Aferim Croatia, aferim!

Dvanaesti igrač, fantastična atmosfera, pakao na tribinama, jedinstveni ugođaj, ovoga nema na svijetu… Čega smo se sve naslušali proteklih dvadeset i kusur godina dok bi jedna tribina odjekivala: "Ubij!", a druga spremno dočekivala: "Srbina!".

I tako godinama. Igrali Dinamo-Partizan, Cibalia-Zadar, Jadran (P)- Jadran (KS), Kustošija-Trnje… Bez razlike, novinari su padali u trans i svjedočili navijačkom čudu, a kad bi igrala reprezentacija, kompletna nacija padala bi u delirij.

"Ubij." "Srbina."

Simpatično, zar ne?

Petnaestak godina trebalo je da se lagano počne odustajati od ovakvog skandiranja. Valjda je i onima koji viču bilo pomalo glupo ubijati Srbina kad se igra protiv Talijana ili Zabočana.

Negdje se usput vuklo i ono "za dom", ali je taj usklik više bio, onako, za djecu. Pravi navijač, Hrvat, katolik, muž, otac i brat u to bi vrijeme tek onako, preko kurca, viknuo "spremni". Njega su uvijek više palili Srbi.

Međutim, vrijeme teče i od one je djece polako stasala nova navijačka armija Hrvata, katolika, muževa, očeva i braće. Njima je u ušima ostalo ono s istočne tribine "za dom", pa po Pavlovljevom refleksu "spremni".

I to, ono, baš zvuči dobro! Maksimir se trese, neprijateljska jedanaestorica na travnjaku napunila je gaće, pivo teče u potocima, donedavni predsjednik HNS-a Vlatko Marković je oduševljen. Toliko da zdušno (ne znam zašto se o pokojnima mora govoriti sve najbolje kad je ovaj bio notorna budala) brani za-dom-spremni trkeljajući nešto o operama, starom hrvatskom pozdravu, mač iz toka braćo...

Tada je čak i Hrvatski helsinški odbor pod Ivanom Zvonimirom Čičkom skočio na noge i krenuo lingvistički utvrđivati misli li Marković na stari pozdrav Hrvatske seljačke stranke ili pak na ustašku svinjariju.

Svima je i tada sve bilo jasno.

Možete li zamisliti da nakupina s istoka viče "vjera u Boga", a ovi sa zapada odgovaraju "i seljačka sloga"?

Sve je to bilo jasno svakome tko je želio da mu bude jasno. I Dragi Ćosiću, i svim ostalim populističkim trumbetašima koji nam godinama s ekrana javne televizije prodaju priču o fantastičnoj atmosferi dok rulja s tribina u transu traži krv. Srpsku, crnačku, rusku, slovensku... Svejedno.

Uostalom, evo svjedočenja HTV-ova novinara Saše Kosanovića na Facebooku: "Ugledni kolega iz Sportske redakcije HRT-a prošle je godine na HRT-u tražio da mi se da otkaz, jer sam u reportaži pustio nekoliko kadrova s utakmica reprezentacije na kojoj se urlao ustaški genocidni pozdrav ZDS (Za dom spremni). Nakon jedne urlačine, igrači su se otišli zahvaliti publici, što je taj kolega popratio uobičajenim floskulama o 12-om igraču, bla, bla, truć, truć... Ni tada, ni bilo koji put ranije, nije se čula osuda ustaških izgrednika. Mnogi su mi rekli da pretjerujem, jer se to djeca na tribinama igraju… Sinoć se opet urlalo u prvom dijelu i ajmo ustaše i Za dom spremni, ponovo je komentator šutio... Normalno, kada se godinama tolerira ustaško znakovlje u javnom prostoru, NDH-nostalgija u povijesnim knjigama, kada se pljuje sve što je partizansko i antifašističko, ne treba se čuditi jednom emigrantskom moronu poput Šimunića, koji je u ustaškom duhu odgajan u Australiji i koji je u Hrvatskoj na teren izlazio pjevajući pjesmu deklariranog ustašofila, MPT. Bila bi sramota ako HNS, FIFA i DORH ne pronađu način da Šimunića kazne, barem novčano i obaveznim odlaskom na predavanje o holokaustu i genocidu nad Srbima, uz javnu ispriku, pod obavezno. Naravno, nikakvu kaznu ne očekujem. Afram Croatia!".

Policija, naravno, u sramotnoj akciji Josipa Joea Šimunića ne vidi ništa sporno. A zašto i bi? I čovjek se nakon mjesec dana navikne na batine, kako ne bi budala.

Uostalom, nismo ribice u akvariju Davora Šukera da se ne možemo sjetiti kako je prošao onaj jedan jedini policijski inspektor Josip Gašparac koji je prije pet godina na Trgu bana Jelačića na koncertu Marka Perkovića Thompsona prijavio ustaškog tribuna zbog poticanja rasne diskriminacije, a kao nepoznate počinitelje i pojedince iz publike koji su isticali ustaška obilježja. Kratko nakon toga protiv njega, Gašparca, a ne Thompsona, pokrenut je disciplinski postupak zbog teže povrede službene dužnosti i nedoličnog ponašanja u službi i izvan službe.

Nasilnik, rekli su tada u policiji.

Rekli bi i danas, jer tko bi se usudio usred ovakve kampanje koja podsjeća na ono tužno vrijeme s početka tisućljeća, kada se SDP usudio doći na vlast, reći nešto drugo.

Scenarij je previše poznat.

Formiranje samozvanog stožera ogrnutog u crno koji po Vukovaru određuje gdje tko mora stajati u koloni, "dok ne stigne drugi naputak", sprečavajući prolazak predsjedniku države i premijeru toliko podsjeća na događanje naroda na splitskoj Rivi. Ili Sinjsku alku, svejedno, kada je ista skupina ljudi u crnom pomno odabrala publiku ne bi li se ponizilo nenarodnu vlast. Ili na one berače kestena, opet u crnim jaknama, koji su se muvali ispred kuće Janka Bobetka kako ne bi tog vremešnog oficira JNA i generala HV-a odveli u zatvor.

Scenarij se ponavlja.

I zato, aferim Croatia, aferim...