Ministrica Divjak bi se češće trebala staviti u ulogu roditelja

Nastavak školske godine počeo je s puno nejasnoća koje nisu razriješene cijeli tjedan. Tim smo povodom razgovarali s Nikolinom Matovinom Hajduk, učiteljicom savjetnicom, pitajući je kako je tekla nastava ovaj tjedan, kako su razriješene nedoumice, koliko je učenika uopće došlo u školu…

Kako teče početak ove nove nastave? Kako je prošla škola ovaj tjedan?

U ponedjeljak je došlo u moj razred samo troje učenika. Kod kuće ih je ostalo 25. Roditelji su morali odabrati hoće li dijete ići u školu ili ne. Upute Stožera i Ministarstva su bile jako rigorozne tako da ni roditelji nisu imali izbora baš previše. Ono što je loše u tome svemu je to da je ministrica Blaženka Divjak u javnosti rekla da su škole i vrtići plašili roditelje i nagovarali ih da djecu ne pošalju. Mislim da je to jako loša poruka jer smo stalno u situaciji da se opravdavamo zbog nesmotrenih izjava. Mislim da su svi čimbenici odgojno-obrazovnog sustava trebali sjesti za stol: Ministarstvo, osnivači, Agencije, Stožer i donijeti jasne mjere i onda objaviti najprije mjere i upute i reći da se svi vraćaju u škole. Ovako se stvorio prostor od dva tjedna - od izjave da se ide u škole do uputa i mjera i u ta dva tjedna je od strane Ministarstva svašta izrečeno, a moglo se izbjeći.

Ja sam organizirala nastavu tako da je 25 učenika koji su kod kuće kamerom u liveu i svi zajedno odrađujemo nastavu. Učenici se preobuvaju, mjerimo temperaturu, svaka grupa ima svoj sanitarni čvor… uspjeli smo sve upute ispoštovati. Puno smo svi zadovoljniji sada nego do 11.5., jer je učenicima nedostajala živa riječ i učiteljica uživo. Oni ne mogu samostalno i kvalitetno obraditi nastavno gradivo i obuhvatiti sve razine znanja , a to su znam, razumijem i primjenjujem. Samostalno se oni samo informiraju ponešto i znaju, poneki razumiju i poneki mogu i primijenitii i u tom kontekstu ocjene ne mogu biti jedini cilj i sigurno ne mogu biti objektivne.

Ministrica obrazovanja Blaženka Divjak prije tjedan dana nije imala jasan odgovor oko toga bi li vlastitu djecu poslala ili ne. Kasnije je promijenila ploču. Kaže da bi. A vi?

Smatram da bi se ministrica češće trebala stavljati u ulogu roditelja i odluke ponekad sagledati iz tih cipela. Naravno da joj nije bilo ugodno odgovoriti na pitanje o tome bi li ona poslala svoje dijete jer je još tada izgledalo sve nedorečeno i kaotično.

U čemu je problem? Roditeljima ništa nije jasno, nastavnicima i nastavnicima tek nešto više…

Zbog toga nikome ništa nije jasno. Problem je taj da se govore stvari unaprijed, a ne u pravo vrijeme i da se u javnosti izjavljuje nešto što još nije jasni definirano. To najbolje vidimo po odnosu prema maturantima. Vlada stihija, a ne razum i planiranje. Čim je počela izolacija i nastava na daljinu trebalo je također sa svim relevantnim ljudima za maturu sjesti za stol i napraviti dva ili tri scenarija pisanja mature. Jasno komunicirati, a ne u roku manjem od 12 sati jednu drastičnu odluku promijeniti u drugu. U svemu ovome je stvoren bespotreban kaos zbog nedovoljno jasne i dobre komunikacije.

Kako je uopće moguće ocijeniti znanje učenika?

Što se tiče ocjenjivanja znanja učenika nisam drastična i ne mislim da je potrebno toliko isticati ocjenjivanje. Za ozbiljno ocjenjivanje je trebalo već u prva tri dana donijeti načine vrednovanja i ocjenjivanja. I to je bilo prekasno i zato mislim da se treba iskazati vjera u svakog učitelja da poznaje učenike, prati njihov rad u nastavi na daljinu i da ih može kvalitetno i kompetentno ocijeniti i zaključiti im ocjene. Slažem se da ocjene sada moraju biti poticajne i ohrabrujuće i da se ne može biti rigorozan u detaljima. Isto tako mislim ako učenik nije bio redovit u učionici i nije izvršavao svoje obveze da za to treba biti adekvatno ocijenjen. Svatko od nas, odgojno-obrazovnih djelatnika je sigurno bio na vezi i u komunikaciji s roditeljima i sigurno je učinio sve da dijete počne raditi i izvršavati svoje obveze. No, ni tu nismo osjetili da resorno ministarstvo stoji iza nas i da jasno komunicira u javnosti našu sposobnost i predanost u radu. Iz natječaja za posao sam izvadila vještine koje se najčešće traže prilikom zaposlenja. To su: znati učiti, pravilno komunicirati i slušati i govoriti, znati kreativno misliti, znati postavljati ciljeve, biti odgovoran i preuzeti inicijativu, znati raditi u timu….smatram da je ova nastava na daljinu upravo te vještine itekako mogla unaprijediti i da ih i je unaprijedila, a to je važnije od ocjene.

Iskustva s on-line nastavom su šarena. Jednima je „sjela“ izvanredno, drugima nikako. Pogledao sam nekoliko sati televizijske nastave za srednjoškolce. Nije me se baš dojmio pokušaj da se u jedva nešto više od 10 minuta sažme lekcija…

Mislim da smo pokazali da smo svi mi odgojno-obrazovni djelatnici itekako fleksibilni, sposobni se dočekati na noge i spremni učiti. Na žalost mi se čini da to od strane sustava nije prepoznato. Izjave ministrice nisu išle u tom smjeru. Naprotiv, isticala je kako djeca prate nastavu na trećem i kako učitelji RN ne rade ništa i kako samo komuniciraju s roditeljima. Zbog takvih izjava ponovo smo se doveli u situaciju da se moramo dokazivati i objašnjavati da radimo. Nastava na trećem je odličan obrazovni projekt koji svakako nije dovoljan, kao što ste i sami rekli, lekcija se ne može obraditi u 15-ak minuta. Nastavno gradivo na i teme na trećem se uglavnom ne podudaraju i taj projekt je tako i trebao biti predstavljen. Trebao je biti predstavljen kao pomoć i trebalo je dati priznanje učiteljima. Ovako, moramo dokazivati da radimo i „negativno“ govoriti o dobrom projektu.

Ne poznam ni jednog učitelja koji je svoje učenike prepustio nastavi na trećem. Svi komuniciraju sa svojim učenicima preko raznih platformi, svakodnevno šalju zadatke, imaju video lpozive, snimaju video lekcije, izrađuju digitalne sdržaje i sve to pregledavajhu do kasno u noć.

Imate li vi kakav prijedlog, kuda i kako dalje?

Treba se uozbiljiti, a ne prepucavati preko medija. Zajednički planirati jesen u školi koja će doći prije nego mislimo. Treba razraditi strategiju. Već sada treba misliti o organizaciji nastave, o upisima novih prvašića jer o tome do sada još nema nikakve informacije, a može nam se dogoditi da radimo na daljinu s djecom koju ne poznajemo. U toj grupi su i budući prvi razredi srednje škole i bit će u nezavidnoj situaciji i profesori i oni. Već sada treba imati jasan plan nastave, vrednovanja, upisa, mješovitog oblika nastave. Svi mi pokazali smo da smo spremni na promjene, da ih prihvaćamo, da smo spremni učiti i stručno se usavršavati i važno bi bilo da su u nadležnim ustanovama došli do tog istog zaključka. Na žalost to nismo čuli i nitko to u javnosti nije iskomunicirao.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu

ministrica-divjak-bi-se-cesce-trebala-staviti-u-ulogu-roditelja-7452-10077.jpg

Smatram da bi se ministrica češće trebala stavljati u ulogu roditelja i odluke ponekad sagledati iz tih cipela. Naravno da joj nije bilo ugodno odgovoriti na pitanje o tome bi li ona poslala svoje dijete jer je još tada izgledalo sve nedorečeno i kaotično, kaže Nikolina Matovina Hajduk, učiteljica savjetnica
Smatram da bi se ministrica češće trebala stavljati u ulogu roditelja i odluke ponekad sagledati iz tih cipela. Naravno da joj nije bilo ugodno odgovoriti na pitanje o tome bi li ona poslala svoje dijete jer je još tada izgledalo sve nedorečeno i kaotično, kaže Nikolina Matovina Hajduk, učiteljica savjetnica
Foto: 
Školski portal