Nekadašnji i sadašnji nasilnici uživaju sve društvene počasti, a nasilje je postalo jedan od glavnih preduvjeta uspjeha Foto: Ante Pavić
"Zlostavljačima nije mjesto među nama!" poručivao je jedan od nekolicine transparenata koje su držale dvije prosvjednice na središnjem zadarskom trgu. Dvjestotinjak Zadranki i Zadrana skupilo se u srijedu na Narodnom trgu kako bi poručili da je nedopustivo da nakon više nego očitih dokaza iz pritvora izađe Darko Kovačević "Daruvarac", koji je prije šest mjeseci u jednom zadarskom kafiću pola sata brutalno mlatio 18-godišnju djevojku dok su vlasnici tog istog kafića mirno promatrali prebijanje kao što iza svoje strane šanka gledaju svoje goste dok ispijaju kavu.
Ali, što ako je već kasno? Što ako je spremnost na nasilje postalo jedan od glavnih preduvjeta da uspijete u ovom društvu i da zlostavljači ne samo da su davno među nama, nego im se spremnost da nekoga fizički napadnu dobrano honorirala i danas zbog toga uživaju sve društvene počasti?
Nećemo ići daleko jer memorija domaćeg zoon politicona ne seže dalje od tri dana, pa se nećemo vraćati u zadarsku kristalnu noć 1991. godine, kad je popaljeno i opljačkano više od stotinu objekata u vlasništvu Srba. Ipak, učinimo skromni napor i vratimo se na trenutak u 1999. godinu, samo kako bismo se brzo vratili u današnje vrijeme. Vratimo se na spektakularno otvaranje Europskog jedriličarskog prvenstva u Zadru, kad je tadašnji dožupan i istaknuti član HDZ-a Božidar Longin "Zadranin" izudarao opernog pjevača Borisa Martinovića jer je ovaj zbog gustog dima baklji odbio pjevati hrvatsku himnu.
Longinova karijera je nakon tog junačkog čina procvjetala. Postavljen je u Hrvatske šume, gdje je bio član Uprave, pojedini članovi rodbine otkrili uspješno poduzetništvo, a sav trud napokon se isplatio 2017. godine, kad je izabran za zadarskog župana, a u to vrijeme se spominjao i kao jedan od budućih ministara. Pobijedio je natpolovičnom većinom glasova i nije isključeno da je neki od prosvjednika i prosvjednica koji su se u ponedjeljak okupili na zadarskom trgu i pred tamošnjim sudom, glasao baš za njega. Zadranke i Zadrani vole HDZ i u tom gradu ta stranka uvijek pobjeđuje.
Dobro, osim jednom, kad je 2001. godine pobijedila nezavisna lista Stanislava Antića, bivšeg direktora jedne od najuspješnijih tvrtki bivše Jugoslavije – SAS-a. S osvojenih 10 mandata u skupštini, Antićevo imenovanje novim gradonačelnikom Zadra trebalo je biti samo formalnost, ali će mlađim čitateljima biti poznat jedan potez za koji smatraju da ga je izmislio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Zastupnica s njegove liste Renata Peroš glasala je ipak za HDZ-ova kandidata Božidara Kalmetu "Zadranina" i sve ostalo je dozlaboga predvidljiva povijest. Kalmeta je postao gradonačelnik, a Peroš je nakon toga postavljena da upravlja Narodnim muzejom, primajući tamo plaću i zapošljavajući opskurne zabavljače i konobare za komercijaliste u istom tom muzeju.
"Samovolja i bahatost Renate Peroš prešla je sve granice kad je natječaj za radno mjesto voditelja Kneževe palače skrojila po mjeri ekonomistice Lorene Peroš – još jedne zaposlenice Muzeja koja s muzeološkom strukom nema veze – te kad je otprilike u isto vrijeme oformila radno mjesto voditelja Malog arsenala i na njega – bez javnog natječaja – postavila Davida Ricova, osobu sa završenom srednjom ugostiteljskom školom i bez minute radnog staža u bilo kojoj kulturnoj djelatnosti ili na rukovodećoj poziciji", stajalo je u peticiji grupe građana u kojoj se tražio raskid ugovora o radu Davida Ricova i Renate Peroš te imenovanje vršitelja dužnosti ravnatelja Narodnog muzeja u Zadru, do raspisivanja i provođenja javnog natječaja za odabir novog, obrazovanog, iskusnog, stručnog i moralnog voditelja te ustanove.
Vlast, naravno, šuti, pa Peroš i dalje nesmetano drži svoju kulturnu poziciju, a Kalmeta je, usprkos ozbiljnim optužnicama, pod ravnanjem premijera Andreja Plenkovića završio u Predsjedništvu HDZ-a. Sumnjamo da će dugogodišnji proces protiv njega ikad završiti, a svjedoci u međuvremenu mijenjaju iskaze pa će Kalmeta, prema svemu sudeći, duboku starost dočekati na slobodi.
Kao što se sa svoje pozicije pročelnika Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvo u Gradu Zadru, i člana GO-a HDZ-a Zadar, ne miče Mario Pešut "Zadranin", nepravomoćno osuđen za obiteljsko nasilje nakon što je izudarao svojeg nećaka i napao njegovu majku. Pešut na svojoj poziciji još skrbi za socijalno stanje i zdravlje grada Zadra.
"Doli HDZ! Doli sud!" povikao je osamljeni glas u ponedjeljak među prosvjednicima ispred suda u Zadru. Pozivalo se u ponedjeljak u Zadru na zaustavljanje nasilja nad ženama, ali se nitko nije sjetio predsjednice Kolinde Grabar Kitarović - žene, majke, kraljice - koja je otvoreno stala protiv ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Prosvjed u Zadru nije mogao proći bez prstohvata šovinizma kao jednog od bitnih začina ovog društva, a za to se pobrinula majka žrtve, koja je prvo zahvalila svojem gradu na potpori pa dodala: "Nek Daruvarac ide odakle je i došao", aludirajući na porijeklo nasilnika koji nije rođen u Zadru.
Pojedina djeca u Zadru sliježu ramenima na pitanja o prebijanju svoje vršnjakinje, i na neki način mogu shvatiti Kovačevićev čin. Posve priviknuti na svaki oblik nasilja – od fizičkog do psihičkog, pa i političkog - ne vide neki veliki problem u malo šaketanja. A i zašto bi, kad je nedavna povijest njihova grada povijest institucionaliziranog nasilja. Ako je istina da na djeci svijet ostaje, onda nam se ne piše dobro.
Nasilje, ne samo u ovom gradu, posve je normalizirano i postalo je preduvjet za napredovanje na društvenoj ljestvici. Vrijedi se poigrati s mišlju da se Kovačević upiše u stranku. Nakon toga bi mu, valjda, samo nebo bilo granica. Diploma nije problem, da se to srediti. A onda bi sve išlo prirodnim tokom: pročelničko mjesto, mjesto u nekom gradskom ili komunalnom poduzeću, pa onda državno poduzeće, nakon čega ni neka dužnosnička pozicija nije neuhvatljiva. Treba samo biti poslušan i šefu u Zagrebu nositi glasove, a onih mangupskih vremena bi se prisjetili uz butelju vina u kojem finijem restoranu. Narod, čija politička memorija ne seže dalje od tri dana, nastavio bi glasati kao što su ga navikli te bi mirno nastavio promatrati prebijanje, baš kao što su učinili vlasnici kafića u kojem je Kovačević mlatio djevojku.
Skrojeno je, dakle, društvo po mjeri nasilnika, i kao takvo funkcionira savršeno.
"Kakav je miris krvi na vašim rukama?" stajalo je u ponedjeljak u Zadru na jednom transparentu.
Preciznije bi bilo pitanje: "Kakav je miris krvi na našim rukama?"
*U prvoj verziji teksta pogrešno je navedeno ime Darka Kovačevića, što je naknadnom intervencijom ispravljeno. Ispričavamo se na tome.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu