Kruži društvenim mrežama meme koji otprilike glasi – 'bukvalno, što god da se Isusu dogodi, mi se okupimo, prežderemo i obločemo'. I svi se volimo. I volimo sve. Supružnike, djevojke, mladiće, djecu, unučad, babe i didove, tetke, strine, ujake, šogore, zaove, jetrve, Filipinca koji nam donosi kavu u bircu, Pakistanca koji nas vozi u taksiju, prijatelje, komšije, susjede, poznanike, kolege, pse, mačke, kanarince, kornjače i svu moguću čeljad što je možete zamisliti da hoda, puže, plazi, leti, pliva kuglom zemaljskom. Takvo vam je, eto, to božićno doba.
Usudio bi se poneko optimističan reći da frcne i koja iskrica ljubavi kako prema političkim drugovima i suborcima, tako i prema političkim neistomišljenicima jer otprilike tako vam to biva s ljubavlju, ni granica ni prepreka nema, pogotovo u ovo doba od Božića. No, to bi rekao samo netko, zlosretno rođen i nastanjen na ovim otužnim prostorima, tko za politiku i njene aktere ni krajcara ne da, još manje ga zanima i želi o njoj bilo što znati.
Taj naš neupućeni optimist zapeo je negdje tamo u staroj Grčkoj kada je za vrijeme olimpijskih igara proglašavano primirje tijekom kojeg su prestajala sva neprijateljstva i ratovi. Pa je valjda istom logikom sportskog duha, fair-playa u nadmetanjima odličnika u svojim disciplinama pomislio da o božićju, vremenu mira, solidarnosti, radosti i ljubavi, kako nam kazuju da je o tome u ovo doba godine riječ, i u nas za borbe proglašavaju time-out.
No, nema u nas u ovo vrijeme ljubavi i radosti epskog voljenja opisanog u nenadmašnoj Ljubavi u doba kolere kolumbijskog nobelovca Gabriela García Márqueza, tek se ponešto nakratko stišaju ratne trublje. Nema značajnih gubitaka u ljudstvu i tehnici, ali pripravnost je na visokom stupnju i čeka se samo startni pucanj nakon dvotjednog zatišja, od katoličkog Božića preko dočeka Nove godine pa do pravoslavnog Božića, pa da se svi pohvataju za gučak, kako trenutačno politička situacija ukazuje – svatko sa svakim, nitko s nikim, više od dva puta u toku večeri.
Prva etapa odrađena, uz iskakanje predsjednika Republike Zorana Milanovića koji je božićnu čestitku iskoristio da ne zaboravimo, kako je poručio, da je korupcija Vlade i HDZ-a toliko raširena da se ne može prešutjeti ni na blagdane. Neće biti previše iznenađenih bude li mu i novogodišnja poslanica u sličnome tonu. A o pravoslavnom Božiću vjerojatno je da će se obratiti tek kurtoaznom čestitkom onima koji ga slave po julijanskom kalendaru. Ostaje još samo vidjeti hoće li se ipak očešati i o vođu Srba u Hrvatskoj, čelnika SDSS-a Milorada Pupovca, koji je pri vrhu predsjednikovih omiljenih meta za prekomjerno granatiranje. Od toga da 'Pupovac nije Srbin nego obični sitni lopov koji u Sabor ulazi s bijednih 10 tisuća glasova' do toga da više 'prestane lupetati'.
S druge strane, prilično je izvjesno da Milanović neće biti pozvan na božićni prijem Srpskog narodnog vijeća 6. siječnja iduće godine, kao što ga nisu zvali ni prošle godine. Razloge tomu Pupovac je objasnio kazavši da su ga zvali više puta, a 'ove godine nismo zato što smo se malo umorili od pozivanja'.
Toliko o 'radujte se, narodi'.
Premijer je odlučio predsjednikovo božićno podbadanje manje-više staviti na ignore dok ne prođe ova silna radost i sveopće voljenje, ali nije uputno sumnjati u žestoki uzvrat. Iza njega je čitava brigada ministarčadi od kojih skoro pa na prste jedne ruke stanu oni koji se ne koprcaju u nekoj aferi, aferčici ili aferetini, što će, već je i vrapcima na grani dosadilo, premijer po tko zna koji put pokušati pokriti nebrojenim uspjesima svoje Vlade, koje zlikovci od predsjednika, oporbe i velikog dijela medija nastoje minorizirati, banalizirati i omalovažiti.
Za razliku od predsjednika, on će biti rado viđen gost na pravoslavnom božićnom prijemu, a bit će zanimljivo vidjeti hoće li mu i ove, kao i prošle godine, našteliti da 'pronađe' zlatnik u česnici. U nekom imaginarnom scenariju, za lomljenja česnice, u pozadini bi se tiho čula uspješnica 'vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve'.
I tu negdje, između dva brda, skutrila se opozicija, oboružana praćkama i cjevčicama za gađanje kuglicama od papira, i ne propušta priliku za napad, što na vlast, što jedni na druge. Za njih nema odmora dok traje obnova, iako ovo razdoblje blagdanske hibernacije nije bitno različito od njihovih uobičajenih, redovnih aktivnosti. Barem na takav zaključak upućuju trendovi u svim istraživanjima javnog mnijenja.
Zato u ova dva tjedna blagdanske utihe, od katoličkog do pravoslavnog slavlja, čeljadi ovdašnjoj druge ni nema nego veseliti se, radovati, ljubiti jedni druge jer iza toga slijedi cjelogodišnja erupcija optužbi, uvreda, napada (nadajmo se, samo verbalnih), kritika, ocrnjivanja, laži, obmana, ponižavanja, podmetanja sa svih strana. Ljubavi u doba kolere nije se nadati.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu