Strogo kontrolirani Big Brother za Milanovićev ljepši profil

Sam je Svevišnji Zoranu Milanoviću i njegovoj neveseloj družini prije nekoliko mjeseci upriličio incident u kojem je neki nesretni televizijski trudbenik kamerom zapeo za zidnu lampu u dvorani za sjednice na što uznemirena ministarčad stade na sav glas zapomagati protiv nehumanih uvjeta rada, o ometanju u njihovu velevažnom poslu, a bilo je nešto i o dignitetu Vlade. Divan je to povod bio da provedu svoj naum o protjerivanju zlonamjernih i pokvarenih novinara što je moguće dalje od sebe.

I bi volja njihova.

Svježe i osunčane s godišnjih odmora dočekale su vladare u dvorani tri kamere putem kojih će ubuduće strogo kontrolirano općiti s narodom, onako kako to odluči režiser u kabinetu premijera, u skladu s dobivenim instrukcijama. Nećeš majci više da novinarska zabadala sebi umišljaju da mogu među ministarskim veličinama snimati što, kad i kako hoće. Jer svašta oni vide, i što trebaju i što ne trebaju.

Ovo drugo pogotovo. Od nenamještenih ministarskih faca preko njihova domunđavanja (pa zlo i naopako kada to i tonski uhvate) do premijerova šalabahtera na kojemu su mu, kao drhturećem pučkoškolcu, napisali sve – i "izvolite", i "otvaram raspravu", i "zaključujem raspravu", i "tko je za", i sve te druge silno teške stvari. Nisu mu savjetnici bili načisto ni kako premijer stoji s rednim brojevima, pa su mu za svaki slučaj, zabilježila je zločesta kamera, pored 11. točke dnevnog reda slovima napisali "jedanaesta točka", za svaki slučaj da čovjek ispravno pročita i ne izblamira se.

Snimatelji, što se Vlade tiče, mogu kamere objesiti o klin. Njihov posao će ubuduće raditi barem pola armije "volontera" zaposlenih u premijerskom uredu. Prednost pri angažmanu imat će oni s posebno razvijenim vještinama peglanja i glancanja. Ovoj navodno otvorenoj, transparentnoj i demokratičnoj Vladi dozlogrdilo je da javnost, posredstvom medija, želi vidjeti i znati što i kako radi. Neće njima nitko biti Big Brother, svoga konja za trku oni imaju, samo što u najnovijem, ne-znaš-bi-li-se-smijao-ili-plakao scenariju iz Banskih dvora ostaje sve manje onih koji će moći i smjeti reći: "Zorane, govori ti Big Brother, to nije dovoljno dobar razlog..." A i Vladine kamere, što nije nevažno, sigurno bolje znaju koji premijerov profil treba preferirati.

I tko je mislio da je vrhunac Vladinih skandala sa snimateljima bio onomad kada je jedan kolega s komercijalne televizije teglio svoju kameru noseći na sjednici Vlade majicu s natpisom "I don't need sex, government fucks me every day", što je silno uzrujalo premijerku Jadranku Kosor, do te mjere da je nevoljnik popio ekspresni otkaz, gadno se preračunao. Taj je zlosretni događaj govorio puno manje o mogućem neukusu i nepristojnosti snimatelja, a daleko više o osornosti, bahatosti, ali i pomanjkanju duha i smisla za humor u tadašnje Vlade. No, odluka Milanovićeve Vlade da se isključi od javnosti, i njome manipulira kroz svoje filtere i servira joj samo ono što je njoj po ćeifu ima nas dobro isprepadati.

Iako, to što je sada i službeno postala unplugged Vlada, zapravo nikoga ne bi trebalo čuditi. Ovaj je autistični i samoizolirajući krešendo sasvim prirodan i logičan slijed dosadašnjih poteza i odluka kukurikavaca.

Hoćeš predstavljanje kao velikog demokratskog i civilizacijskog dostignuća ograničavanje broja prosvjednika na Markovu trgu i njihovo trpanje u tor željeznih ograda pod mrkim pogledima do zuba naoružanih specijalaca, nakon što su ukinuli HDZ-ovu odluku o zabrani prosvjeda pod svojim prozorima...

Hoćeš petljanje i manipuliranje brojem potpisa potrebnih za referendum na raznim razinama, ovisno o tome je li im u interesu njegov prolazak ili pad...

Hoćeš premijerovo sustavno odbijanje da razgovara sa svima s kojima mu je sjedenje za stolom u opisu radnog mjesta, bili oni sindikati, poljoprivrednici ili strani ambasadori...

Ne možeš naprosto odlučiti je li ih do ove volšebne odluke vodio prezir prema javnosti ili strah od iste. I jednog i drugog u izobilju, pa ti budi pametan.

To što su napokon priznali da su unplugged od svih i svega oko sebe za Vladu je potez kratka daha i ne osobite mudrosti, koji će im možda dati malo mira, ali ta muzika mila njihovim ušima neće dugo trajati. Njihova je tuga u tome što bi im narod uskoro mogao zasvirati. Unplugged.