Konzervativni protuudar u Poljskoj

Val desničarenja nije uspio zaobići ni jednu od najuspješnijih istočnoeuropskih ekonomija - Poljsku, zemlju koja je tranziciju iz socijalizma u kapitalizam prošla s manje žrtava nego druge zemlje Istočnog bloka, a nakon ulaska u Europsku uniju 2004. bilježi kontinuirane stope rasta, uspjevši izbjeći čak i posljedice velike financijske krize koja je cijelu Europu uzdrmala 2008. godine.

Pretvorba državnog u privatno vlasništvo bila je transparentnija nego u većini ostalih zemalja istočne Europe, tako da ta velika europska zemlja ipak nije ostala u rukama šačice oligarha; potican je razvoj malog i srednjeg poduzetništva kao stupova ekonomije, a neizostavno tranzicijsko osiromašenje građana Poljska je nastojala sanirati velikim socijalnim transferima, u stalnom riziku od prevelikog deficita i inflacije.

Ulazak u Europsku uniju i vrlo uspješno povlačenje sredstava iz europskih fondova pospješili su rast poljskoga gospodarstva. Još početkom ove godine u jednom izvještaju za Svjetsku banku autor Marcin Piatkowski konstatira da s dostignutim BDP-om po glavi stanovnika (u odnosu na kupovnu moć) od 65 posto onog u zemljama eurozone, Poljska prolazi svoje novo "zlatno doba", nezapamćeno od 16. i 17. stoljeća velike Poljske. Od 1989. do 2013. BDP po glavi stanovnika u Poljskoj se udvostručio (primjera radi, Hrvatska je 2013. bila posljednja na listi istočnoeuropskih zemalja s nedostignutim BDP-om iz 1989.). Tijekom zadnjih desetljeća nije došlo do izvanrednog porasta nejednakosti u društvu - Poljska je tu na razini prosjeka Europske unije (i s boljim omjerima nego što je to u Hrvatskoj). Na međunarodnim ljestvicama blagostanja Poljska je visokoplasirana u nekim bitnim segmentima kao što je zdravstvo i školstvo, koje je besplatno i obavezno od 6. do 18. godine.

Dvije Poljske

I slavni urednik Gazete Wyborcze Adam Michnik konstatirao je u nedavnom intervjuu Globusu kako su zadnjih 25 godina bile najbolje godine koje je Poljska imala unatrag 400 godina. Zašto su onda Poljaci odlučili odbaciti poljsko gospodarsko čudo, posvađati se s Europskom unijom i okrenuti se toliko udesno?

"Postoje dvije Poljske. Jedna je Poljska revolucijom 1989. dobila sve. Druga je dobila ponešto, ali je željela više. Stranka prava i pravde sada im je obećala više", kaže nam Bartosz Weglarczyk, zamjenik glavnog urednika lista Rzeczpospolita.

Ako je Poljska tranziciju i prošla bolje od brojnih drugih istočnoeuropskih zemalja, to ne znači da je ona bila bezbolna i da pri promjeni sustava nije stvorena nova armija osiromašenih. Činjenicu da se ona smanjuje, pa je 2013. u riziku od siromaštva bilo nešto manje od 26 posto stanovništva, dok ih je 2008. bilo gotovo 31 posto, birači očito nisu honorirali na nedavno održanim predsjedničkim i parlamentarnim izborima na kojima je Građanska platforma, koja je zemlju vodila osam godina, poražena.  

Iako joj je stopa nezaposlenosti na razini europskog prosjeka, Poljska ima iznadprosječan broj onih koji su zaposleni na određeno vrijeme, čime opstaje osjećaj nesigurnosti. U velikoj državi primjetne su i dosta velike razlike između razvijenih i nerazvijenih regija. Nije je zaobišao ni problem sa "švicarcem". Oko 500 tisuća Poljaka 2007. i 2008. godine uzelo je kredite u švicarskim francima i sada grcaju u problemima s obzirom na to da je franak u odnosu na zlote narastao za više od 80 posto. Prijašnja vlada nije daleko odmakla u rješavanju tog problema, a novi predsjednik Andrzej Duda obećao je da će postignuti sporazum sav trošak konverzije prebaciti na banke.  

Preslaba ljevica

Svi ti razlozi ipak ne odgovaraju na pitanje zašto je kažnjena prijašnja vlada desnog centra. Odgovor možda leži u tome što su svi oni koji se ne smatraju tranzicijskim pobjednicima alternativu mogli pronaći samo daljnjim naginjanjem udesno jer je ljevica u Poljskoj preslaba da bi je itko shvaćao ozbiljno.

Uz veliki utjecaj jake Katoličke crkve, odnosno uz blagoslov biskupa, Stranka zakona i pravde (PiS) provela je vrlo uspješnu kampanju na mješavini nacionalizma i obećanja bolje socijalne situacije. Najprije je u svibnju uspjela dobiti svog predsjednika, a potom i pobijediti na parlamentarnim izborima 25. listopada, inzistirajući na strahu od drugih i drukčijih u vidu migranata koji, isticali su, "u Poljsku donose svoje bolesti".

Poljska od početka izbjegličke krize koja pritišće Europsku uniju ne pokazuje sklonost prema primanju izbjeglica, dijelom zbog zatvorenoga karaktera društva, a dijelom i zbog toga što je opterećena velikim brojem izbjeglih Ukrajinaca koji su u toj zemlji potražili sklonište 2013. i 2014. godine. Pretpostavlja se da je u Poljsku, što od rata, što od loše ekonomske situacije u Ukrajini, pobjeglo oko 400 tisuća Ukrajinaca.

Podrška najsiromašnijih

PiS je u obranu Poljske krenuo preko pozivanja na zaštitu poljske obitelji. Uz najavljeno definiranje minimalne satnice i povećanje neoporezivog dijela plaće te pomoć umirovljenicima, obećali su i novčane nagrade od 500 zlota na mjesec za drugo i svako daljnje dijete. Najveću potporu dobili su u manje razvijenim dijelovima zemlje te među siromašnijim dijelovima stanovništva.  

Odmah nakon preuzimanja vlasti, stranka moćnog Jaroslawa Kaczynskog krenula je u obračun sa starim strukturama. Kaczynski ističe kako država ne stoji na dobrim temeljima još od 1989. zbog navodnoga koruptivnog dogovora pokreta Solidarnosti i starih komunističkih vlasti. Novi predsjednik Duda, kako navode mediji, za Poljsku nakon 1989. ima samo jedan osjećaj - "sram".

Deseci tisuća građana izašli su na prosvjed zbog prvih poteza nove vlade. Vlada je udarila kontraprosvjedom koji je Kaczynski otvorio riječima kako njegova stranka cilja na široku reformu Poljske.

S apsolutnom većinom u parlamentu, PiS je prije nekoliko dana, unatoč demonstracijama na ulicama, promijenio zakon o Ustavnom sudu. Najprije su iz Ustavnog suda izbacili suce koje je vlada Građanske platforme pokušala instalirati neposredno prije izbora te imenovali sebi sklonih pet sudaca, a potom su promijenili i zakon tako da je za svaku odluku potrebna dvotrećinska suglasnost i prisutnost najmanje 13 od 15 članova Suda, odnosno nijedna odluka Ustavnog suda neće moći biti donesena bez suglasnosti PiS-u sklonih sudaca. Obračun s Ustavnim sudom stari je dug iz vremena kada je stranka braće Kaczynski između 2005. i 2007. prvi put bila na vlasti, tada s manjom podrškom i u koaliciji s marginalnim nacionalističkim strankama, i kada su im neke odluke stopirane upravo zbog odluka Ustavnog suda. Sada se želi izbjeći takav scenarij.

Angažirani i skinsi

Stranka je krenula u postavljanje svojih kadrova u obavještajnim službama i u javnim poduzećima. Nedavno je tijekom noći poljska vojna policija upala u privremene urede kontraobavještajnog centra NATO-a u Varšavi ne bi li, bez konzultacija s NATO-om, prisilila ključnog čovjeka centra Krzysztofa Dusza da odstupi s dužnosti. Ministar obrane Antoni Macierewicz pripada među najspornije ministre nove vlade Beate Szydlo, jer se uz njegovo ime vezuju i izjave kako Židovi vladaju svijetom te da je vođa Solidarnosti Lech Walesa bio komunistički agent.

Da bi naglasila svoj svjetonazor, vlada je donijela odluku kako ubuduće neće financijski podržavati potpomognutu oplodnju, a naveliko se priča da bi sljedeći korak mogao biti pokušaj zabrane abortusa, čak i u slučaju silovanja. Najavljeno je povlačenje Poljske iz konvencije o sprječavanju nasilja nad ženama, poznatije kao Istanbulska konvencija. Novi poljski ministar kulture Piotr Glinski potkraj prošlog mjeseca pokušao je zabraniti izvedbu drame nobelovke Elfriede Jelinek Der Tod und das Mädchen u Poljskom teatru u Wroclawu, uz tvrdnju da se "javnim sredstvima neće financirati pornografija". Lokalne vlasti predstavu nisu skinule, ali su zato skinheadsi napravili sačekušu za posjetitelje predstave (nešto kao nedavno u Rijeci), a dom umjetničkog direktora kazališta zasut je jajima i rajčicom.   

Udar na medije

Nove poteze poljskih vlasti uz zgražanje i apele promatraju čelnici Europske unije, ali, kao i slučaju Mađarske i Viktora Orbana, nemaju puno mogućnosti na njih utjecati.   

"Vjerujem da će ovo biti euroskeptična vlada. Ali ako se govori o tome da bi Poljskoj zbog novih poteza vlade trebao neki posebni monitoring, što ćemo poduzeti s Francuskom i rastom Nacionalne fronte? Hoće li EU uvoditi i neki kontrolni sustav za Francusku?", ukazuje Bartosz Weglarczyk na problem rasta desnice koji je širi od same Poljske.

Kaže kako u njegovim novinama nema nikakvog pritiska nove vlade, što ne znači da će vlada preskočiti medije.

"Prvi udar vlade, kada govorimo o medijima, fokusiran je na tzv. javne medije. Ja ih nazivam državnim medijima jer su uvijek bili pod kontrolom političara. Trenutačno se na njih vrši veliki pritisak. Donijet će se novi zakon o medijima i oni će postati jako uporište vlade", kaže.   

Prve mjere desničarske vlade izmamile su građane Varšave na prosvjede, ali istodobno se održavaju i prosvjedi u znak podrške vladi. Kakva će biti neposredna budućnost Poljske?

"To je dobro pitanje. Ne znamo. Mislim da treba ipak praviti razliku između retorike i stvarne politike. Kao i u svakoj zemlji, riječi i dijela u poljskoj politici ne moraju se poklapati, što ponekad zna ispasti loše, a ponekad je i dobro", zaključuje Weglarczyk.  

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

konzervativni-protuudar-u-poljskoj-4034-4502.jpg

Vlada je donijela odluku da ubuduće neće financijski podržavati potpomognutu oplodnju, a priča se da bi sljedeći korak mogao biti pokušaj zabrane abortusa, čak i u slučaju silovanja. Na fotografiji prosvjedi u Wroclawu
Vlada je donijela odluku da ubuduće neće financijski podržavati potpomognutu oplodnju, a priča se da bi sljedeći korak mogao biti pokušaj zabrane abortusa, čak i u slučaju silovanja. Na fotografiji prosvjedi u Wroclawu
Foto: 
FaH/EPA

konzervativni-protuudar-u-poljskoj-4034-4504.jpg

"Prvi udar vlade fokusiran je na tzv. javne medije. Ja ih nazivam državnim jer su oni uvijek bili pod kontrolom političara. Donijet će se novi zakon o medijima i oni će postati jako uporište vlade", kaže Bartosz Weglarczyk, zamjenik glavnog urednika lista Rzeczpospolita
"Prvi udar vlade fokusiran je na tzv. javne medije. Ja ih nazivam državnim jer su oni uvijek bili pod kontrolom političara. Donijet će se novi zakon o medijima i oni će postati jako uporište vlade", kaže Bartosz Weglarczyk, zamjenik glavnog urednika lista Rzeczpospolita
Foto: 
Twiter