„Kurikularna reforma ne predviđa medijsku pismenost kao obavezan predmet, ali je ipak vidi kao važan i vrijedan aspekt obrazovanja. Ona se nalazi na najopćenitijoj razini reforme i vezana je uz nekoliko ključnih kompetencija kao što su kritičko mišljenje, kreativnost, inovativnost i sve one koje su potrebne za odgovorno sudjelovanje u društvu.“
Tim je riječima Tomislav Reškovac, član radne skupine za provođenje Cjelovite kurikularne reforme, otvorio raspravu na tribini „Mjesto medijske pismenosti u hrvatskim školama“. Događaj je organizirala udruga Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK) koja okuplja 80-ak stručnjaka s područja komunikologije i novinarstva.
Osim o položaju medijske pismenosti, za koju u reformi stoji da će se podučavati kroz druge predmete, raspravljalo se i o tome kako lokalna zajednica i organizacije civilnog društva u suradnji s ustanovama mogu pomoći u stvaranju mislećih jedinki društva.
Profesor Krešimir Mikić s Učiteljskog fakulteta kaže da je, kada je riječ o mjestu medijske pismenosti u školama, razočaran s budućom reformom.
„Provlačenje medijske kulture kroz druge predmete smatram katastrofalnim. Cijelom problemu se nije pristupilo dovoljno ozbiljno u onom smislu da svi znamo koliko znače mediji i kako djeca reagiraju na njih. Današnje doba stvara zbrku, neprestano se pojavljuju nove stvari. Jako je važno tome pristupati na bitan način. Unatoč seminarima koji se održavaju na temu medijske pismenosti, u školama se ne događa ništa revolucionarno. Medijska kultura je nešto usput, malo je 'vamo , malo tamo“, rekao je Mikić.
Osim toga, smatra da je motivacija za promicanjem medijske pismenosti niska te da je u tom kontekstu važno prvo educirati nastavnike.
Uz isticanje informiranja, obrazovanja i zabave kao glavnih funkcija medija, udruga DKMK kroz svoj rad širi svijest o njihovim lošim aspektima – od nasilja i nerealnog prikaza ljepote do prikrivenog oglašavanja. Uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta do kolovoza ove godine članovi udruge provodit će projekt „Djeca medija za medijsku pismenu Hrvatsku“, pri čemu će se u školama diljem države održati „Medijski dani“
Cilj je učenicima, roditeljima i učiteljima ukazati na važnost kritičkog pristupa sadržaju koji se objavljuje na internetu, televiziji, radiju i novinama.
Igor Kanižaj, profesor s Fakulteta političkih znanost i član udruge, kaže kako se u drugim zemljama puno više potiče suradnja i razmjena mišljenja među različitim sudionicima u društvu, dok se kod nas uglavnom svi zatvoreno drže svog sektora.
„U tom smislu, mi u Hrvatskoj smo propustili poslušati jedni druge. Istraživanja koja su se provela unazad 10 godina pokazuju da je potrebna snažnija prisutnost medijskog odgoja u nastavnom planu. Čini mi se zasad da ne idemo u tom smjeru. Kada me pitaju čiji bi model trebalo slijediti, odgovaram da to ne postoji. Postoje zemlje od kojih trebamo uzeti ono najbolje. U Velikoj Britaniji to je tradicija medijske kulture, u Finskoj je to obrazovanje učitelja, u Nizozemskoj snaga udruga civilnog društva koje podupiru taj sustav“, rekao je Kanižaj.
Mila Jelavić iz Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport smatra da djecu treba naučiti korištenju medija, ali i istovremeno zaštiti od njihovog negativnog utjecaja. Pritom naglašava ulogu lokalne zajednice u postizanju tog cilja.
„Lokalna zajednica može puno napraviti. Vrijedno je istaknuti ono što Grad Zagreb radi kako bi potaknuo druge lokalne zajednice na aktivniji angažman. Donesen je Plan za mlade kojim se potiče cjeloživotno učenje. Ono će biti prisutno kroz programe koje će financirati Grad. Isto tako, podupiru se i programi dviju nevladinih udruga za promicanje medije pismenosti. Tu je i Program javnih potreba u kulturi – Grad pomaže i financira gradske centre za kulturu, koji pak organiziraju razne radionice za djecu i mlade“, rekla je bivša pravobraniteljica za djecu.
O tome koja je uloga civilnog društva u poticanju medijske pismenosti govorio je Nedjeljko Marković, predsjednik udruge Pragma koja se bavi promicanjem i razvitkom socijalne i zdravstvene zaštite. Smatra da svaki rad s djecom i mladima ima smisla, međutim, kako je domaće civilno društvo u području prava djece i mladih dosta - siromašno.
„Malo se govori o ranom i predškolskom odgoju, a tu je ključna uloga roditelja. Isto tako, rasprava o srednjem strukovnom obrazovanju ovom reformom je slabo odrađena“, rekao je Mirković pa zaključio da „djecu i mlade treba prvo emocionalno odgojiti, kao ljude koji se mogu suosjećati s drugima, a tek onda nakon toga ćemo ih moći medijski opismeniti.“