Boris Veličan Foto: hrt.hr
Neki ti ljudi baš znaju upropastiti dan. Primjerice, urednik koji te nagovori da napraviš nešto što baš nikad ne radiš i pogledaš na HTV-u neku dokumentarnu ili zabavnu emisiju neovisnih proizvođača iz vanjske produkcije. Tu, naime, ima toliko „nagaznih mina“ da su vam šanse da to preživite bez posljedica na mentalno zdravlje gotovo nikakve.
No, dobar urednik nikad ne zanemaruje ono što se događa na svemoćnom Facebooku, a tamo već danima traje žestoka rasprava oko prve epizode serijala „Turistički vodič“ zagonetnog i intrigantnog naslova „Grudi Marije Jurić Zagorke i zatvorske lignje“. Ne samo da se zbog spomenute emisije žestoko na Fejsu svađaju znani i neznani, nego su se u raspravu uključile i udruge koje se bave ženskim pravima, predstavnici novinarske struke, ali i Zajednica društava turističkih vodiča Hrvatske!
Pa, šta je to, dovraga, napravio autor serijala Boris Veličan da su u zaborav nakratko pali i ruska agresija na Ukrajinu, i Hrvati zatočeni u Zambiji, i drastična poskupljenja svega i svačega, i afere koje se pišu s toliko nula da ih prosječni građanin ne zna ni pročitati, i predstojeća Dinamova skupština, pa i sam Andrej Plenković glavom i podignutom obrvom?!?
Ukratko, napravio je jedno veliko ništa, no kako zadani prostor ipak treba ispuniti nekakvim tekstom, raščlanimo malo to veliko ništa na nekoliko manjih ništica. I pozabavimo se, usput, nekim problemima važnijima od Veličana i njegove emisije.
Već u uvodu Veličan kaže da je proputovao pola svijeta i da su ga vodili brojni vodiči, pa se odlučio i sam okušati kao turistički vodič. Da bi si ispunio želju okupio je petero turista iz raznih krajeva svijeta i u prvoj epizodi serijala proveo ih Zagrebom i okolicom. HTV mu je, pak, omogućio da ostvarenje svoje želje gleda i na televiziji.
Ono što je izazvalo lavinu reakcija događa se već u prvim minutama te prve epizode, kada Veličan u Tkalčićevoj ulici govori svojim turistima da u Zagrebu postoji običaj da se na spomeniku Mariji Jurić Zagorki trljaju grudi kako bi vam se ispunila zamišljena želja. Pa onda i Veličan i turisti objeručke prionu tom poslu jer bi to, kao, trebalo biti jako smiješno.
„Pa, šta“, reći će oni koji brane Veličana „i u Veroni turisti dodiruju Julijine grudi i to je tamo uobičajeno“. Osim što to u Zagrebu nije bilo uobičajeno prije negoli je to Veličan ubacio u svoju emisiju kao samo njemu smiješnu zafrkanciju, treba reći da je Julija junakinja Shakespeareove tragedije Romeo i Julija i ne može sa sigurnošću reći da je uistinu postojala, iako je neki srednjevjekovni izvori navode kao stvarnu osobu.
Marija Jurić Zagorka je, pak, naša stvarna junakinja, prva hrvatska novinarka i najčitanija hrvatska spisateljica, koja je da bi to postala morala otrpjeti brojna poniženja, maltretiranja, spolnu diskriminaciju i ono što danas zovemo seksizmom. I treba stvarno promašiti „ceo fudbal“ pa smiješnim i primjerenim smatrati hvatanje njenih sisa. Tim više što, ponavljam, to nikome nije bilo smiješno, pa se čak i Veličanovi turisti čude kako muškarcima svašta padne na pamet u njihovim izmišljotinama i maštarijama.
I nastavak emisije nakon besmislenog diranja Zagorkinih grudiju je jednak besmislen i dosadan. Tumaranje propalim Jadran filmom, obilazak ratnih invalida i ručak (lignje!) u restoranu uz kaznionicu u Lepoglavi, uz stalno nabacivanje izmišljotina o ljudima koje sreću i lokalitetima koje posjećuju, Veličanovim je turistima vidno dosadno, baš kao i nesretnicima koji su svojevoljno ili po zadatku pogledali epizodu „Grudi Marije Jurić Zagorke i zatvorske lignje“ njegovog serijala „Zaželio sam si biti turistički vodič“.
Postoje neke indicije da je Boris Veličan pokušao biti hrvatska verzija Sache Barona Cohena i inaugurirati u Hrvatskoj brutalan, provokativan, beskompromisan i vulgaran humor, što bih osobno prvi pozdravio. No, za razliku od Ali G-a, Borata ili Brüne, njegov izmišljeni lik turističkog vodiča nije ni smiješan ni brutalan, pa čak ni vulgaran. On je, jednostavno – bezvezan i dosadan. Toliko dosadan da je 50-ak minuta prve epizode njegovog (božesačuvaj!) serijala moguće pogledati jedino uz pomoć tipke za brzo premotavanje na daljinskom upravljaču televizora.
Osim toga, brutalan, provokativan, beskompromisan i vulgaran humor je na HTV donijela još 2008. genijalna humoristička serija Zakon!, koja je iz meni sasvim nejasnih razloga prošla sasvim nezapaženo. Valjda zato jer su onda društvene mreže bile još u povojima, pa joj nisu brojni hejteri ili zagovornici napravili tako dobar PR kao Veličanu.
O tome kakve i od koga emisije iz vanjske produkcije otkupljuje HRT već je puno toga napisano. Zakonska im je obaveza da dio novca od TV-pretplate izdvoje za financiranje neovisnih dobavljača, što treba pozdraviti, ali bi možda netko trebao pažljivo pregledati ono što se otkupljuje od vanjske produkcije. Iako, što god se otkupi ne može biti tako loše kao Vrdoljakova serija „General“, na koju je HRT spiskao silne milijune, a svi ostali financijeri još i više.
Što se, pak, tiče prve epizode „Turističkog vodiča“, meni ona jako sliči RTL-ovom treš-serijalu Večera za 5, u kojem petero wannabe kuhara jedni dugima pripremaju jela i ocjenjuju ih, ali i iznose svoje mišljenje o ostalim sudionicima emisije. Pokušavajući biti Borat ili Ali G, Veličan je, eto, završio u Večeri za 5. Ali ne na selu, nego u Zagrebu.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu