Katran i perje za državne dužnosnike

Sramite se! To je jedina moguća reakcija nakon što su saborski zastupnici, poslije višednevnog vijećanja, odlučili velikodušno izdvojiti po tisuću i pol kuna iz plaće za stradale u vodenoj apokalipsi u kojoj su deseci tisuća ljudi ostali bez domova i svega što su čitav život stvarali. Ukupno, 225 tisuća kuna.

Vrsta je to ljudi kojima je osobno odricanje za pomoć drugima terra incognita. Zato bi bilo bolje da su ostali dosljedni sebi i ništa nisu izdvojili, nego što se blamiraju s ovim smiješnim iznosom. Za razliku od njih, more je "malih" ljudi od kojih su neki vjerojatno i doslovce sebi otkidali od usta da bi bilo kako pomogli unesrećenima. Vladini i dužnosnici Ureda predsjednika barem u tom dijelu nisu bili licemjerni – oni iz svog džepa ništa ne daju i točka! Paradiranje i naslikavanje po nasipima druga je stvar.

Poseban su soj ti ljudi, saborski zastupnici, koji vjeruju da je tisuću i pol kuna famoznog zastupničkog paušala (a riječ je o fantomskom financijskom institutu izmišljenom samo zato da bi se dodatno podebljale njihove već nabrekle bušte), kojeg se teška srca odriču, adekvatna pomoć od nekoga na njihovu položaju, s njihovim plaćama i beneficijama, s njihovim odgovornostima i obavezama prema narodu. Ljudi su to koji četiri i pol tjedna službeno ne rade jer su sami sebi proglasili toliku stanku (spojili Uskrs, 1. maj, Majmunovo i tko zna što sve ne), ali svejedno ih ne promaši prosječna plaća od 16 do 17 tisuća kuna. Njihova pojedinačna humanost prema onima kojima je voda odnijela cijeli život vrijedi šest puta manje nego što ministar prometa Hajdaš Dončić i gradonačelnik Splita Baldasar pojedu i popiju za jedan ručak. Koji, naravno, nisu platili iz svog džepa.

Ako nisu bili voljni odreći se cijele, u pravilu debelo nezaslužene plaće, bolje da su se pokrili ušima i šutjeli i dalje nastavili parazitirati na našoj grbači.

A svakakvog se svijeta u tom Saboru nakupilo, s većinom nitko pošten i pristojan ni u prolazu ne bi zastao. Eto, na primjer, poštenjačina, samoproglašena moralna vertikala, bivši IDS-ovac Damir Kajin u zadnji tren se umirovio na jedan dan ne bi li dograbio povlaštenu dužnosničku mirovinu prije ukidanja tog modela da ne bi ispao stupido. Ima i nekakav Igor Kolman, iz HNS-a, stranke koja više ne postoji, jer 1,5 posto potpore nije stranka nego jedva da je i statistička pogreška. E, taj Kolman, sav sebi bitan i važan, na Facebooku se obračunava s nekim nepoznatim "nadrkanim majmunom", nezadovoljan jer je kao saborski zastupnik krpa za pod takvima. "Nadrkani majmun", naime, iz nekog je kafića za njim vikao da "cijela ulica smrdi po saborskim govnima". To što ga "nadrkani majmun" fino hrani i skupo oblači, iako nitko nema ni najblažeg pojma čime nas je to toliko zadužio, Kolmana baš i ne zanima. Treba li posebno napominjati da je i supruga tog Kolmana zbrinuta na savjetničkoj plaći u ministarstvu Vesne Pusić?

I uglavnom takav živalj obitava po Saboru. Ne da mislimo da je drugačije stanje u Vladi ili Uredu predsjednika, gluho bilo. Niti ih razvrstavamo po stranačkim bojama. Sve je to ista pašta.

Uobičajilo se reći na narod ima vlast kakvu zaslužuje. Potpuno netočno. Ova je prirodna katastrofa pokazala, kao i sve prethodne humanitarne prilike, da vlast (svaka do sada) ovom narodu ni sluga ne može biti.

Dok su zastupnici jedva iscijedili tisuću i pol kuna humanitarne pomoći za žrtve razorne poplave, ministri ni toliko. Oni preferiraju zabrinuto prešetavanje po poplavljenim područjima, jasno, u pratnji kamera, i optuživati lokalnu vlast, uglavnom HDZ-ovu, za katastrofu.

Istim sportom najradije se bavi i predsjednik države – sva se njegova aktivnost svodi na turističke posjete nasipima i javljanje uživo s poplavljenog područja u sve televizijske dnevnike i specijalne emisije. Jedan od najvećih kir Janja među domaćom političkom kukavelji, naravno, također nije posegnuo u vlastiti džep, sigurno nije nijednom nazvao ni humanitarni broj i donirao barem 6,25 kuna. Ali zato u kampanji za reizbor ove godine nesmiljeno troši 52 milijuna kuna.

Dozira odlaske na krizna područja. Nakon poplava, u žestokoj uobrazilji da je Josip Broz Tito, njegovom jahtom besmisleno krstari zadarskim arhipelagom gdje ga oduševljeno očekuje razdragani narod. Takvom popularnom i planetarno poznatom poput Tita, prošli je tjedan Barack Obama sasvim neuvijeno dao do znanja gdje mu je mjesto. Nije se Obami dalo presvlačiti iz šlapa i šlafroka iz neke od susjednih prostorija i udostojiti hrvatskog "kolegu" barem jedne minute za pozdrav. Očito, što se Obame tiče, Josipović se državnika može igrati s Bakirom Izetbegovićem i Heinzom Fischerom.

Nakon tri dana bez snimke pokraj vreće s pijeskom, izvanserijski sposoban predsjednikov savjetnički trust mozgova zaključio je da to za kampanju nije nimalo dobro, pa ga stavilo u auto i odvezlo u Slavonski Brod. Pozvalo, naravno, i medije. Past će opet koja mudra i zabrinuta.

Stravična nesreća koja je pogodila ljude na istoku zemlje i od koje će se vjerojatno malo tko oporaviti zorno je pokazala da država i sustav ne funkcioniraju ako opet većinu tereta iznose građani, bilo da je riječ o donacijama, bilo o fizičkom radu, a političari je koriste isključivo za međusobne okršaje, predizbornu kampanju i samopromociju. Tweet nekog Nemanje iz Srbije u potpunosti se može primijeniti i na situaciju u Hrvatskoj, u 140 znakova čovjek je rekao sve: "Ako Pink funkcioniše kao javni servis, Tviter štab za obaveštavanje, firme i građani kao fond za robne rezerve, koji će nama k.. država".

Da ne bi ispalo da u ovoj tragediji ne mislimo i na njih, nego samo na stradale – dragi naši uvaženi saborski zastupnici i ostali poštovani državni dužnosnici, imamo mi i za vas humanitarnu donaciju. Katran i perje. Ne brinite, bit će za sve.