Skoči na glavni sadržaj

Mediji iskrivljuju sliku žrtve u javnosti

Goran Borković

<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>

naslovi.jpg

Primjeri naslova iz medija
Foto: CGI Poreč

Centar za građanske inicijative Poreč (CGI), u suradnji s dr. sc. Marinom Štambuk, proveo je istraživanje o doživljaju seksističkog medijskog sadržaja i izvještavanja o rodno utemeljenom nasilju među ženama koje su doživjele rodno utemeljeno nasilje i rezultati su alarmantni: neprimjereno medijsko izvještavanje vodi manjoj spremnosti na prijavljivanje nasilja i traženje pomoći. 

Istraživanje je pokazalo kako sudionice, odnosno žene žrtve rodno utemeljenog nasilja, smatraju da neprimjereno izvještavanje produbljuje strah, nepovjerenje i beznadnost te stvara dodatnu prepreku za traženje pomoći i prijavljivanje nasilja među ženama koje trenutno doživljavaju ili su doživjele nasilje. 

Ocjenjuju da je rodno utemeljeno nasilje senzacionalistički i pojednostavljeno prikazano, s naglaskom na stereotipni prikaz i okrivljavanje žrtve, bez brige za njihovu privatnost, te kroz opravdavanje počinitelja nasilja i uzimanje izjava od osoba koje nisu relevantne. Također, navode da ovakvo portretiranje žrtava i počinitelja te općenito rodno utemeljenog nasilja pridonosi iskrivljenoj slici u javnosti o ovim temama. 

Istraživanje je ukazalo na brojne štetne posljedice neetičkog medijskog izvještavanja na žrtve. Sudionice istraživanja imale su podjednako negativne i slične reakcije kada su bile izložene seksističkom medijskom sadržaju i kada su bile izložene medijskim člancima o rodno utemeljenom nasilju. Izrazile su visoku razinu uzrujanosti kao reakciju na takav medijski sadržaj, a dominantni osjećaji uključivali su tugu, gađenje, strah, bijes i ljutnju. Kod nekih su ti osjećaji doveli do osjećaja bespomoćnosti, dok su druge potaknuli na aktivaciju, povezivanje s drugim ženama i traženje promjene.

Većina sudionica opisala je negativne promjene u stavovima i ponašanju, veći osjećaj osobne nesigurnosti te manju spremnost na prijavljivanje nasilja i traženje pomoći. Smatrale su da su empatija prema žrtvama i razumijevanje dinamike nasilja rijetki, dok su nerazumijevanje žrtava, teškoće oko prijavljivanja nasilja, okrivljavanje žrtava i simplificiranje nasilja česti u stavovima javnosti, što je rezultat česte izloženosti senzacionalističkom prikazu nasilja u medijima, pokazalo je istraživanje.

Unatoč negativnim efektima, žene koje su doživjele rodno utemeljeno nasilje vrlo pomno prate medijske izvještaje o istom, najčešće zbog osobnog iskustva i identifikacije sa žrtvama. Posebno ih pogađaju komentari na društvenim mrežama ispod medijskih članaka, koje smatraju neophodnim čitati, iako im to izaziva frustraciju i bijes. Naglašavaju kako im je teško ograničiti vrijeme provedeno u iščitavanju komentara, često se osjećaju preplavljene negativnim mišljenjima i neprimjerenim reakcijama. Neke od ispitanica govore da je njihova potreba za praćenjem ovih tema postala gotovo opsesivna, dok druge povremeno odlučuju ograničiti izloženost kako bi zaštitile svoje mentalno zdravlje, kažu u CGI-ju.

Seksistički i stereotipni prikazi žena u medijima pridonose normalizaciji nasilja i dodatnoj stigmatizaciji žrtava. Istraživanje je također pokazalo da učestala izloženost banaliziranju nasilja, romantiziranju femicida, i prikazivanju žrtava kao fatalističkih ili krivih za nasilje koje su doživjele, smanjuje prirodne reakcije uznemirenosti i suosjećanja za žrtve. Istovremeno, počinitelji su često prikazani kao ugledni članovi društva, što doprinosi nevjerici da su počinili nasilna djela. Sudionice koje su doživjele više nasilja imale su snažnije i negativnije reakcije na ovakve medijske sadržaje.

Rezultati istraživanja jasno ukazuju na potrebu za etičnijim i odgovornijim medijskim izvještavanjem o rodno utemeljenom nasilju, kao i ženama općenito.

Senzacionalistički, seksistički i neprimjereni medijski sadržaji produbljuju osjećaje straha, nepovjerenja i beznađa među žrtvama, te smanjuju njihovu spremnost za prijavljivanje nasilja i traženje pomoći. Nužno je podići svijest o posljedicama takvog izvještavanja i poticati medije na prikazivanje ovih tema s više empatije i razumijevanja prema žrtvama, kažu u CGI-ju te navode nekoliko citata sudionica istraživanja: "Žena je uvik kriva i kad je kriva i kad nije kriva, žena je kriva", "Fokus nije na činu nasilja, nego kako je ona pridonijela tome da se to dogodi", "Svaki put se uznemirim zapravo na svako nasilje koje bude tako u medijima. Ne mogu to izbaciti iz glave i svaki put opet proživim sve to svoje", "Fatalne, atraktivne" vs. „Poduzetnik, ministar, uzorni vjernik, otac dvoje djece", „"Ide se na to da bude nevjerojatno da bi on bio nasilnik uopće", "Susjedi su rekli da su bili divna obitelj." 

Istraživanje je provedeno u sklopu projekta "Seksizam naš svagdašnji" koji provodi Centar za građanske inicijative Poreč, a podržava ga Zaklada Solidarna kroz Fond za žene u sklopu Programskih potpora za OCD-e. 

Dodatno, CGI je proveo analizu rada Vijeća za elektroničke medije u području diskriminacije na temelju spola, rodnog identiteta i spolne orijentacije. Analiza ukazuje na niz ozbiljnih nedostataka u postupanju s prijavama za diskriminaciju u medijima. Nedostatak transparentnosti, nedorečenost u tumačenju zakona te odsutnost sankcija za diskriminatorni sadržaj stvaraju okruženje koje potencijalno podržava i normalizira takvo izvještavanje. Ovo propuštanje Vijeća da dosljedno reagira na prekršaje negativno utječe na žrtve nasilja i diskriminacije te šalje pogrešne signale medijima, kažu u Centru za građanske inicijative Poreč.