Narodnonekretninski rat: ni „Lipe“ neprijatelju!

Trebao je to biti veliki dan za Davora Huića, u jednom jedinom danu trebalo je pasti nekoliko muha i najmanje toliko uhljeba. Teren je dugo pripreman - ta čovjek se bavi medijima, suvlasnik je PR agencije koja savjetuje priličan broj kompanija kako da se nose s poslušnim i sve rjeđim neposlušnim medijima. 

Trebala je to biti velika prilika za Huića da se ipak iz druge lige prebaci u prvu, jer, iako je već bio premijerov savjetnik, to se gotovo ne računa, budući je ipak bila riječ o političkom diletantu čija je jedina referenca, kako to i priliči u provinciji, bila da je „biznismen“, kako se kod nas već prevodi zaposlenik megakorporacije koji sluša svoje gazde. Moglo bi se reći da je Huić tu igrao na krivu kartu, a osim toga, danas savjetnik ili savjetnica može biti svatko. Ali peticija protiv uvođenja poreza na nekretnine trebala je biti pun pogodak.

Sve je, dakle, bilo spremno: John Galt naših dana pokrenuo je peticiju protiv uvođenja poreza na nekretnine, na čelu svoje udruge koja kaže da „brani interese svih poreznih obveznika“. Baš kao predsjedničina opsesija jedinstvom u jednoj državi, tako se i Huićeva udruga Lipa predstavlja kao  promicatelj interesa svih. Takvim narativom u politički nepismenom narodu ne možeš promašiti, iako se pojam poreznih obveznika mijenja po potrebi – jednom su porezni obveznici samo poduzetnici koji stvaraju nove vrijednosti, a svi na drugom kraju su uhljebi, a drugi put - porezni obveznici – to smo svi mi! U ovom slučaju smo svi mi bili porezni obveznici, a na drugom kraju su isključivo političari jer ne možeš postati zvijezda ako nemaš širu potporu.

Potpisi su bili tu, Huić je ispadao iz svakog ekrana, svake stranice bulevarske štampe, čekalo se samo da premijer Andrej Plenković napokon izusti da odustaje od uvođenja, i Huić, taj Howard Roark naših dana, koji neukom narodu objašnjava svu pogubnost antipoduzetničke klime, upisao bi sebi veliku pobjedu pa bi nesmetano mogao krenuti dalje, sve do Margaret Thatcher.

I onda – šok! Jebem te demokracijo i 'ko te izmisli, da priječiš poduzetnicima da se razmašu! Na front, u prve redove, uletio je Živi zid i izvukao oružje većeg kalibra – referendum. Prasak su čuli svi, a jeka peticije je nestala. Jedan jedini video, njegovo slanje na sve moguće elektronske adrese, bile su dovoljne da Živi zid ukrade Lipi šou u jednom jedinom danu. Odakle sad ovi? O, jebem te tehnologijo i 'ko te izmisli da poduzetnicima kradeš efikasnost. Revolucionari STEM-a nisu spominjali da se cijela priča može okrenuti protiv njih. Ne možeš sad ni Živi zid napasti da kao salonski ljevičari kapitalističkim iPhoneom kradu šou, jer je toliki bućkuriš ideologija da bi tom jeftinom dosjetkom samo ispao smješniji nego inače. A vremena za grešku nema, svaka sekunda je dragocjena.

U bitku se onda uključio propoduzetnički blog Liberal.hr, blizak Huiću, koji je u posljednje vrijeme pokrenuo medijsku kampanju za svojom vidljivošću na toliko omiljenom tržištu. Blog s viškom testosterona, a manjkom istinoljubivosti, brzo je reagirao i poručio živozidašima, kojima ipak ne možeš reći ni da su uhljebi ni boljševici: „Spammeri odjebite, Živi zid će uništiti sav dosadašnji trud protiv novog poreza“.

Tko zna kako bi se ovaj bratoubilački rat završio da nije bilo premijera koji je donio primirje obznanivši da se uvođenje poreza odgađa.

A o njemu nismo mnogo čuli od zaglušujuće buke peticije i referenduma. U zemlji premreženoj korupcijom, u kojoj su nekretnine postale jedan od glavnih alata za pranje novca, zemlji brojnih poduzetnika koji uhljebnički sisaju javna dobra krcajući se nekretninama, i ne treba smislena rasprava o porezu na nekretnine.

Sad kad se razišao dim bitke, nema nam nego se vratiti na staro. Vrijeme je da opet slušamo o antipoduzetničkoj klimi u kojoj je istim tim poduzetnicima dozvoljeno čak i da stavljaju vlastite privatne semafore na javne prometnice. Vrijeme je da opet postanemo uhljebi, do neke nove prilike.