Između suše i poplave

Prošlo je nekoliko tjedana od početaka novih velikih poplava u Hrvatskoj, no opasnosti još uvijek nisu iza nas. Upravo dok pišemo ovaj tekst stanje u Zagrebu je više suptropsko nego prijelazno između mediteranske i kontinentalne klime. Kišno je i nije vruće, nebo je prevučeno debelim slojem oblaka. Nove poplave uzrokovane količinom kiša i antropogenim faktorima prijete jugu države. Promjene su možda već stigle, a možda je ovo "samo" El Niño ("Dječačić"). To je jako važan globalni meteorološki fenomen koji  nastaje na južnoj polutci, donosi kiše i teoretski bi trebao najmanje utjecati na Europu. Dapače, utjecaj El Niña na Europu smatra se kontroverznim pitanjem jer je znatno slabiji nego u dijelovima svijeta koje dotiče izravno i teško ga je razlikovati od drugih fenomena koji možda imaju veći utjecaj na vrijeme u Europi.

No, budući da je Zemlja sustav zatvorenih posuda, pitanje izravnog utjecaja El Niña na Europu nije toliko presudno kao njegov neizravni utjecaj. Premda El Niño vjerojatno postoji stotinama tisuća godina, ako ne i duže, u posljednje vrijeme poremećena je njegova redovitost. "Dječačić" se ponavlja svakih nekoliko godina (dvije do sedam, a traje od 8 mjeseci do dvije godine), počevši u vrijeme Božića na južnoj polutci gdje tople mlazne struje iz Indonezije preko Pacifika iz dubina oceana podignu toplije morske struje uz obale Perua i Ekvadora radi čega nastaje kiša u Južnoj Americi – čak i u pustinjskim područjima.

Potom se takav atmosferski pritisak prenese do Meksičkog zaljeva gdje počne utjecati na Golfsku pa onda i Transatlantsku struju te nosi kiše Europi. Njegov utjecaj može trajati i do dvije godine, a ove, 2023. vratio nam se u punom sjaju. Oko toga je li ovo El Niño ili nije, ne postoji politički, društveni ni znanstveni konsenzus. Iako je El Niño prirodni i ciklički fenomen, njegovo definiranje je političko pitanje, pa različite zemlje koje dotiče (npr. Australija, Japan i SAD) proglašavaju El Niño ovisno o njegovoj snazi. Historijski gledano, "Dječačić" je prije 10.000 godina bio puno puno jači, dok se danas njegova globalna moć znanstveno usporava ali i znanstveno utvrđuje.

Međutim, kod svih studija uvijek prije rezultata i imena istraživača treba promatrati izvore financiranja i uzimati u obzir da ma gdje bile objavljene, nisu sve studije jednako kredibilne, čak ako tako i izgledaju. Stoga na pitanje jesu li ove kiše rezultat prirodnih globalnih meteoroloških procesa trenutno nema konsenzusa među znanstvenicima, a ni političarima. Jer i klima je kao što znamo itekako političko pitanje.

Nejednako zagrijavanje

Drugi mogući uzrok ovih kiša je prosto globalno zatopljenje. Logika je ovdje potpuno jednostavna: više temperature, više vlage u zraku, više kiše. Ali onda se postavlja pitanje kako raspoznavati ekstremne ali ipak prirodne događaje naspram onih koji su rezultat klimatskih promjena, dakle antropogenih faktora?

Pitali smo dr.sc. Ivana Güttlera s Državnog hidrometeorološkog zavoda za mišljenje. On prije svega upozorava da moramo razlikovati hidrološke čimbenike na tlu npr. bujične poplave, od atmosferskih, npr. kiša i kemijskih promjena u atmosferi. Pojašnjava dalje da se cijeli svijet zagrijava, ali nejednako, u različitim stupnjevima i da je u tome razlika između prirodnih procesa koji su jednolični od ovih uzrokovanih ljudskim djelovanjem (antropogeni čimbenici). U Europi atmosferski poremećaji, konkretno oborine, dolaze iz dva smjera. Globalni izvještaji o klimatskim promjenama često govore o tome da će do kraja stoljeća sjever Europe postajati sve kišniji, dok je jug podložan pritoku suhog zraka sa sjevera Afrike i procesa dezertifikacije Mediterana s naglaskom na područje Južne Europe (Španjolska, Francuska, Italija). U takvim predviđanjima Jugoistočna Europa (Balkan) se opet nalazi između dva trenda, ovaj put prirodna, a ne kulturološka i ostaje u prijelaznoj zoni tih dvaju glavnih Europskih procesa – povećanja kišnih i sušnih utjecaja. Kako ističe dr.sc. Güttler, ta dva procesa se međusobno poništavaju. Tako znanost nedavne poplave u Italiji ne smatra rezultatom klimatskih promjena već prirodnih procesa, dok se poplave u Gračacu i Obrovcu smatraju prirodnim nepogodama koje se događaju jednom u 500 godina.

Međutim, kako dodaje Güttler, nema dodatnih analiza koje bi sa sto postotnom sigurnošću zaključile radi li se u slučaju ogromnih kiša u Hrvatskoj 2023. godine o prirodnom fenomenu ili klimatskim promjenama. Ovdje se nameće pitanje budućih klimatskih promjena na Balkanu. Budući da je naš poluotok u prijelaznoj zoni između sušnih trendova s juga i navodno pojačanih budućih kišnih utjecaja sa sjevera, među znanstvenicima ne postoji konsenzus oko toga prijeti li Balkanu tropifikacija ili dezertifikacija. Hoće li biti više kiše ili manje? Da li je ova godina iznimka zbog  El Niña, ili je nešto što možemo i dalje očekivati zbog pozicije dodirne točke dvaju suprotnih utjecaja. Ipak, konsenzus svakako postoji u slučaju ranjivosti Južne Europe – Pirinejskog poluotoka, Južne Italije i dijelova Grčke.

Za razliku od ovih dijelova svijeta, na Balkanu, odnosno u Jugoistočnoj Europi, količina oborina se zasad nivelira na razini godine tako da se manjak oborina u sušnom dijelu godine (ljeto) pojača u vlažnom dijelu godine (jesen, proljeće). Znanstvenici u Hrvatskoj, ne brinu se stoga toliko oko količina godišnjih oborina, odnosno hidroloških ciklusa, koliko oko temperaturnih, odnosno oko globalnog zagrijavanja.

Manje snijega, ali više kiše

Dr.sc. Güttlera pitali smo kako će se točno nivelirati te oborine na godišnjoj razini ako neće biti snijega u Alpama čije otapanje puni naše vodotoke? Odgovor je da je točno da će biti manje snijega u Alpama, ali će biti više kiše, što bi trebalo držati oborine na Balkanu u ravnoteži. 

Ono što svakako možemo reći je da su poplave same po sebi – neotpornost tla, promjene na tlu, rezultat antropogenih faktora. Štete koje poplave uzrokuju češće su rezultat toga kako vršimo intervencije na tlu, nego koliko je kiše palo. Poplave u Hrvatskoj su, prema tome, suprotno tvrdnjama Hrvatskih voda koje smatraju da "tradicionalno" dobro rade obrane od poplava, rezultat ljudskog djelovanja, što je posebno problem u urbanim sredinama. Količina asfalta i betona onemogućava adekvatno upijanje viškova vode u tlo. Manjak zelenih i zemljanih, tzv. "spužvastih" područja smanjuje i punjenje podzemnih rezervoara voda što utječe i na stanje pitkih i podzemnih voda ali i snagu vodotoka rijeka.

Zanimalo nas je također i da li veličina zelenih površina, odnosno šume, imaju utjecaj na jaču kondenzaciju vlage u zraku nad Balkanom, za razliku od Španjolske ili Italije i Francuske. Doktor Güttler kaže da ne postoje studije koje su to istražile, ali je načelna pretpostavka da generalno gledano "ne postoji poveznica" između količine padalina na Balkanu zbog veće šumskog pokrova i manjih na Pirinejskom poluotoku. Ono gdje postoje poveznice između broja stabala i stanja u atmosferi su urbane sredine, neovisno o tome gdje se gradovi nalaze. A slično vrijedi zapravo i za poplave. Što više zelenih i "spužvastih" tala u gradovima, to manje bujica. Što bi onda značilo da "tradicionalno" dobre obrane od poplava kojima se samo-promoviraju Hrvatske vode dok istovremeno obranu rade betoniranjem nasipa i kontroliranjem vodotoka cementom mogu pogoršati poplave u Hrvatskoj. Ovdje se nećemo baviti procjenom šteta od poplava, ali dat ćemo vam poveznicu na Obrazloženje proračuna Hrvatskih voda i posebno vas usmjeriti na podatak o sredstvima predviđenima za sanaciju poplava (kod A100007, iznos, svega 3 milijuna kuna, ne eura).

No, nećemo trenutno širiti ovu kritiku budući da je rad Hrvatskih voda zadovoljavajuće pokriven u mejnstrim medijima. Umjesto kritike države i propitivanja njezine sposobnosti da se nosi s novim situacijama, možemo eventualno pohvaliti premijera što ovaj put nije izjavio da "Hrvatska nije problem" već da moramo biti pokretni u sprečavanju poplava. To je, dakako, rekao nakon što je Europska komisija u februaru ove godine pokrenula procese kažnjavanja više Europskih zemalja među kojima je i Hrvatska, a zbog kršenja Direktive o poplavama (Water Framework Directive, WFD). Hrvatska i druge zemlje nisu predale redovna polugodišnja izvješća o ulaganjima u obrane od poplave. Inače, ako vas zanima, Hrvatska ima ukupno 86 aktivnih opomena Europske komisije zbog nezadovoljavanja direktiva od kojih se većina tiče okoliša, klimatskih promjena, zaštite prirode, energetske učinkovitosti, zelene tranzicije i srodnih tema. Zašto bi to uopće bilo važno? Zbog toga što svi ovi nedostatci pokazuju nespremnost vlade i cijele vladajuće garniture da se pozabavi našom budućnošću. Naime, kršenja i neispunjavanja ovih uvjeta ne znače više ili manje poplava i kiša, suša i požara. Već sposobnost države da se nosi s takvim situacijama, kojih sad već naočigled ima više. No, to znači i puno gore stvari. Znači da kaskamo za Europom u zelenoj tranziciji, a to je društveno i političko, a ne meteorološko pitanje. To znači da ne povlačimo dovoljno sredstava iz Europe koja mogu generirati nova i zelena radna mjesta. To znači da namjerno kočimo procese koji pridonose društvenoj otpornosti na nadolazeće promjene. Svaka od ovih 86 opomena Hrvatskoj je potencijalna tema za sebe. Analizirajući ih možemo točno i precizno vidjeti na koje sve načine naše društvo nije spremno na klimatske i društvene promjene koje prve izazivaju.

Na primjer, u kontekstu okoliša, nismo na vrijeme "komunicirali" ili smo kršili Komisijine uredbe o odredbama o kvaliteti zraka, o odlaganju radioaktivnog i toksičnog otpada, običnog otpada, zaštićenih područja prirode, o obnovljivim izvorima energije, zbog kršenja Direktive o vodama, o održavanju rijeka, o morskom okolišu, pa još malo o staništima, o pesticidima, itd... Od 86 hrvatskih kršenja EU odredbi, njih 24 je iz područja klime, a još 20 iz područja energetike što znači da se u svim tim aspektima ne pripremamo dobro za buduće klimatske i društvene izazove te da nam je zbog toga otežan ekonomski oporavak, povećava se inflacija i sve smo siromašniji. Prostora za poboljšanje naše otpornosti na buduće klimatske prepreke ima više nego što možemo i sanjati. Ima ih unutar sustava i izvan sustava. A ima i onih izvan sustava koje se vrlo lako mogu uklopiti u sustav. Postoje prilike za radikalno jačanje demokracije. Za transformativne društvene napretke, za povećanje otpornosti na tržišnu ekonomiju, za iskorijenjivanje energetskog siromaštva. Već sada postoje tehnološke mogućnosti da više nikada ne morate ostati bez struje – ali nisu sve dostupne kućanstvima.  I u tome je temeljni problem.

Zeleni potencijali

Koje su mogućnosti u kontekstu sanacija poplava? To je možda i najbolji dio prilagodi na klimatske promjene, sve je povezano. Što god da napravite s jednim ciljem, djelovat ćete na sve druge ciljeve.

Na primjer, ako u urbanim sredinama ponovno uz sve prometnice posadimo aleje stabala s kakvima smo odrasli u Jugoslaviji, ta će nam stabla pružati utočište od hlada, održavat će količinu vlage u zraku, a kad pada kiša, onda će se viškovi vode slijevati niz njihovo korijenje sigurno u utrobu zemlje. Ako je to stablo pak neka voćka, onda ćemo voće u gradovima brati sa stabala umjesto da ga plaćamo 10 eura po kilogramu. I tako u krug. U koju god ideju samo malo dublje pogledate, svaka nudi nevjerojatne demokratske i zelene potencijale. Što je onda činiti Obrovcu koji je betoniran i Gračacu koji nije nimalo betoniran? U Obrovcu razbiti beton, posaditi uz pritoke vrste stabala koje traže puno vode, na padinama hrastove, bukve i druge autohtone vrste. U Gračacu pripaziti gdje gradimo, jer doline redovno poplave, makar jednom u pet stotina godina.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023.. godinu