Desetine hiljada lažnih branitelja, kriminalni i koruptivni vlastodršci i klempave zatucane proustaše pod hercegbosanskim grbom u svom rušilačkom pohodu spomenika, kulturnog i javnog dobra i - Crkva koja sa svima njima surađuje. Dok istovremeno dobiva milijune iz proračuna, koji su velikim dijelom u državni proračun sliveni pljačkaškim metodama oporezivanja koje istovremeno uništavaju perspektivne mikro ekonomije, male firme i ugostitelje - za milijune na koje i sama ne plaća porez kaptolska vrhuška odgovara, čini se, samo samoj sebi, a gdje se i kamo slijevaju ti svi milijuni, pretpostavljamo - zna se!
Tako to rade HDZ i Kaptol već više od dvadeset i pet godina. Nema tog društva koji takve udare može izdržati - nema tog boga, ni fizike, ni matematike koja to društvo može spasiti od potpune propasti i bankrota.
Zanimljivo, kolateralne žrtve su upravo i sami HDZ glasači, kao i mnogi vjernici - uredne platiše crkvenog poreza i nedjeljnih lemuzina, što se zaista, s obzirom na ukupno stanje, može nazvati samo luđačkim činom, ili luđačkom osvetom.
Ali, prema kome je ta mržnja i naposljetku osveta usmjerena - pa ako je i luđačka?!
U društvu čije životne standarde kreira nacionalni hegemonizam i kler, a na malom geopolitičkom prostoru, ta mržnja će, evo, skoro treću deceniju biti društvena konstanta usmjerena prema svakoj pameti koja zagovara društvo znanja, preispitivanja samih sebe i društvo tolerancije i različitosti kao civilizacijskih vrijednosti i dostignuća.
U globalnom Svijetu gotovo neograničenih mogućnosti, zagovarati nacionalni i vjerski hegemonizam odbacujući različitosti - a upravo su to političke vertikale HDZ-a i Kaptola - jeste luđački čin koji će društvo odvesti u zatucanost i propast, a na kraju i u ropstvo.
Svaki individuum koji ima senzore za prepoznavanje tih društvenih defekata ukorijenjenih u kleronacionalizmu i fašizmu, suprotstavit će se ostvarenju jednog takvog društvenog ambijenta, a ako u tome ne uspije onda će otići - i to je tako.
Pa tko još želi živjeti u društvu čije su osnovne naznake - socijalna nesigurnost, društvena nepristojnost, svakodnevni osjećaj nelagode zbog institucionalne državne nekulture i mržnje prema drugom i drugačijem, onom izmišljenom krivcu koji je uzrok svim našim nedaćama - poput onog kaštelanskog krnje sa spaljenim slikovnicama duginih boja.
Pa eto, i nakon svega, jednom ćete i to shvatiti - nama će kao društvene i civilizacijske vrijednosti ostati i te slikovnice, nebo duginih boja - a vama, vjerujte, ne ginu one proročanske kaštelanske krnje, livanjski krnjani, jedno zvono iz daljine na poziv za misu i - nepovratno spaljena zemlja.