Europski komunisti nemaju rogove, a ni rep im ne raste

Nikola Vuljanić, laburistički europarlamentarac, odlučio se u europskoj skupštini u Strasbourgu pridružiti grupi zastupnika okupljenih u Ujedinjenoj europskoj ljevici – Zelenoj nordijskoj ljevici (GUE/NGL). Budući da dijeli klupu sa zastupnicima njemačke lijeve stranke Die Linke, kao i članovima Komunističke stranke Češke i Moravske (KSČM), Komunističke partije Portugala (PCP) i Komunističke partije Grčke (KKE), kao i grčke Syrize te irskog SinnFeina, Vuljaniću su u Hrvatskoj neki političari poput Ruže Tomašić prigovorili da se zapravo pridružio radikalnim ljevičarima, a takva etiketa na ovim prostorima sasvim sigurno nije nešto s čim se može lako politički preživjeti.

"Ako hoćete lijepiti naljepnice, dobro, GUE/NGL je grupacija na lijevom političkom krilu Europskog parlamenta. To što mi neki političari eventualno prigovaraju na opredjeljenju zaista je njihov problem. Pa ne mislite, valjda, da bih se trebao priključiti konzervativcima ili ostati nezavisan da ne uvrijedim nečije političke osjećajčiće. Grupacija kojoj sam se pridružio naziva se 'konfederalnom', ne bez veze. Apsolutno ne postoji nikakva obveza poštivanja direktiva ili obveznog držanja zajedničkog stava, što nisam siguran za tzv. velike grupacije. Ako o nekoj temi mislim drugačije od grupacije - bez obzira je li riječ o svjetonazorskim razlikama ili jednostavno o procjeni da se odlučuje o interesu Hrvatske - glasat ću i diskutirati onako kako ja mislim da je pametno. I nitko mi neće zbog toga prigovoriti, niti bih takav prigovor tolerirao", kaže Vuljanić.

Potvrđuje da u Hrvatskoj postoji stigma kada se za nekoga kaže da je komunist. "Najčešće taj žig oko sebe lijepe oni koji su i sami bili partijski funkcionari, pa su se naglo početkom devedesetih našli u prvim redovima na misi. Upoznao sam neke od članova grupacije koji u svojim zemljama pripadaju komunističkim partijama. Nemaju rogove, a ni rep im ne raste. Ponekad se s njima slažem, ponekad ne, ali se u svakom slučaju respektiramo. Na jednak način respektiram, na primjer, nizozemske desničare čudnih ideja glede imigranata (posebno islamskih) ili britanske konzervativce. Ni oni nemaju ni rogove ni repove. A nemam ih ni ja", objašnjava laburist iz Karlovca.

Prema njegovim riječima, odlučio se pridružiti GUE/NGL-u zato što misli da budućnost Europe kao kontinenta i EU kao organizacije jamči samo pravednija raspodjela društvenog bogatstva i veća socijalna osjetljivost. Ako tog neće biti, tvrdi Vuljanić, Europa će ponovo potonuti u blato nacionalnih isključivosti, samoživosti i izolacionizma, unutar sebe i prema van.

Ističe da jedino ljevica može pružiti rješenja te istodobno poštivati načela ljudskih prava koja nisu politička, nego su  civilizacijska tema. "Današnji socijaldemokrati u gotovo svim europskim zemljama su - kako je to Zoran Milanović lijepo sročio – 'moderna liberalna stranka'. Uvjeren sam da je neoliberalizam, u kojem je pohlepa jedini motiv, neprijatelj svega ljudskog u nama i svega što se posljednjih par desetljeća (nakon pada fašizma) gradilo ili pokušavalo graditi u Europi i nisam se mogao pridružiti toj grupaciji. Laburisti su lijeva stranka i nema razloga da to skrivamo".

Na pitanje što danas u Europskom parlamentu znači biti radikalni ljevičar, Vuljanić odgovara da utjecaj kao skupine nije bog zna kakav. Ali teme kojima se GUE/NGL uglavnom bavi su i teme kojima se bave druge skupine. U pravilu je potrebno dogovarati se s ljudima koji ne misle baš kao vi i tu riječi „ekstreman“ i „radikalan“ dobivaju drugačije značenje.

"Postoje, naravno, neka temeljna načela oko kojih se ne može pogađati, ali ako hoćete bilo što postići potrebno je razgovarati, razgovarati i onda još razgovarati. I biti spreman prihvatiti da i drugi mogu biti u pravu. Toga su svjesni i u drugim grupama u Europskom parlamentu i ne shvaćaju našu grupu kao neprijatelja kojeg treba istrijebiti. Jer to i nismo".

U ljevičarskoj grupaciji nema stege tako da se zna dogoditi da parlamentarci iz ove skupine imaju različite stavove i drukčije glasaju. "Dogodilo se kod izglasavanja proračuna za 2013., odnosno dijela koji se odnosi na Hrvatsku. Neki su članovi parlamenta bili protiv prijedloga povećanja iznosa na prvotno obećanih 666 milijuna eura (sa 603, koliko je Vijeće predložilo). Nije bilo nikakve prepreke da se glasa različito, ali su se ljudi, valjda iz solidarnosti, priklonili mojem stavu i glasali za te amandmane. Amandmani nisu prošli, ali sam im ja svejedno zahvalan. No, ne bih se ni začudio ni uvrijedio da je netko glasao i drugačije, dakle za interese svoje zemlje (ili ideje), a protiv mojih stavova. Prethodni razgovori tu su bitni, unutar grupa i izvan nje, ali ni u jednom trenutku nisam primijetio ni trunku pokušaja pritiska. To mi se dopada", naglašava Vuljanić.

Ipak, postoji nit koja je zajednička parlamentarcima iz GUE/NGL. "Zajednički su nam prije svega stavovi oko razumijevanja današnje situacije u Europi (i ne samo u Europi), odnosno uloge financijskog (virtualnog, kreditnog) kapitala u kreiranju negativnih trendova u globalnom društvu. Znamo tko je kriv i oko toga se slažemo. Zajednička nam je i ideja da privatizacije svega onoga što na bilo koji način dotiče ljudska prava (prirodni resursi, veliki energetski i transportni sustavi i sl.) može donijeti samo bijedu i zlo. Zajednički nam je i stav da ne možemo djelovati tako da pomažemo sirotinju već tako da sirotinje u društvu ne može biti. Vidimo Europu kao uniju nacija i građana, slobodnih ne samo u političkom smislu, nego i u socijalnom i ekonomskom. Od Cipra do Sjevernog pola nitko ne smije biti gladan, nikom ne smije nedostajati krov nad glavom, svatko mora imati priliku da se obrazuje, da dobije posao, da ima medicinsku skrb i sigurnu starost. Europa to može. Ako vam se ovo čini komunističkom utopijom, rado prihvaćam takve etikete. To je ono u što grupacija vjeruje. Neki od članova grupacije bili su protiv ulaska Hrvatske u EU vjerujući da će taj ulazak donijeti samo zlo hrvatskim radnicima. Ne slažem se s njima. Nitko nije otok, Hrvatska najmanje. Njihov glas nije bio presudan, a nadam se da će imati i razloga da promijene mišljenje", zaključuje laburistički europarlamentarac.