Za čiji život hodate i kakvi bi u ovakvom društvu trebali biti ti životi koje nam nudite? Foto: FaH
Čovjek uglavljen u hrvatsku društveno-političku svakodnevnicu, lako danas sagleda da je najveći društveni potencijal moderne hrvatske države - političko licemjerje, netolerancija, zatucanost i duhovno siromaštvo.
U zemlji, u kojoj se "hoda za život", jedino što se ne dovodi u pitanje i što se radi osobnih interesa svakodnevno prešutno tolerira je, ustvari - selektivna mržnja. Nimalo slučajno manipulativna i populistički naslonjena na kleronacionalističke platforme koje često i agresivno koketiraju i sa samom ustaškom ideologijom - čiji su sljedbenici ne tako davno na ovim prostorima otvarali nacističke koncentracione logore i tamo ubijali ljude - selektivna mržnja postala je gloriom mundi.
Naci-fašističko znakovlje, u zemlji u kojoj se danas "hoda za život" - poput ušatog slova U sa križem, ili nacističkog kukastog križa - jasna je u svojoj poruci hrvatska društvena svakodnevnica, vidljiva na svim javnim mjestima i ispisana crnim sprejevima - po zidovima, po trgovima i ulicama hrvatskih gradova.
Dok se na utakmicama nogometnih klubova i reprezentacije već godinama po gradovima izvikuje zloglasni ustaški pozdrav "Za dom spremni", kojeg nitko - tko bi ga se sa državne instance trebao sramiti - ne čuje, i dok zaluđena mladost opijena nacijom i vjerom pod sloganom "Bog i Hrvati" uzvikuje "ubij Srbina, ubij Srbina", gospođa Markić, kojoj su vjera i obitelj svetinja, sa svojim ađutantima po tim istim gradovima organizira, pazite sad - "hod za život".
Za čiji i kakav život hodate - quo vadis - i što bi to trebali u ovakvom društvu kakvo nudite, jednog dana biti ti životi?!
Je li smisao zaista štititi život živih, ili pak rađati klonove koji će agresivno štititi vjeru, boga i naciju, pa sve "U ime obitelji" svoje neistomišljenike paliti kao „krnje“, a nedjeljom popodne na utakmici Rijeka-Hajduk slaviti život povicima "ubij Srbina, ubij Srbina"?!
Zašto se, naposljetku, kao društvo ne bi prvo pobrinuli o životu živih, odredili kurikulum znanja bez dogmi, pa im olakšali da u jednom pristojnom i tolerantnom društvu, tom linijom steknu sigurnost, radna mjesta, obitelj i djecu. Do tada, hodati "za život" u zemlji u kojoj je ustaško i nacističko znakovlje normalno kao pašteta u Konzumu - zaista je opasno i licemjerno jadno.