Jelena Jurišić: Zapad riskira veliki vojni savez Rusije, Indije i Kine

Sveučilišna profesorica Jelena Jurišić značajan je dio života provela u Rusiji, odakle je pet godina izvještavala za Slobodnu Dalmaciju. S obzirom na to da je dobro upućena u tamošnje prilike, razgovarali smo o odustajanju Rusije od Južnog toka, padajućim cijenama nafte, Ukrajini i mogućoj dugoročnoj podjeli svijeta na Zapad i Istok.

Zašto je Vladimir Putin odustao od Južnog toka? Je li to neočekivano?

Nije, jer su pod pritiskom izvana zemlje počele odustajati jedna za drugom. Vidjeli smo kako su Amerikanci slali svoje senatore u Bugarsku sve dok ih John McCain nije uspio uvjeriti. Onda je deset dana prije Putinove objave odustala Italija, zemlja koja je bila inicijator zajedno s Rusijom, a bez Italije to više nije imalo smisla. Sigurno su i sankcije tome kumovale s obzirom na to da je jedna od sankcija zabrana davanja kredita ruskim naftnim kompanijama. To je ogromna kilometraža, to je jako puno cijevi i sigurno su im trebali strani krediti. Projekt je bio vrijedan oko 40 milijardi eura, tako da pretpostavljam da je i taj segment bio bitan.

Ruska je taktika bila da donesu plin do vrata europskih potrošača, a sada od toga odustaju. Oni sad sigurno imaju gubitaka, ali to neće reći, kao što neće reći koliku štetu imaju od sankcija. Ne usude se zbog straha da bi pogoršanje životnog standarda moglo utjecati na pogoršanje odnosa prema politici, premda ja ne vjerujem da bi im narod okrenuo leđa, kao što bi se to, recimo, dogodilo u Americi. Putin je u rujnu imao nevjerojatnu popularnost od 87 posto.

Predviđa se da bi Rusija pod teretom sankcija i pada cijene nafte mogla pasti u recesiju.

Oni podatke ne iznose, znam samo da im je rubalj od početka godine pao za 40 posto. Moguće je da će ih snaći recesija jer su nafta i plin njihove osnovne industrije. Oni su već godinama u usponu što se tiče industrijske proizvodnje, bili su jedna od pet najbrže razvijajućih ekonomija svijeta ove godine, ali to je bilo samo zahvaljujući nafti i plinu. Putin je probudio proizvodnju, ponajprije vojnu industriju, pa sada i prehrambenu. Oni tvrde da će sankcije samo pojačati njihovu industriju. Potiče se nadoknada europskih proizvoda domaćima, ali tu neće biti trenutačnih učinaka. Sigurno je da ih sadašnja situacija pogađa. Ali Rusi su navikli stezati remen, oni su živjeli u vremenima kad nije bilo ničega, pogotovo kad se radi o prkosu.

Izgleda da se Putin okreće prema drugim tržištima. Neki dan je bio u Indiji, najavio je zaokret prema Kini. Može li nadoknaditi sve što je izgubio u Europi?

Kad je riječ o Južnom toku, oni odustaju od politike dovođenja plina na vrata potrošača, oni će ga dovesti na vrata Europske unije. Ako EU želi plin, mora riješiti kako će ga od granice s Grčkom dopremiti do svojih potrošača. Što se tiče novih tržišta, oni su s Kinom ove godine imali ugovore na 46 milijardi kubnih metara plina, za sljedeću je godinu postignuto oko 85, a moguće je da se to popne na 110, s tim da još nemaju riješene sve plinovode. Snaga Sibira, najnoviji plinovod, trebao bi biti gotov 2017., a preko njega bi trebalo ići 60 milijardi za početak, a poslije više od 100 milijardi, što je ogromna količina. Okreću se i prema Indiji, odnosno, prema cijelom BRICS-u s čijim se predstavnicima Putin sastao u Australiji i oni su ga svi podržali. Nedavno je bio i na turneji po Latinskoj Americi. Kina i Indija su ogromna tržišta, s tim da u Indiju jako puno izvoze i oružja. Tu su i zemlje ZND-a, koje ovise o njima. Samo, koliko brzo Putin time može nadoknaditi izgubljeno, vidjet ćemo.

Sve to zvuči dugoročno. Hoće li sada započeti hladni rat biti dugoročan ili obje strane igraju oštro s nadom da će zbog mogućih rizika kriza što prije završiti?

Vlada u Bugarskoj nije slučajno pala. Šest su mjeseci lomili vlast dok je nisu slomili i doveli manjinsku vladu koja je odustala od Južnog toka. I Orbanu se događaju demonstracije, a ako ga sruše, hoće li to biti nastavak hladnog rata? Neki dan je njemačka kancelarka Angela Merkel napala Rusiju zbog toga što su u Moldaviji na izborima pobjedu odnijele komunistička i socijalistička stranka Moldavije. Sad je za sve kriva Rusija, stalno se otvaraju nove stvari i upozoravanja na ruski imperijalizam, kao, sad će oni na Latviju i Litvu...

Aneksija Krima bila je kršenje međunarodnog prava i ja sam se iznenadila kad je Putin to napravio, ali oni su time zaustavili Amerikance. Tu je kontraobavještajna služba odradila vrhunski posao, znali su da se priprema revolucija i svrgavanje Janukoviča i ubacili su svoje ljude na Krim, unutar rusko-ukrajinskog dogovora koji je predviđao da Rusija na Krimu može imati 25 tisuća vojnika. Oni su na Krimu imali 11 tisuća, u trenutku kad se sve počelo događati krenuli su s dopremanjem još 13 tisuća, a jasno je kao dan da ne možeš 13 tisuća vojnika prebaciti samo tako. To je bilo pripremano i oni su jedni za druge znali što rade.

Mislim da je tu greška počinjena otpočetka sa strane Amerike, jer se Janukoviča moglo svrgnuti u parlamentu. On je bio lik koji je korupciju, koja je u Ukrajini ionako izražena, doveo do krajnjih granica, ali da se išlo na dobrobit Ukrajine, da se makne čovjeka koji je korumpiran, trebalo je ispregovarati kompromis. Možda se mogla dogovoriti neka privremena vlast koja bi proglasila moratorij i na ulazak u carinsku uniju s Rusijom i na potpisivanje sporazuma s EU-om i tako bi došli do nekog vlastitog unutarnjeg rješenja, a ne da ovise o Zapadu tako da ne mogu sami ni formirati vladu, nego uvoze tri ministra. Predložena ministrica financija Natalyja Jaresko radila je u State Departmentu, ministar iz Gruzije bio je u Sakašvilijevoj vladi.

Ne znam koliko je to dugoročno hladni rat, ali trenutačno se ne vide rješenja, kako same ukrajinske krize, tako i sukoba na relaciji Zapad-Istok. Mislim da Zapad riskira i veliki vojni savez između Rusije, Indije i Kine. 

I nitko ne vidi taj jadan narod koji gine u Ukrajni. U cijeloj Ukrajini vladaju redukcije, grijanje su u Kijevu upalili kad je temperatura pala na minus osam. Politika Kijeva da što više izolira istok zemlje pogrešna je. Nije to malo područje. Iz Donjecka i Luganska izbjeglo je 20, 30 posto ljudi, ali Donjeck je bio grad od 1,200.000 stanovnika. Tamo je milijun ljudi i dalje. Tamo Rusi nemaju veliku većinu kao na Krimu, ali to su područja gdje su imali 40 do 60 posto u nekim mjestima. Sad se umjetno tamo stvara međunacionalni sukob kojeg u početku nije bilo. Riječ je bila o nezadovoljstvu politikom, korupcijom, a ne o međunacionalnim odnosima. Tu je Rusija odigrala veću negativnu ulogu, ali i na prosvjedima u Kijevu se pojavio Desni sektor, pa veličanje Bandere, čovjeka koji je u Drugom svjetskom ratu bio na strani fašista. Dan armije je dan kada su formirane postrojbe tih banderaca, koji su počinili strašne pokolje.

Desničari poput onih iz stranke Svoboda poraženi su na zadnjim izborima?

Oni se kao stranka nisu razvili u jaku političku strukturu, ali lideri Desnog sektora su u parlamentu. Postoje i mjesta gdje te njihove desetine hodaju i razbijaju. Otvorila se Pandorina kutija kojoj trenutačno nema kraja. Svrgavanje Janukoviča trebao je biti moment koji će otvoriti prosperitet zemlje, trebalo je dovesti ljude koji imaju ideje, ali evo i u novoj vladi koja je formirana nakon izbora nema ničeg novog. Ono što su zamjerali Janukoviču sada i sami rade. Nakon ruskog propagandnog vala koji je govorio o ugrožavanju ruskogovorećeg stanovništva, oni su išli na svrgavanje vlasti u istočnim regijama nasilnim putem i tamo su nametnuli oligarhe koje su prije svi mrzili jer su korumpirani, a sada su najednom oni lojalni. To su ta dvostruka mjerila Zapada, koji je kričao kad je takve stvari primjećivao kod Janukoviča, a kod ovih ne.

Kako će na kraju završiti ta priča s Ukrajinom - u podjeli ili će se pronaći neko rješenja za istok Ukrajine?

Federalizacija bi odgovarala Rusiji jer Ukrajina tako neće moći ući u EU i NATO. Tom koraku već smeta što Krim nije pod kontrolom Kijeva i teško da će ih primiti. Ne vidim način da Ukrajina čak i oružanim putem uskoro vrati svoj istok. Oni imaju strašnih problema s vojskom, trebat će im puno vremena da naprave neku funkcionalnu vojsku.

Federalizacija bi pomogla nekom približavanju dviju strana, s tim da oni ni sada ne govore o otcjepljenju, nego o autonomiji. Mislim da bi Rusiji odgovaralo sve što bi onemogućilo kompaktnost Ukrajine, a Kijevu sve što bi omogućilo kontrolu na cijelom području i donošenje odluka bez da neka regija ima samostalnost. Šta bi odgovaralo svijetu? Mislim da Zapadu odgovara ono oko čega se sada Kijev trudi, da izolira tu regiju i da ljudi pod pritiskom gladi i nestašice pobjegnu glavom bez obzira, pa da to bude neka tampon zona između Ukrajine i Rusije. U zadnje se vrijeme u izjavama iz Kijeva može čuti da je ta regija nebitna, da su gubitaši koji žive od dotacija, a istodobno zemlja nema ugljena jer je ukrajinsko topništvo uništilo ugljenokope i infrastrukturu. Oni su sada počeli uvoziti ugljen iz Južnoafričke Republike, potrošili novac, ali taj ugljen ne odgovara njihovim elektranama i sada traže od Rusije da im proda struju. To je zatvoreni krug u kojem na kraju ispadne da su svi ovisni o Rusiji, energetski, infrastrukturno... Na žalost, sve te revolucije na kraju dovode do pogoršanja situacije u odnosu na onu koja je bila prije, što se tiče samog naroda. Ukrajina nije mala država, to je država od 46 milijuna stanovnika. Sve ovo oslabilo je njih, oslabilo je Rusiju, oslabilo je Europsku uniju, čije gospodarstvo također trpi, američke firme koje su najveće nalazište nafte pronašle na Arktiku - Rusi i Shell do 31. listopada mogli su bušiti na Arktiku, ali onda je Shell morao pokupiti stvari i vratiti se u Ameriku.

Koliko bi stvari bile iste da na vlasti nije Putin nego netko drugi? U kojoj je mjeri politika stvar pojedinca na vlasti?

Putinova je Rusija sasvim druga država u odnosu na onu iz devedesetih - mentalno, politički, ekonomski. Mogu je malo uspoređivati sa SSSR-om s kraja osamdesetih, ali kad sam ja tamo došla 1989., to je već bila načeta država. Rusi su kao neku idealnu vlast spominjali prvu polovinu vladavine Brežnjeva, a ovo sve dalje ocjenjivali su kao "slabićku" državu. Sad imaju čovjeka koji im je vratio nacionalni ponos i politički položaj u svijetu i smanjio razlike među ljudima. Još, naravno, postoje superbogati i siromašni, ali 1995., 1996. godine 80 posto Rusa živjelo je ispod životnog minimuma, a sada je to oko 10 posto. Znači, 75 posto ljudi živi bolje u zadnjih 14 godina. Demokracija se u Sovjetskom Savezu smatrala znakom slabosti, što je Jeljcin samo potvrdio. I njima ne pada na pamet da se u to vrate.

jelena-jurisic-zapad-riskira-veliki-vojni-savez-rusije-indije-i-kine-2627-2733.jpg

Putinova Rusija druga je država u odnosu na onu iz devedesetih - mentalno, politički, ekonomski. Vratio im je nacionalni ponos i smanjio razlike među ljudima, smatra Jurišić
Putinova Rusija druga je država u odnosu na onu iz devedesetih - mentalno, politički, ekonomski. Vratio im je nacionalni ponos i smanjio razlike među ljudima, smatra Jurišić