ANTIPROPAGANDNA PROPAGANDA

Iskustvena je spoznaja, nebrojeno puta potvrđena, da se – ako se u nečemu pretjera – u pravilu postiže učinak suprotan onome što ga se željelo postići. Sjedinjene Države (barem ove što su postojale u vrijeme Obame et comp.) i Evropska unija koja uporno odbija shvatiti kako se u Washingtonu neke stvari iz temelja mijenjaju, to iskustvo niti poznaju, niti priznaju. Tako se barem čini, ako je suditi po njihovom ponašanju u kampanji što su je nazvali strategijom otpora ruskoj propagandi koja, kažu oni, podriva same temelje zapadne demokracije.

I to dovodi do situacija vrlo sličnih onima iz vremena zloglasnog senatora Joea McCarthya i njegovoga “lova na komunističke vještice” u Sjedinjenim Državama, odnosno – da ne idemo dalje od vlastitih vrata – na prozivanje svih novinara koji su u Hrvatskoj u prvim godinama njezine samostalnosti radili za strane medije kao “medijske pete kolone”. Takvo “petokolonaško” (udbaško, komunističko, jugoslavensko) prozivanje svakoga tko ne dijeli zapjenjenu velikohrvatsku euforiju onih koji se, a bez ikakvog utemeljenja, nazivaju hrvatskim domoljubima, sve je prisutnije u Hrvatskoj i danas. No, paradoksalno je da to postaje manira i onih koji su nas u vrijeme nakon osamostaljenja tako zdušno poučavali tome što znače medijske slobode. Novinar koji se usudi napisati nešto kritički u odnosu na Evropsku uniju, a pogotovo ako se zauzme za ukidanje sankcija Rusiji (koje – dokazano – nisu donijele željene rezultate) naći će se s velikom vjerojatnošću na službenom dokumentu Unije koja objavljuje “urbi et orbi” tko su u Evropi “ruski propagandisti”. Priča o ruskoj propagandi koja dovodi u pitanje temeljne vrijednosti zapadnoga svijeta postala je ne samo opravdanje, nego i čvrsti alibi za – doslovno - sve i svašta, u prvome redu za prokazivanje (a kasnije i progon, jer to je logičan redoslijed) svih onih koji se usuđuju razmišljati na fonu različitom od onoga neoliberalnog sustava i njemu podložnih mainstream medija.

Na udaru su ruska agencija Sputnjik i televizijska stanica Russia Today (Rusija danas) što emitira na engleskom i na još nekoliko stranih jezika. Elektronski su mediji, otkako postoje, bili (i) sredstvo propagande, u vrijeme ratova strogo kontrolirane i cenzurirane državne propagande. No, njihova je primarna svrha bila i (sve do nedavno) ostajala - informiranje, ponekada cjelovito i potpuno objektivno, ponekada jednostrano i “filtrirano”, ali ipak – informiranje.

U vrijeme hladnoga rata Zapad je elektronske medije (najprije radio) pretvorio u moćna oružja podrivanja Sovjetskog Saveza i njegovih satelita. Nije nikakva tajna da je RIAS (Radio im Amerikanischen Sektor, dakle Radio u američkom sektoru) imao ključnu ulogu u iniciranju i poticanju revolta stanovnika istočnoga dijela Berlina, usmjerenog jasno protiv režima Njemačke Demokratske Republike, ili “socijalističke Njemačke”, stvorene uz nedvojbenu podršku Moskve, nakon što je Zapad, ujedinjavanjem američke, britanske i francuske okupacione zone stvorio Saveznu Republiku Njemačku (kolokvijalno: Zapadnu Njemačku). Nije dalje nikakva tajna da su Radio Free Europe/Radio Slobodna Evropa - RFE (za istočni blok) i Radio sloboda (za SSSR) utemeljeni izravno pod kontrolom Središnje obavještajne agencije SAD (CIA) i locirani u Muenchenu gdje je, čudna li čuda, bilo i sjedište zapadnonjemačke obavještajne službe, osnovane pod patronatom Amerikanaca. Niti je tajna da su tim radijem rukovodili obavještajci koristeći ga za svjesno i sustavno plasiranje ili poluistina ili potpuno isfabriciranih podataka, dakle: laži u funkciji ideološkog (ali ne i samo ideološkog) potkopavanja sovjetskog sustava. U izazivanju nereda u Mađarskoj godine 1956. (koje se danas slavi kao antikomunistički ustanak), kao i u ohrabrivanju otklona od socijalizma u tadašnjoj Čehoslovačkoj godine 1968.(što je u novokomponiranoj povijesti dobilo ime Praško proljeće), Radio slobodna Evropa imao je nezamjenjivu ulogu. Zanimljivo je primijetiti da RFE, sve do ratova u kojima se raspala Jugoslavija, nikada nije emitirao za južnoslavensku federaciju. Nju se nije željelo ni destabilizirati, ni potkopavati.

Sovjetska je propaganda u to vrijeme bila do te mjere gruba i očita, prizemna, da joj je jedva tko vjerovao. Drugim riječima: bila je zanemariva, jer nije postizala učinak. Na Zapadu nije jačao entuzijazam za komunizam/socijalizam, dok je na Istoku sve veći broj ljudi prihvaćao (vjerovao) u sagu o demokratskom društvu slobodnih medija i sretnih ljudi koji uživaju u blagodatima potrošačkog društva. RFE se izvukla iz zagrljaja CIA-e i došla pod nadzor Kongresa (uz kadrovske promjene na svim ključnim položajima, kao i uz redefiniranje programa) tek u devedesetim godinama prošloga stoljeća, kada je i pisac ovih redaka malo više od godine dana radio u centralnoj redakciji u Pragu. No, Zapad se u to vrijeme predao uvjerenju o pobjedi u hladnome ratu, umjesto da shvati kako se socijalizam sovjetskog tipa (realni socijalizam) urušio primarno zbog vlastitih slabosti. Jugoslavenskom socijalizmu, ne treba to zaboraviti, trebalo je već dobrano “pomoći” da kolabira. U to vrijeme Zapad više nije osjećao potrebu za agresivnom propagandnom kampanjom prema Istoku, dok Istok (Jeljcin na čelu Rusije) nije imao ni snage, ni volje da takvu kampanju usmjeri prema Zapadu. Stvari se, međutim, mijenjaju s dolaskom Vladimira Putina.

I tu je korijen nevolja s kojima se danas Zapad pokušava suočiti na posve neprikladan način. Ruska, ne primarno propagandna, nego informativna mašinerija okrenuta prema Zapadu počela je informirati brzo, aktualno, cjelovito, atraktivno (kopirajući, ali ne bez smisla, najjače zapadne konkurente) i ne propuštajući – naravno – ni jednu priliku da upozori na zbivanja što pokazuju očite slabosti kapitalističkog, neoliberalnog sustava. Tu jest prisutan element propagande, ali nedostaje nešto, što u sve većoj mjeri (pogotovo nakon invazije Iraka) postaje značajka zapadnog medijskog svijeta; nedostaju laži. Ruski informativni (pa, ako hoćete i propagandni) aparat usmjeren prema Zapadu naprosto ne laže. On će možda postaviti drugačije naglaske, dat će prvenstvo nečemu što će na Zapadu biti čak i prešućeno (!), ali – lagati neće. I – pozvat će kao sugovornike sve one ljude sa Zapada (ponekada možda periferne, čak i dubiozne, ali u pravilu itekako relevantne), koji na Zapadu ne mogu doći – posredstvom medija – u kontakt s javnošću (samo jedan primjer: bivši tehnički direktor CIA-e koji danas pripada tzv. zviždačima).

Reagirati na to popisima ruskih propagandista, lijepiti tu etiketu čak i novinarima čije pisanje nije po volji vrhu EU-a, može postići samo jedno, naime ono što se već i događa. Gledanost Russia Today raste, a čitanost njezine web stranice upravo je vrtoglavo porasla. I tako će i dalje biti, sve dok u zapadnim mainstream medijima ne progovori ono pravo, iskonsko novinarstvo, ne ono u službi interesa vladajućih i vlasnika, nego ono u službi javnosti i istine. Ako su ostaci toga novinarstva u “slobodnome svijetu” i njegovim “slobodnim medijima” još preživjeli. Trebalo bi se nadati da jesu. U protivnome – trijumfirat će Joseph Goebbels, 70 godina nakon samoubojstva u Hitlerovom bunkeru u Berlinu.

Tekst prenosimo iz tjednika Novosti