Marokanci i Afganistanci vraćeni iz Slovenije prepušteni su sami sebi

 

U jednoj od čekaonica na zagrebačkom glavnom željezničkom kolodvoru šestorica vrlo mladih Marokanaca sjedi okružena vrećicama i malim ruksacima, ne odajući dojam da su potpuno sigurni gdje se nalaze, a kamoli kamo će dalje. Za jednog od njih ozbiljno sumnjamo da je punoljetan. Svako malo naiđe još poneko i pozdravi ih sa Selam alejkum, razmijeni par riječi na arapskom i ode dalje.

U jednom trenutku razgovaraju s nekim čovjekom i u prolazu čujemo kako se spominje 1000 eura. Posao očito nije dogovoren, jer se muškarac udaljio. Prilazimo im.  Oni slabo govore engleski, a mi slabo francuski, pa nam je komunikacija prilično otežana, ali saznajemo da ih je hrvatska policija spriječila da uđu u Sloveniju.  Ne odgovaraju nijednom od trenutačno važećih obrazaca - na prolaz Balkanskom rutom sada imaju pravo samo izbjeglice iz Sirije, Iraka i Afganistana i to ako idu u Austriju ili Njemačku. Druge europske zemlje su zatvorene. U Hrvatsku su ušli preko Srbije, a cilj im je Italija, gdje imaju rodbinu. 

Pokazuju nam rješenje koje im je izdala policijska uprava Samobor, a u kojem stoji da Hrvatsku moraju napustiti u roku od 30 dana. Policija je uzela papire koje su dobili u Srbiji, dala im nova rješenja i prepustila im da se snalaze kako znaju. Spavaju na kolodvoru i na ulici, a nas su pitali postoji li organizirano neko mjesto gdje bi mogli jesti jer, kažu, nemaju novca za hranu. Nismo ih znali uputiti na neko takvo mjesto. Kažu nam kako će opet pokušati prijeći granicu sa Slovenijom, pa tako sve dok se ne domognu Italije. Slovenska žica će ipak, izgleda, biti u funkciji.

Kažemo im da mogu u Hrvatskoj tražiti azil, ali oni odmahuju glavom. Nisu zainteresirani za čekanje, za nikakav azil u Hrvatskoj, Srbiji ili bilo kojoj zemlji duž Balkanske rute, zanima ih samo Italija. „Svi nam kažu da je u Maroku ok, da nismo trebali napuštati tu zemlju, a mi najbolje znamo da u Maroku nije ok“, trudi se mladić koji izgleda kao vođa grupe objasniti problem. Ne žele se slikati i dati da objavimo njihova imena jer se plaše medija.

Razgovarali smo u srijedu poslije podne. Ujutro su novinari HTV-a na kolodvoru zatekli veću grupu Afganistanaca – koji jesu iz „prihvatljive“ ratom zahvaćene zemlje, ali su kao svoje odredište spomenuli Skandinaviju. Takve sada skidaju s vlaka za Sloveniju i puštaju ih da se snalaze kako znaju.

Prije nekoliko dana jedna nam je poznanica ispričala kako je u gradu naletjela na potpuno izgubljenog mladića, a kad mu je prišla s pitanjem može li kako pomoći uspostavilo se da ne priča nijedan jezik osim arapskog. Nazvala je prijateljicu prevoditeljicu koja radi u kampu u Slavonskom Brodu, pa se preko simultanog telefonskog prevođenja ispostavilo da je riječ o mladom Sirijcu koji je krenuo rodbini u Danskoj. Na svakoj registraciji duž Balkanske rute kao cilj je spominjao Dansku i sve je prošao, da bi ga skinuli na hrvatsko-slovenskoj granici  i ostavili ga da sam luta. On će vjerojatno zatražiti azil, ne bi li se smjestio u prihvatilište u Kutini.

U utorak navečer inicijativa „Dobrodošli“ objavila je kako se na glavnom kolodvoru nalazi 25 osoba iz Sirije, Alžira i Maroka koje su vraćene iz Slovenije u Hrvatsku.

„Već se danima nalaze na Glavnom kolodvoru u Zagrebu gdje ih je navodno uputila granična policija koja im izdaje rješenje da moraju napustiti Hrvatsku u roku od 10 dana. Od granice sa Slovenijom do Zagreba došli su pješke“, izvijestio je Centar za mirovne studije u utorak navečer. Nakon apela zbrinuli su ih volonteri organizacije „Are You Syrious?“.

Što na sve to kažu u MUP-u? Ne očituju se ni udrugama poput Centra za mirovne studije, niti medijima koji su im poslali upite. HTV je uspio dobiti izjavu novog ministra Orepića koji s nevinim izrazom lica kaže da je riječ o „pojedinačnim slučajevima“.

Gdje je sada Velesajam?

U Centru za mirovne studije navode kako je riječ o trendu starom nekoliko dana, ali broj vraćenih, očekuju, svakako će rasti i ne može proći bez angažmana državnih službi na zbrinjavanju ljudi. Neke od žena s djecom upućene su u Porin, a muškarci ostaju na ulici. 

Podsjetimo, kada se u rujnu Hrvatska našla na izbjegličkoj Balkanskoj ruti, državne i gradske vlasti pohitale su osigurati im smještaj. Ispražnjeno je zagrebačka lokacija za tražitelje azila u hotelu „Porin“, ne bi li zbrinula pridošlice, a otvoren je i pripremljen i veliki prostor unutar paviljona na Velesajmu. Naveliko se pričalo i kako će za smještaj izbjeglica u funkciju biti stavljena prazna državna imovina. Kad se ispostavilo da izbjeglice nisu zainteresirane za zadržavanje i smještaj u Zagrebu, centar na Velesajmu je zatvoren.  

Voluntaristička europska politika propuštanja samo izbjeglica iz Sirije, Afganistana i Iraka uvedena je još krajem studenog, ali prošlo je neko vrijeme prije nego se glavnina europskih zemalja potpuno zatvorila, a Njemačka, Austrija i Slovenija počele vraćati migrante za koje smatraju da ne ispunjavaju uvjete za azil - unatrag. Obustavljeni su i projekti spajanja obitelji. Sada kada je ljudima koji su se napatili putem potreban neki smještaj, pravni savjet ili barem informacija kamo dalje, prepušteni su sami sebi i besciljnom lutanju Zagrebom i okolicom. Nadamo se samo da oni neće biti novi povod za incidente u hrvatskoj nabrijanoj političkoj klimi.

Nasilna hrvatska policija?

Niže niz Balkansku rutu situacija je još dramatičnija. Na tisuće je zarobljenih izbjeglica i migranata koje ne mogu dalje jer ne spadaju u SIA grupu, kraticu za „prihvatljive“ Siriju, Irak i Afganistan.  U okolici željezničkog kolodvora u Beogradu na otvorenom spava između 200 i 500 ljudi, vraćenih sa srpsko-hrvatske granice ili s hrvatskog teritorija jer ne zadovoljavaju novoproglašene kriterije. Na konferenciji za novinare koju je u srijedu održala inicijativa „Dobrodošli“ moglo se ćuti kako je vraćanje izbjeglica često praćeno vrlo brutalnim postupanjem hrvatske policije.   

Selma Banich iz „Moving Europe“ predstavila je izvještaj kojeg su aktivisti te grupe   napravili na osnovi razgovora sa stotinu ljudi koji su ostali zarobljeni u Beogradu te kroz razgovore s izbjeglicama zaglavljenim u pograničnom području Srbije i Hrvatske blizu Adaševca i Šida. Razgovori su vođeni u siječnju, a prikupljeni iskazi navode na zaključak kako hrvatska policija sistematski narušava ljudska prava ne-SIA ljudi. Izbjeglice tvrde kako ih u Slavonskom Brodu prevoditelji na osnovi naglaska selektiraju i sve koji nisu iz navedenih zemalja najprije drže zatočene u kontejneru, a potom ih transportiraju natrag do granice sa Srbijom. Oni koji se nisu dokopali Slavonskog Broda tvrde da su doživjeli nasilje od strane hrvatske policije na granici, a neki su navodno pretučeni nakon što su skrenuli sa zadanog koridora i uspjeli ući u Hrvatsku, ali su ih ulovili.  Pritom se, navodi se u izvještaju, ne poštuje niti želja onih koji su izrazili namjeru traženja azila, već se i njih protjeruje natrag u Srbiju. U „Moving Europe“  navode kako maloljetnici koji su krenuli na put bez pratnje odraslih ne nailaze na ništa bolji tretman. U nizu potresnih svjedočanstava ističe se svjedočanstvo jednog šesnaestogodišnjaka iz Maroka s kojim su aktivisti razgovarali 18. siječnja u Beogradu. On im je rekao kako je pokušao ući u Hrvatsku četiri puta, uvijek s novim registracijskim papirom. Tri puta je vraćen s granice. Četvrti put je uspio ući i dokopati se kampa u Slavonskom Brodu, ali ga je prevoditelj izvukao iz reda i u razgovoru s njim shvatio da nije Sirijac, kako se lažno predstavljao.

„Rekao sam: 'Oprostite. Ja sam iz Maroka, ali imam samo 16 godina. Molim vas da mi pomognete!' Prevoditelj me pogledao i rekao: 'Ne, neću ti pomoći'. Odveli su me u kućicu, gdje sam morao čekati. Nije bilo ničeg. Ni madraca, ni hrane. Nismo više vidjeli nikakve prevoditelje, samo policiju. Drugi dan su nam rekli da sad idemo u Sloveniju. Ušli smo u policijsko vozilo. Poslije smo morali pješačiti sedam kilometara.  Rekli su nam da idemo u Sloveniju, a to je bila Srbija (...) Jedan moj prijatelj pokušao je pobjeći, ali ga je hrvatska policija ulovila i dobio je udarce u lice i rame i po nogama. Bili su nasilni i tukli su ga. Nasilje su koristili i kad su nas tjerali u vozilo“.

U inicijativi „Dobrodošli“ tvrde kako su neuspješno pokušavali dobiti očitovanje hrvatske policije o tome.

Ističu kako je sve što se zbiva posljedica zabrinjavajućih odluka donesenih na razini Europske unije. Zatražili su stoga još jednom da se svaku osobu bez diskriminacije razmatra na individualnim osnovama, a ne prema rasi i nacionalnosti te da se na razini EU aktivira mehanizam privremene zaštite. 

 

Tekst je nastao u okviru nezavisne novinarske teme "Balkanska ruta" koju financijski podupire Ministarstvo kulture. Članak ne izražava stavove i mišljenja Ministarstva.

marokanci-i-afganistanci-vraceni-iz-slovenije-prepusteni-su-sami-sebi-4179-4747.jpg

Marokanci ne žele da im snimamo lica, već nam samo pokazuju rješenje o izgonu.
Marokanci ne žele da im snimamo lica, već nam samo pokazuju rješenje o izgonu.
Foto: 
Sanja Despot