Bidenu će 2024. biti 82 godine. Da li ga to diskvalificira za posao predsjednika? Kako je senilnost medicinska kategorija i zahtijeva dijagnozu, pitanje se doima teoretskim, a diskurs blizu diskriminacije na osnovu godina. Konačno, Biden je samo osam mjeseci stariji od Micka Jaegera, te nešto mlađi od Bob Dylana Foto: EPA/Jacquelyn Martin / POOL
Hoće li opet Biden na Trumpa? Da li je moguće da Amerika u dvadeset i prvom stoljeću nema boljih rješenja? Da li je već viđeni film odista neizbježan? Odgovor na ova pitanja je: vrlo vjerojatno.
Teze pitanja je: Kako je do toga došlo? I što to znači?
Prvo o Bidenu i demokratima.
Osamdesetogodišnjak je puno uspješniji predsjednik nego što je bilo tko - uključujući i vodeće demokrate - spreman da prizna. Njegov dvogodišnji zakonodavni indeks je izuzetan. Između ostalog, uknjiženi su bitni pomaci u kontroli oružja na ulicama, okolišu, zdravstvu i infrastrukturi. Sve to u doba maksimalne polarizacije, i u Americi u kojoj 40 posto stanovništva predviđa (a neki i priželjkuju) građanski rat u narednih deset godina. Bidenova partija je uz to - na sveopće iznenađenje - na među-izborima sačuvala Senat, a za dlaku i Kongres.
Da je politika sport (hmm… politika je sport i to grubi, kontakt sport, kažu cinici), Biden bi bio Zlatan Ibrahimović. Njegov Milan je prošle godine osvojio talijansku ligu (prvi put poslije jedanaest godina). Zlatan je iste godine proslavio četrdeset i prvi rođendan. Osim osam golova i tri asistencije, Ibrahimović je mladom Milanovom timu dao neophodnu stabilnost i veteransku mudrost. Bez obzira na ozbiljnu ozljedu, Milan mu je u 42. godini produžio ugovor. Ibrahimović je ove sezone na klupi, a Milan je na petom mjestu (Napoli im bježi 18 bodova).
Da je politika Hollywood (hmm… politika je Hollywood, kažu isti cinici) Biden bi bio Clint Eastwood. „Mule“ (Mazga/Mula), Eastwoodov film iz 2018. godine, jedan je od rijetkih američkih studijskih filmova koji rasnu napetost komentira s pozicije autentične, humanističke empatije. Taj mali, spori, jeftini, gotovo kamerni film je u svijetu zaradio 175 milijuna dolara. Clint ga je režirao i njemu glumio glavnu ulogu sa 88 godina.
Jedini razlog što bilo tko sumnja da će Biden biti demokratski kandidat 2024. su njegove poodmakle godine. Sve ostalo – uključujući i činjenicu da je Biden već jednom pobijedio Trumpa, i to iz opozicije, što nije niti lako niti često – je na njegovoj strani.
Bidenu će 2024. biti 82 godine. Da li ga to diskvalificira za posao predsjednika? Kako je senilnost medicinska kategorija i zahtijeva dijagnozu, pitanje se doima teoretskim, a diskurs blizu diskriminacije na osnovu godina. Konačno, Biden je samo osam mjeseci stariji od Micka Jaegera, te nešto mlađi od Bob Dylana.
Demokrati, prava je istina, nemaju rezervnu varijantu, nekog tko bi mogao preuzeti štafetu iz Bidenovih staračkih - mada ne i drhtavih - ruku i nastaviti borbu za mlako-progresivne ideje. I to je to.
Na drugoj strani, pak, vremešni Trump (76!) će imati mlađahnu i brojnu konkurenciju. Prije svih, tu je guverner Floride, Ron DeSantis (44), kojeg mnogi vide kao favorita. U ring će i bivša Trumpova ambasadorica u Ujedinjenim nacijama Nikki Hailey (51), bivši potpredsjednik Mike Pence (63), bivši ministar vanjskih poslova Mike Pompeo (59), guverneri Larry Hogan (66, Maryland) i Glenn Youngkin (56, Virginia), kongresmen Tim Scott (57), možda i teksaški senator Ted Cruz (52). Bit će ih još.
Što vise prot-kandidata, to bolje za Trumpa! On ima potpunu, bezuvjetnu kontrolu nad cirka 35 posto vjernog republikanskog glasačkog tijela. U stranačkom predizbornom sistemu gdje pobjednik na razini država koje glasaju u pred-izborima uzima sve (kod demokrata se glasovi dijele proporcionalno rezultatima), DeSantis i društvo će na raspolaganju imati tek onaj dio izbornog kolaca koji ne pojede Trump. A on ima zdrav apetit.
To se dogodilo i u pred-izborima 2016. godine, kada je Trump zacementirao presudan postotak pouzdane glasačke baze, a ostali su se u kružnom streljačkom stroju samo-uništili. To je velika tehnička i taktička prednost.
Trump ima i stratešku prednost. On je prvi put pobijedio ne zato sto je republikanac, nego usprkos tomu. Njegova poruka – minus, razumije se, grozne i opasne rasističko-nativističke retorike – nije bitno različita od Bidenove.
I jedan i drugi se prvenstveno obraćaju zaboravljenoj, neškolovanoj, radničko-seljačkoj Americi. Trump im obećava budućnost koja sliči na idealiziranu prošlost (“Make America Great Again”). Biden zagovara popravak sadašnjosti za neku bolju budućnost (“Build Back Better”). Ključne riječi su “again” i “back”, smještajuci obje vizije u neveseli kontekst nacionalne nostalgije.
Cilj je privući mali, ali bitni postotak neovisnih ili neopredijeljenih glasača, te one koji su u prošlosti birali demokrate da pređu na drugu stranu, i obrnuto. I da tu ostanu.
(DeSantis je to već uradio u Floridi na prošlogodišnjim među-izborima. Naročito u Miamiju i okolici, lokaciji s ogromnom latino većinom koja je za republikanca na državnoj razini zadnji put glasala davne 2002. Trump to zna i zato ga stalno proziva, kao što je prije sedam godina ubadao Jebb “slabašnog” Busha, Ted “lažljivog” Cruza i Marca “malog” Rubia).
“Built back better” je, dakle, varijacija na “Make America great again”. Biden i Trump jednako vjeruju u “Američku izuzetnost” (“American exceptionalism”), samo joj Joe prilazi sa pozitivne i inkluzivne, i demokratske, a Donald sa negativne, ekskluzivne i autokratske strane.
“Mi gradimo ekonomiju u kojoj nitko neće biti ostavljen. Moj plan je da investiramo u mjesta i ljude koje smo zaboravili”. To je Biden rekao prije nekoliko tjedana, okružen stasitim građevinskim radnicima sa zaštitnim kacigama. To su riječi i ikonografija u kojoj bi Bidena mogli zamijeniti Trumpom, bez da itko primijeti. Vjerujem da Biden i njegov tim nisu zabrinuti zbog takvih usporedbi. Dapače.
Hoće li Amerika biti “izuzetna demokracija” ili “izuzetna tiranija” nije, što Johnny kaže, “mala zajebancija”. Naročito iz globalnog rakursa. Ali, dok god je romantizirana iluzija “Američke izuzetnosti” – tragično narcisoidna ideja zemlje s malim kapacitetom za samo-kritiku i introspekciju – nešto u što jednako vjeruju i demokrati i republikanci, tko je kandidat za predsjednika je sporedna stvar.
Nastavlja se….
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023.. godinu