Hrvatska i Hrvati neće nestati, ne brinite se. Gej lobi zna što radi i kako se gradi, pa nismo mi HDZ. Istina, pederi će naguziti Hrvate kako bi ih spasili, ali to je za dobro Hrvata. Još bolje, naučit će Hrvati u tome uživati. Nema na čemu!
Na nedavnom predstavljanju svojih demografskih mjera, a potaknuta masovnim iseljavanjem iz RH, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dramatično je ustvrdila: "Provedba mjera ima cijenu, neprovedba još veću, a to je nestanak hrvatskog naroda i države u ne tako dalekoj budućnosti." Time se pridružila i mnogim drugima u javnosti koji upozoravaju na skori nestanak Hrvata i Hrvatske, no razloga za brigu nema. Znam da su mnogi u međuvremenu izgubili vjeru u opstojnost Hrvatske, pa je zato potrebno hrvatskoj javnosti otkriti da Hrvatsku čeka ružičasta budućnost.
Naime, gej lobi je odlučio stvar preuzeti u svoje ruke i naš plan spasa Hrvatske se punom parom provodi.
Sve je počelo kada sam prije nekoliko godina, prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, bio kao stalni hrvatski delegat na redovitom godišnjem sastanku svjetskog gej lobija i mnogi kolege su me pitali kakvo je stanje u Hrvatskoj. Odgovorio sam im da stanje trenutno nije toliko loše, iako nije ni dobro, no da će se ubrzo početi rapidno pogoršavati, te da Hrvatskoj prijeti potpuni krah i odsklizavanje u ono što se u političkoj teoriji zove "failed state". Pitali su me kako mogu biti siguran u to, pa sam im detaljnije objasnio.
"Draga topla braćo, Hrvatskom već desetljećima većinom vladaju bijeli strejt muškarci, a kao glavni moralni arbitar u društvu figurira Katolička crkva. To već samo po sebi znači da je propast Hrvatske neizbježna, no strejteri koji vladaju u Hrvatskoj su posebno nesposobna, nacionalistička i korumpirana sorta, baš nevjerojatno pokvareni i licemjerni da će im uspjeti uništiti državu i narod mnogo brže nego što bi uspjelo drugima. Nakon ulaska u EU slijedi masovni egzodus normalnog stanovništva, iz čega će slijediti krah mirovinskog i socijalnog sustava i cijelog gospodarstva, što će ekipa na vlasti i njihovi podržavatelji istovremeno ignorirati i činiti sve da to postane neizbježno. U toj situaciji će na površinu isplivati najveća hrvatska govna, koja će tvrditi da govore u ime naroda i bore se protiv onih na vlasti, čime će se proces propasti dodatno učvrstiti. U ovom trenutku predviđam kako za naših života neće više biti ni Hrvata ni Hrvatske, osim kao primjera ludo smiješne povijesne ironija naroda koji je zbog gluposti vlastitog nacionalizma i zadrtosti uništio samoga sebe. Za LGBT zajednicu u Hrvatskoj se ne trebamo brinuti, oni će svi ionako otići prije toga. Kraj Hrvatske će izgledati tako što će se dvojica preostalih ustaša u državi međusobno poubijati oko toga tko je pravi domoljub, a tko je potajni udbaš."
"No, je li nestanak Hrvatske loša stvar? Treba li to nas uopće brinuti? Jasno je da mi imamo i moć i znanje i sredstva i sposobnost pomoći Hrvatskoj da ne nestane i da postane normalno mjesto na život, no ima li smisla da se time bavimo?" pitao je kolega Hajo iz Njemačke, naočiti visoki plavokosi Teutonac u kožnatom outfitu.
U tom trenutku sam shvatio da se u mojim rukama nalazi budućnost Hrvatske te da od odgovora koji ću dati na to pitanje ovisi hoće li tisućljetni hrvatski san završiti kao noćna mora.
"A čujte, znamo da čovječanstvo i ljudska civilizacija uopće ne bi izgubili ništa naročito vrijedno nestankom Hrvatske i Hrvata. Ako ćemo generalizirati, Hrvati nisu baš neka jako simpatična nacija, strašno su iskompleksirani i malograđani, pate od podaničkog mentaliteta. Hrvat će radije pojesti pet kila kravlje balege nego izaći na ulicu prosvjedovati za svoja prava. Ali to nije najgore u vezi Hrvata, najgore je što će nakon što je smazao tu balegu svima okolo objašnjavati da su oni budale jer odbijaju jesti balegu. Nisu naravno svi Hrvati takvi, no problem s onima koji nisu je što se njima smuči život kad vide tko ih okružuje, kako razmišlja i kako se ponaša. Kad se netko poput Hrvata tako svojski trudi skočiti s litice u provaliju, ali je istovremeno i nesposoban čak i to izvesti kako treba, nije nerazumljivo ako je promatraču sa strane prvi refleks takvoga udariti nogom u dupe za taj konačni korak naprijed nego ga pokušati odvratiti od skoka…" govorio sam polako se znojeći, jer sam shvatio da se ne mogu sjetiti ni jednog jedinog razloga zašto bi gej lobi ili bilo tko išao Hrvatsku spasiti od propasti.
No, sentimentalan kakav jesam prema Hrvatskoj i Hrvatima - ipak sam najbolji seks u životu imao s jednim Hrvatom - odlučio sam zaigrati na kartu za koju sam znao da će biti pobjednička. Kad je već došlo do toga da nema nikoga drugog tko bi Hrvatsku spasio, bit ću to ja - iako sam znao da će me do kraja života pratiti taj loš glas.
"Priznajem da nema nekih uvjerljivih racionalnih razloga za to da spasimo Hrvatsku, ali to ne znači da uopće nema razloga. Mi to možemo učiniti, to bi trebao biti naš glavni razlog. Ako ne mi, tko drugi? Globalna homoseksualna agenda se uspješno provodi već desetljećima po planu, imamo UN, imamo banke, imamo Silicijsku dolinu, imamo sve medije, imamo sveučilišta, imamo Hollywood, imamo EU, imamo američki Supreme Court, imamo sve što smo davno zacrtali preuzeti, gej prava se postojano šire svijetom i zapravo se naš svemoćni lobi odavno nije dohvatio nekog pravog izazova. Sve što želimo ostvariti je u međuvremenu postalo lako te zaboravljamo kako je bilo teško doći do ove pozicije, koliko su generacije prije nas krvarile i spletkarile da možemo usmjeravati svjetske procese. Zaboravili smo što je to uhvatiti se u koštac s problemom za koji nisi siguran možeš li doista riješiti, postajemo mekani, a ako mi pederi išta volimo onda je to tvrdo. Spas Hrvatske bi nam dao priliku da provježbamo atrofirane mišiće, da se prisjetimo kako je boriti se za izgubljenu stvar. Ne bismo mi, draga moja topla braćo, samo spašavali Hrvatsku, spašavali bismo i sami sebe!” uskliknuo sam odlučno.
Za velikim konferencijskim stolom pronio se žamor odobravanja, a predsjedavajući susreta - Juan iz Španjolske - je nakon što je nakratko napudrao lice predložio da glasamo o tome hoće li gej lobi spašavati Hrvatsku ili je prepustiti njenom usudu. Bio sam pozitivno iznenađen što je više od dvije trećine delegata glasalo ZA, a očekivano sam imenovan liderom radne grupe čiji je zadatak bio sastaviti plan za spas Hrvatske i provesti ga u djelo. Nakon što smo završili tu jedinu temu dnevnog reda u točki "Razno", otišli smo na chemsex party u Williamsburgu.
S obzirom na općepoznatu intelektualnu, kreativnu i stratešku nadmoć pedera - nije nikakva slučajnost da su Aleksandar Veliki, Michelangelo, Leonardo, Isaac Newton, Tesla itd. bili gej - plan za spas Hrvatske sastavio sam u društvu s Rainerom iz Austrije i Nigelom iz Velike Britanije dok smo sljedećeg popodneva nakon partyja ispijali artisanal čaj od kombuche u kafeu u Bed-Stuyu. Nakon sat i pol ćaskanja, tijekom kojega je pedantni Rainer hvatao bilješke, a Nigel se šalio kako će jedan Britanac opet zeznuti Hrvate kao 1945. Na Bleiburgu, imali smo gotov masterplan, koji se te 2012. počeo primjenjivati i sve do danas se odvija baš onako kako je gej lobi to zamislio. George Soros je bio oduševljen kad sam mu sve ispričao sutradan na radnom ručku, te je odmah rekao da neće štedjeti sredstva kako bi nam pomogao. Ah, dobri stari George.
Prvi nam je princip bio da Hrvati, baš kao kod penetracije u analnom seksu, trebaju prvo osjetiti bol da bi mogli doći do užitka. Zato je bilo potrebno za početak na vlast dovesti hrvatske političare koji su sastrugani baš s dna kace, gori od onih poslovično groznih, te smo odlučili da je potrebno na mjesto predsjednice države postaviti nekoga tko izgleda kao drag queen, a toliko se kuži i u geopolitiku, s time da smo znali da su šanse za uspjeh veće što je kandidatkinja banalnija. Za premijera smo imali više opcija, buljookog mutavog tipa koji izgleda kao savršeni sadomazo gimp ili pak nekakvog mlitavog cuba koji misli da je veliki jebač. Njihov je zadatak bio da Hrvatsku unište još više, da jasno Hrvatima dokažu da je nacionalističko-katolički projekt hrvatske države totalna propast. Taj dio je bilo najlakše odraditi, znali smo da će nam tu puno Hrvati rado pomoći. Jedva da je trebalo iz pozadine povući ikakav konac.
Ključno je pak bilo da masovno iseljavanje Hrvata, za koje je svakome s pola mozga bilo jasno da slijedi po ulasku u EU, bude usmjereno u prave zemlje, naročito Njemačku, Irsku i Švedsku u EU i Kanadu za one koje bi išli preko Velike bare. Tamo će cijele hrvatske obitelji naučiti kako je to živjeti u civiliziranom društvu u kojem postoji bračna ravnopravnost i Povorke ponosa nisu nikakva ugroza nacije nego maltene nacionalni praznik, pa će razviti još veći stid prema nacionalističko-katoličkom konceptu Hrvatske. Iz tog stida će naravno izrasti prijezir, ali i inat, s kojim će se moći lako manipulirati. Cilj je zamijeniti staru, filoustašku hrvatsku dijasporu koja i dalje njeguje nekakve nacionalističko-romantičarske fantazme i blebeće o “tisućljetnim snovima” novom kozmopolitskom, progresivnom dijasporom, koja će za otprilike dva-tri izborna ciklusa u Sabor izabrati umjesto Željka Glasnovića i sličnih jednu dyke on bike, jednog rodno fluidnog zastupnika-cu i jednog pedera kao troje zastupnika iz dijaspore.
Sitnice poput ratifikacije Istanbulske konvencije jedva da treba spominjati - naravno da se rodna ideologija morala uvesti u Hrvatsku i na mala i na velika vrata, a sve što je bilo potrebno jest uvjeriti nekog tamo premijera da je to jako važno za njegovu briselsku karijeru. Kad je čuo da mu ratifikacije IK garantira poziciju povjerenika u sljedećoj Europskoj komisiji, brže-bolje je učinio sve da bude ratificirana. Ratifikacija nam je bila važna i kako bi se točno pokazalo koliko ima oni Hrvata koji su spremni “ginuti” za najzadrtije i najgluplje stavove, a oni su nam dodatno olakšali posao kada su se sami imenom i prezimenom i s OIB-om upisali u knjige za raspisivanje referenduma. Tu smo uštedili dosta novaca, jer smo originalno planirali da ćemo potrošiti milijune na data mining kako bi sastavili listu najgorih mogućih Hrvata, no oni su se na naše oduševljenje sami organizirali i sastavili nam tu listu. Rainer - CFO našeg projekta spasa Hrvatske - time je bio posebno oduševljen, stalno se raspitujući kako ide potpisivanje za referendume protiv Istanbulske konvencije i ukidanje manjinskih prava, ponavljajući "Ausgezeichnet!" nakon svakog mojeg apdejta.
Cijela stvar oko ustavne definicije braka kao isključive zajednice muškarca i žene je sadržajno riješena uvođenjem životnog partnerstva, za koje je i Željka Markić shvatila da je u pitanju de facto brak, te ga proglasila prevarom glasača, dok se začkoljica oko posvajanja sređuje ciljanim tužbama koje će na najvišim instancama europskog sudovanja dovesti do toga da Hrvatska uskoro mora odobriti usvajanje djece istospolnim parovima. Za reformu homofobnog školstva smo naravno našli jednog simpatičnog tipa s Cambridgea da predloži kurikularnu reformu (Zar mislite da je slučajno što se zove kurikularna a ne kurikulska? Ne budite naivni!), koja zbog otpora Katoličke crkve neće moći biti odmah provedena, što je naravno bio i cilj. Provedba kurikularne reforme bi Hrvatima prerano dala nadu da im država može biti ipak bolja, a i dalje smo u “što gore, to bolje” fazi plana gej lobija. Svoje smo ljude polako postavili na ključne pozicije u državi, od nadzora tajnih službi do vođenja najvažnijih demokratskih institucija.
Predvidjeli smo, naravno, da će nam najveći izazov predstavljati hrvatska Katolička crkva. Ipak je to institucija koja je kroz stoljeća sačuvala ovakvu iteraciju hrvatskog nacionalnog identiteta - skučenog uma, licemjernu, netrpeljivu, kičastu. Znali smo i da će se Crkva svim snagama oduprijeti bilo kakvim promjenama na bolje za Hrvate i Hrvatsku - ako godišnje sišeš od Hrvata milijardu kuna, zašto bi želio da se opamete? - te da kako bismo porazili Crkvu moramo planirati dugoročno i udariti iz više pravaca. Primjerice, s jedne strane se zato u medije sve više plasiraju pedofilski skandali u kojima svećenici siluju dječake, što je, ruku na srce, iznimno lagan posao jer ih ima toliko, te je samo potrebno da postanu javno poznati. S druge strane se radi na promoviranju promigracijskog stava, čija će konačna posljedica biti da će Hrvati katolici u Hrvatskoj postati manjina.
Taj dio masterplana gej lobija za spas Hrvatske je djelomice prozreo predsjednik Hrasta Ladislav Ilčić, početkom prve migrantske krize lamentirajući da su migranti “biološki nadmoćniji” od Hrvata i da imaju više djece. Ilčić naravno nije razumio glavni moment našeg plana, a to je da su heteroseksualci uopće najveći svjetski proizvođači pedera. Nitko nije rodio toliko pedera kao heteroseksualni roditelji, dapače može se bez problema reći da 99 posto pedera koji postoje danas na svijetu i koji su postojali ikada u povijesti čovječanstva imaju heteroseksualne roditelje.
Glupi homofobi misle da gej parovi žele posvajati djecu kako bi ih onda zarazili svojom homoseksualnošću, ne shvaćajući da se oko toga uopće ne moramo truditi jer znamo da će deset posto djece koju porode strejteri biti gej. Reproduktivni odnos strejtera i pedera možda je najsličniji razmnožavanju aliena iz poznatog filma Ridleya Scotta - strejteri su nam potrebni za određeni inkubacijski period nakon kojeg im iskočimo iz prsa i onda preuzmemo poziciju moći u tom odnosu. Nije slučajno što ubacivanje malog aliena podsjeća na deepthroating, a što ono što izleti kasnije iz prsa izgleda kao obrezana kita. Uostalom, govorim sada u vlastito ime, nisam lud da se bavim dobivanjem djece sve dok se mogu baviti dobivanjem spolno prenosivih bolesti na raskalašenim orgijama ili u javnim zahodima.
U svakom slučaju, Hrvatsku će u sljedećim godinama naseliti tisuće i tisuće migranata pod diktatu Bruxellesa (tj. našeg lobija koji tamo vlada), koje već dočekuju razne organizacije koje financira pajdo gej lobija Soros, tako da će oni em biti gej saveznici em podići svojom “biološkom nadmoći” broj rođenih pedera u Hrvatskoj, a smanjiti značajno udio Hrvata katolika u stanovništvu. Krajnji cilj je jasan - Hrvatskom će najkasnije do 2050. vladati koalicija Afrohrvata i Pederohrvata, dok će Hrvati katolici biti zaštićena manjina. Naravno, imat će Hrvati katolici svoje zagarantirane manjinske zastupnike u Saboru, ali nećemo im dati da glasaju o vladi i proračunu, pa nismo ludi. Trebaju znati gdje im je mjesto. Mogu objavljivati neki folklorni časopis, dobit će za to sredstva iz budžeta.
Jasno, da bi Hrvatska bila spašena ona bi morala postati i ekonomski održiva, što je također predviđeno u planu gej lobija. No, taj dio je zasad top secret, jer je nadolazeći ekonomski krah RH potreban kao izlika da se konačno otkažu Vatikanski ugovori, tako da ne mogu otkriti ništa u vezi naših mjera dok se aktualni proces gospodarskog kolapsa ne odigra do svojeg logičnog kraja. S obzirom na to kako su proteklim desetljećima Hrvatskom upravljale hetero-nacionalističke elite uz asistiranje Katoličke crkve, to će se desiti najkasnije do 2025.
Buduća prosperitetna i progresivna Hrvatska duginih boja po planu gej lobija bit će prostor slobode, blagostanja i sreće. Dječaci će hodati u haljinama, ženska nogometna reprezentacija će biti naravno popularnija od one anakrone muške, u lektiri će biti i romani Zorana Ferića, pored bankomata će stajati abortusomati, a središnji nacionalni događaj će biti Sinjska alka na kojoj će iz podteksta konačno prijeći u tekst sve ono o alkarima i njihovim momcima. To da će se na Sinjskoj alki natjecati i žene i osobe ustavom zaštićenog trećeg roda se podrazumijeva.
Kome se to ne bude sviđalo neka izvoli odseliti u Mađarsku ili Poljsku.
Da sažmem: Hrvatska i Hrvati neće nestati, ne brinite se. Gej lobi zna što radi i kako se gradi, pa nismo mi HDZ. Istina, pederi će naguziti Hrvate kako bi ih spasili, ali to je za dobro Hrvata. Još bolje, naučit će Hrvati u tome uživati. Nema na čemu!