čak i kada bismo zanemarili da se radi o mrtvom čovjeku, ovdje nije riječ o stilu, nego o izrazima kojima nije mjesto u javnom diskursu, a koji najviše otkrivaju o onome tko ih piše, odnosno onome tko ih objavljuje. Super je boriti se protiv predrasuda kao što to radi autor teksta na Indexu, ali ako to radi šireći druge predrasude, onda je ta borba malo u stilu jedan korak naprijed a dva nazad, što se vidi i po stilu i po meritumu, jer to nisu nepovezane razine.
Na kraju krajeva, prije merituma autorove i opće emancipiranosti, postoji onaj nešto stariji, na koji se ovaj nadovezuje: o autanju drugih bez njihovog pristanka i tome šta sama LGBT+ zajednica misli o tome, ne samo sjebano društvo. Koje, također ponavljam, ne činimo ništa manje sjebanim kad objavljujemo tekstove koji su kmečanje "tko ne misli ovako, taj kleveće i laže", dakako uz otvoreno mizoginu i homofobnu retoriku. Upravo suprotno. To što je tema mrtvac bi prvo trebalo utjecati na način na koji se piše o njemu. Na kraju krajeva, autor sve to piše o sebi, a Bagino ime mu je samo klikbejt. Nije tabu pričati o Baginoj smrti, ali pitanja koja trebamo postaviti su kako je umro, zašto je umro i kako teče službena istraga, a ne s kim je dijelio krevet.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu